Ovo se prije svega odnosi na dug za struju, vodu ili komunalne usluge stariji od dvije godine, koji će, nakon usvajanja predloga izmjena i dopuna distributer morati da posebno iskaže na računu. Dakle, ako građani imaju dug koji datira od prije polovine 2017. godine, Elektroprivreda (EPCG) i lokalni vodovod mogu da predaju tužbu Osnovnom sudu i neće moći da ih isključe sa mreže sve dok sud ne donese odluku u sporu.

Takođe, EPCG i vodovodi ne mogu da uslovljavaju potrošače ponovnim priključenjem sve dok sud tako ne kaže. Građani, odnosno potrošači, godinama najviše pritužbi imaju na isključenje sa elektromreže.

U predlogu je precizirano da račun mora da sadrži i iznos neplaćenih a dospjelih potraživanja za prethodne periode, sa posebno iskazanim iznosom potraživanja starijih od dvije godine, kao i, ako je obračunata kamata, iznos i period na koji se ona odnosi. Takođe, trgovac je dužan da na zahtjev potrošača u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva dostavi detaljan izvještaj o neplaćenim dospjelim potraživanjima.

“Ako se iznos računa osporava u sudskom, vansudskom ili upravnom postupku, a potrošač redovno plaća nesporne iznose računa, trgovac ne smije potrošaču ograničiti pružanje usluge ili ga isključiti sa distributivne mreže do okončanja tog postupka. Ako je trgovac ograničio pružanje usluge ili izvršio isključenje sa distributivne da mreže, dužan je da, bez odlaganja, nastavi sa pružanjem usluge potrošaču, odnosno priključi potrošača bez naknade na distributivnu mrežu do okončanja postupka”, piše u dokumentu.

Ističe se da trgovac nema pravo da pružanje, odnosno nastavak pružanja usluge i ponovno priključenje na distributivnu mrežu, uslovljava plaćanjem dugova potrošača starijih od dvije godine.

“Ako potrošač osporava neplaćena dospjela potraživanja, trgovac nema pravo da pokrene postupak prinudne naplate do okončanja sudskog, vansudskog ili upravnog postupka. Zahtjev za plaćanje potraživanja za koje je u postupcima utvrđeno da potrošač nije dužan da plati, nepoštena je poslovna praksa u smislu ovog zakona”, navodi se predlogu zakona.

Izmjenama i dopunama je predviđeno da je trgovac dužan da obezbijedi obavještenje o robi, odnosno uslugama, druge informacije i dokumentaciju koja prati robu, odnosno usluge, bude istovjetno sa originalom i napisano čitko i jasno na maternjem jeziku.

Takođe, ako trgovac nudi dio usluge koju pruža, npr. pola porcije kod ponude hrane, dužan je da istakne cijenu za tu uslugu. Zatim, ako je potrošaču prilikom kupovine proizvoda odobren popust, na računu mora biti iskazana cijena za taj proizvod bez popusta, iznos popustau procentima i iznos za plaćanje.

Kada su u pitanju rokovi za izvršavanje ugovora, trgovac je dužan da izvrši ugovor o kupoprodaji bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana, osim ako drugačije nije ugovoreno.

“U slučaju raskida ugovora, ako trgovac ne može da izvrši ugovor, dužan je da potrošaču vrati plaćeni iznos bez odlaganja, a najkanije u roku od osam dana od dana prijema pisane izjave o raskidu”, piše u predlogu.

Spor pokreće potrošač, kusur od cent obavezan

Kako je navedeno, vansudski spor može da pokrene samo potrošač. Rješavanje spora između potrošača i trgovca vodi tijelo za vansudsko rješavanje potrošačkih sporova. U oblastima u kojima nijesu osnovana tijela za rješavanje sporova, ovlašćena od strane Ministarstva ekonomije, vansudsko rješavanje sprovodi Odbor za rješavanje potrošačkih sporova pri Privrednoj komori.

Novina je i da će trgovci biti obavezni da svakom kupcu vrate kusur od cent, dva ili više, u suprotnom mogu platiti kaznu.

Trgovacje dužan da uz račun za kupljeni proizvod, potrošaču vrati razliku između iznosa računa i primljenog novca u svim apoenima piše u predlogu.

Izvor: Dan