Printscreen: Youtube/RTV Budva

Govoreći o nagradi Liješević je kazao da je ceremonija uručenja u manastiru Stanjeviči za njega bila poseban i važan trenutak.

“Imam osjećaj kao da mi se cijeli život slio u tu noć. Sad kad je malo prošlo, naročito mi je drago što se to desilo u manastiru Stanjevići koji sam tih dana upoznao. Prije toga nešto nisam imao priliku da odlazim tamo. Zaista mislim da je ta noć zaokružila važan period u mom životu, period u kome je puno predstava, gostovanja, glumaca… Neke značajne predstave koje sam zadnjih godina radio dolazile su na festival “Grad teatar” i budvanska publika, koja je meni najvažnija, imala je priliku da vidi šta ja to radim u drugim teatarskim sredinama”, rekao je Liješević.

Reditelj priznaje da je uz “Grad teatar” odrastao i formirao umjetnički ukus, a to je izuzetno značajno za njegovu karijeru.

“Ja to uvijek doživljavam kao kad neko negdje zapali neku šibicu ili svijeću, pa neko dođe i uzme od tog plamena svoj dio, pa se to vidi. Ima niz različitih primjera. Ja radim u Novom Sadu na Akademiji, desi se na primjer da neko iz Rume završi Akademiju i vrati se u Rumu, osnuje dramski studio i poslije četiri-pet godina 20 djece iz Rume dođe na prijemni za glumu ili režiju. Ili neko ode i napravi predstavu u Novom Pazaru i isto tako djeca iz Novog Pazara preplave Akademije i sad imamo troje dobrih glumaca iz tog grada. Poslije se dobro sjeme i to je kao neki prirodni proces, onda to sjeme iznikne.”

Liješević je pomenuo i Citadelu, istakavši da je on lično, ali i veliki broj Budvana, doživljava kao “naš pozorišni Jerusalim”.

“To nam je svima neprebolna rana, čekam trenutak kada će se pozorište vratiti na Citadelu. Ona ne pripada ljudima koji su tamo, Citadela pripada “Grad teatru”, Budvi i svima nama. To je splet nesrećnih okolnosti i čekamo datum kada će se ta kriza razriješiti. Nadam se da će biti snage, mudrosti i pameti da se prepozna značaj toga. Znam pouzdano da ima tih pokušaja, ali potrebni su mnogo veći napori, ali će i nagrada biti veća nego što se može i očekivati”, smatra on.

Ističe da su Stanjevići za njega svojevrsno otkrovenje.

“U Stanjevićima je zaista bilo divno i veliki je dar to što je bratstvo manastira izašlo u susret i prihvatilo taj festival kojem se spuštaju rapmpe. To je valjda i tako, kad te ljudi otjeraju i zatvore ti vrata, onda ih sveta mjesta otvaraju”, kazao jhe Liješević.

On je kazao da su pripreme za predstavu “Rat i mir”, koju je režirao po čuvenom klasiku Lava Nikolajeviča Tolstoja, bile izuzetno zahtjevne i duge, a podrazumijevale su i putovanje u Rusiju.

“U decembru sam smogao snage da odem i u Rusiju, da obiđem neka mjesta, pogledam neke predstave i panoramu Borodinske bitke na Kutuzovskom prospektu, da obiđem muzej Otadžbinskog rata, tako Rusi zovu napoleonske ratove od 1805. do 1812. Velika je priprema bila i kad su krenule probe to je bila velika jurnjava za prostorom i vremenom. Dočekali smo premijeru 30. maja. Takođe imam i rad sa studentima, koji takođe traži vrijeme. Naporan period nije se završio premijerom, čak ni završnim ispitom sa studentima, nego se zapravo okončao predstavom u Budvi. Imam vremena do sljedećeg festivala koji je u Ohridu, to je negdje sredinom avgusta”, najavio je Liješević.

Reditelj je najavio projekte i gostovanja čija je realizacija planirana za naredni period.

“Očekuje me rad dugo dogovaran na Cetinju u Zetskom domu, sa Lidijom Dedović, umjetničkom direktorkom, i već dugo planiramo zajedničku saradnju. Ona se godinama bori za to da ja nađem prostor i da dođem. Bori se sa svim oni sa čim jedan današnji menadžer mora da se bori da bi se jedna predstava ostvarila. Posle toga me očekuju projekti u Somboru, Zrenjaninu, Beogradskom dramskom, a sljedeću sezonu ćemo, nadam se, završiti na Brionima, sa predstavom koja je trebala da bude ove godine, ali je odložena”, kazao je Liješević.



M.S.