Foto: Privatna arhiva

Igmanski marš Prve proleterske brigade, izveden u noći između 27. i 28. januara 1942. godine, ostao je upamćen kao podvig ljudske izdržljivosti i vojne strategije. U ekstremnim zimskim uslovima, na temperaturi od -37 stepeni, 800 boraca je, pod komandom Koče Popovića, savladalo gotovo nemoguće prepreke. Marš od Romanije prema Foči, slobodnoj teritoriji u to vrijeme, trajao je 19 sati, kroz duboki snijeg i u blizini neprijateljskih položaja.



Posebne pripreme obilježile su ovu operaciju. Borci su sušili mokru odjeću, provjeravali oružje i rasterećivali konje. Komandant crnogorskog bataljona, Pero Ćetković, istakao se vojničkim znanjem i savjetima, savjetujući borce kako da se utople i zaštite od hladnoće.

Igmanski marš postao je legenda zahvaljujući hrabrosti i disciplini boraca, kao i strateškim potezima Štaba brigade. Njegova uspješnost, uprkos nemogućim uslovima, osigurala je da marš ostane simbol antifašističkog otpora i nadljudskih napora.



O ovoj herojskoj epizodi reditelj Zdravko Šotra je 1983. godine snimio film „Igmanski marš“, čime je priča o promrzlim borcima Prve proleterske brigade trajno uklesana u kolektivno sjećanje.

Kako je kazao borac Vlado Dapčević: „To je trebalo vidjeti: ljudi hodaju smrznuti, crni kao ugarak… Meso koje je tako pocrnjelo, već sjutradan je počinjalo da se raspada i smrdilo je kao na lešini.“



Antifašizam ostaje vrijednost koju treba njegovati i prenositi na buduće generacije. Igmanski marš, kao simbol borbe za slobodu, vječno će nas podsjećati na cijenu koju su borci platili za ideale pravde i jednakosti.