Ksaver Bajer, rođen u Beču 1977. godine, studirao je filozofiju i njemački jezik. Danas živi i radi kao slobodni pisac u Beču i piše romane, priče, pjesme i drame. Za svoj književni rad dobio je brojne nagrade, među kojima su: Nagrada Rajnhard Prisnic (2004), Nagrada Herman Lenc (2008) i Nagrada za promociju Austrije grada Beča (2011).

Dosad je objavio sljedeća djela: Danas bi mogao biti srećan dan (roman, 2001), Ulica Aljaska (roman, 2003), Kad sam se danas probudio, ustao i umio se, odjednom mi se učinilo da mi je sve na ovom svetu jasno i da znam kako da živim (pozorišna predstava, 2004), Dalje (roman, 2006), Knjiga o kiši i snegu (proza, 2007, sa litografijama Marte Jungvirt), Providne ruke (priče, 2008), Kad deca bacaju kamenje u vodu (pripovetka, 2011), Iz sporedne sobe (proza, 2014), Tajanstveno krckanje iz čarobnog carstva (proza, 2014), Atlas (pripovjetka, 2017), Divlji park (proza, 2019), Priče sa Marijanom (priče, 2020), Poezija (2023).
Godine 2020. nagrađen je Austrijskom nagradom književnosti za knjigu Priče s Marijanom.

Đorđo Vasić, rođen u Maglaju 1961. godine, studirao je njemački jezik i njemačku književnost. Danas živi i radi u Torontu i piše priče i prevodi s njemačkog.

Dosad je preveo i objavio romane njemačkih i austrijskih autorki i autora: Kristofa Hajna „Hornov kraj“ (1990), Hajnriha Bela „Hleb ranih godina“ (2021), Kriste Kožik „Anđeo sa zlatnim brkovima“ (2021), Hermana Broha „Začaranje“ (2022), kao i zbirke pripovjedaka Franca Fimana „Žongler u bioskopu ili ostrvo snova“ (2017), Volfganga Kolhazea „Nova godina s Balzakom“ (2019) i Ksavera Bajera „Priče s Marijanom“ (2024).

Osim toga, autor je pet zbirki kratkih priča: Čuvar riznice snova (2009), Krivica (2012), Falsifikator (2015), Indijanac i ogledalo (2017) i Kafe Strast (2023).

Vasić o sebi kaže: „Prevođenje je moje pozvanje, moja vokacija. Počeo sam da se bavim ovim pozivom odmah po završetku studija, Prvi pevod s njemačkog objavio sam 1990. godine, bio je to roman Hornov kraj Kristofa Hajna. Kada su NJegoša upitali jednom prilikom, kad ga je posjetio Vuk: Ko je ovaj pokraj tebe? On je odgovorio: To je onaj što umije odjednom dvije brazde da ore. E, tako bih ja nekako okarakterisao rad literarnog prevodioca. Vodi se brazda maternjeg jezika,a stalno se jednim okom pogleda na izvorni jezik, na strukturu, sintaksu, frazeologiju, idiomatiku, ritam. I tu je kao neki oscilograf kojim se opipava puls izvornog teksta i onda se on prenosi na prevod čije srce kuca nekim svojim ritmom. Najdraže mi je dotjerivanje teksta, kad sam fokusiran na ritam i prelaze, prelive, kad potpuno zaboravljam originalni jezik. Kad se bacim u dubinu bistrog izovra našeg jezika… Ksaver je prvi živi pisac kojeg sam prevodio i s kojim sam mogao imejlovima da razriješim sve eventualne dileme i nejasnoće.“ – zaključuje prevodilac Đorđo Vasić.

Predstava o muško-ženskim odnosima Ne možeš pobjeći od nedjelje, rađena u partnerstvu Narodne biblioteke Budve sa Srpskim narodnim pozorištem, Novi Sad i Teatrom Promena iz Novog Sada pod pokroviteljstvom Turističke organizacije Budve, premijerno igrana na zatvaranju prošlogodišnjeg festivala, biće izvedena u okviru 8. Festivala Ćirilicom u spomen domu Crvena komuna u Petrovcu, u četvrtak, 12. septembra sa početkom u 20 sati.
Ovaj interesantan komad, čije je glavno interesovanje knjiga hrvatske spisateljice Tene Štivičić, režirala je mlada rediteljka Tamara Kostrašević, scenografiju i kostime uradila je Katarina Cimbaljević, dok u predstavi igraju dvoje mladih glumaca: Anđelka Pećinar i Aljoša Đidić.

Ne možeš pobjeći od nedjelje je fantastična, moderna, i izuzetno aktuelna priča data kroz dobro poznati "monolog dvije osobe". Na petrovačkoj sceni smjenjivaće se isječci iz života dvoje mladih ljudi - upoznavanje, svađe, kulminacije, rastanak i ponovni sastanak. Priča o ljubavi, muško-ženskim odnosima i drugim, manje važnim, temama je duhovito pisan, urban tekst o tipičnim ženskim i muškim greškama, sa situacijama u kojima će se publika svakako prepoznati.

Ulaz je slobodan.