Foto: Nikola Todorović

Knjiga „Crkve i manastiri (Budva, Paštrovići i Grbalj)“ sadrži tri rada u kojima Crnogorčević istražuje i opisuje crkve i manastire na teritoriji današnje budvanske opštine. Tekstovi su prvobitno objavljeni krajem 19. i početkom 20. vijeka. Izdanje je likovno opremljeno reprodukcijama originalnih tehničkih skica i crteža autora, kao i njegovim pismima iz biblioteke manastira Savina, koja je 2001. godine priredio i objavio Goran Komar.
O ovom djelu govorili su starješina hrama Svete Trojice u Starom gradu, jerej Aleksandar Lekić, istoričarka umjetnosti i recenzentkinja mr Lucija Đurašković i urednica izdanja mr Gordana Ljubanović, a razgovor je moderirala Stanka Rađenović iz Narodne biblioteke Budve.

Tokom večeri koja je u velikoj mjeri privukla pažnju budvanske publike, sveštenik Lekić istakao je da je Crnogorčević bio onaj koji je svojim likom i djelom snažno posvjedočio žeđ i traganje za istinom.

„Mladen je poticao iz znamenite sprske porodice iz Boke, iz Baošića. Umjesto da nastavi porodičnu tradiciju pomorstva i zaplovi kao kapetan morskim beskrajem, on se otisnuo u širinu i dubinu nauke o vaspitanju i obrazovanju djece, ali i istorijske nauke, istraživanja i otkrivanja brojnih tajni prošlosti svog zavičaja, svoje Boke. Mladen je bio učitelj po obrazovanju i profesiji, ali je ipak ostao upamćen zbog svog rada na polju istorijskih istraživanja. To je bio dugogodišnji, mukotrpni rad sa malo sredstava, skromnom učiteljskom platom, ali ogromnom voljom i posvećenošću. Njegovi radovi nisu obimni zbog njegovog ranog upokojenja sa svega 39 godina, ali ih i te kako krasi naučnost i preciznost. Njegov cilj bio je da sakupi rasuto, da pronađe i spase izgubljeno. Ali, ne radi neke slave ili lične koristi. To je bio podvig, borba protiv zaborava, da bi danas znali ko smo. Da imamo ime i prezime, da imamo korjen, da imamo izvor, da imamo postojanje, da imamo identitet. Nedostaje nam danas tog entuzijazma, samopregora kojim je disao Mladen. Zato za njega, pitanje nauke, istorijskog traganja, jeste pitanje patriotizma, pitanje života i opstanka našeg naroda“, kazao je Lekić.

Prema njegovim riječima, ova izuzetna monografija daje nam polet u borbi protiv nehajstva, neznanja i zaborava.

„Ono što je značajno jeste da svojim sadržajem nije izgubila na značaju, čak ni poslije 120 godina. To je svojevrstan antologion, cvjetoslov, slovo – svjedočanstvo o najljepšim cvjetovima ovog kraja, hrišćanskim svetinjama, našim crkvama i manastirima. To su mjesta sveštenog saborovanja, zajedničarenja naroda sa Gospodom, pa tim i mjesta nadahnuća i preobraženja ljudi. Ali, to su mjesta i skupština narodnih, zbora i dogovora naših predaka. Mjesta u kojima su ljudi utkali sav svoj život i koja su znali da brane po cijenu života“, zaključio je on.

Recenzentkinja knjige, istoričarka umjetnosti mr Lucija Đurašković istakla je da publikacija sadrži tri cjeline, koje su i naslovima vezane za sakralno kulturno nasleđe, a to su: „Crkve i manastiri u općini budvanskoj“, separat iz Glasnika Pravoslavne dalmatinske crkve iz 1901, „Manastiri paštrovski u Boci kotorskoj“, separat iz časopisa Starinar iz 1895. i „Crkve u Grblju“ iz Glasnika Pravoslavne dalmatinske crkve iz 1902. godine.

Cjeline, kako je napomenula, predstavljaju najznačajniji segment Crnogorčevićevog naučno-istraživačkog rada objedinjenog u ovoj knjizi, u okviru tri poglavlja na 108 strana.

„Preko posebnih poglavalja izdvojenih u ovoj publikaciji, autor nas, kroz različita razdoblja, uglavnom Srednjeg vijeka, upoznaje sa istoriografijom, arhitekturom, likovnom umjetnošću, epigrafijom, istorijom, odnosno karakterističnim istorijskim prilikama Budve, Paštrovića i Grblja, te uporednom analizom i pregledom brojnog kulturno-istorijskog nasleđa, upućuje na sagledavanje ključnih faktografskih, stilskih, estetskih i ikonografskih karakteristika niza sakralnih objekata na ovim prostorima, zavisno od njihovog značaja. Kako nam autor predstavlja, za crkve i manastire na ovom području možemo reći da je malo ovakvih kulturno-istorijskih spomenika koji nam mogu dati tako neposredan prikaz i ubjedljivu potvrdu vjekovne akumulacije iskustva stručnih disciplina kao što su, prvenstveno, istorija umjetnosti, arheologija i etnologija, te ukrštanja i međusobnog uticaja različitih tradicija gdje se naročito ističe srpsko-vizantijska dominanta i, kao posledica toga, izrastanje jedinstvenog prostora na crnogorskom primorju sa crkvenim spomenicima visoke umjetničke vrijednosti. Takođe, čini se posebno važnim istaći autorovo zapažanje o povezanosti pojedinih arheoloških istraživanja i istorijsko-umjetničke i kulturne valorizacije, kroz koje, otkrivajući ih, uspostavljamo novi odnos prema našoj kulturnoj prošlosti, ali i prema sebi samima“, navela je Đurašković.


Foto: Nikola Todorović


Ona je dodala da je kulturno nasljeđe budvanske regije, u okviru spomeničkog nasljeđa Crne Gore, veoma značajno i raznovrsno, što, kako je ukazala, daje dovoljno elemenata za postojanje niza studija i publikacija. U tom kontekstu, posebno je podvukla značaj autorovog djela.

„Ovo nasljeđe još uvijek nije dovoljno istraženo, prikupljeno i sistematizovano, pa stoga raste značaj knjige koja je pred nama i koja predstavlja početak dalekosežnih studija bez kojih prave vrijednosti spomeničke kulture nikada ne bi bile spoznate. Knjiga „Crkve i manastiri (Budva, Paštrovići i Grbalj)“ predstavlja izuzetno vrijedan izdavački poduhvat JU Narodna biblioteka Budve, na čelu sa direktoricom Milom Baljević i urednicama izdanja Gordanom Ljubanović i Majom Simonović, koji će dati podstrek i bitno doprinijeti novim rezultatima daljih naučnih istraživanja, te zaštiti i valorizaciji kulturne baštine na području crnogorskog primorja“, istakla je Đurašković.

Ljubanović: Naišle smo na čovjeka koji je umio da hoda, gleda, istražuje i piše

Jedna od urednica izdanja, Gordana Ljubanović iz Narodne biblioteke Budve, istakla ja da je, tokom rada na monografiji, sa koleginicom Majom Simonović posebnu pažnju posvetila fusnotama, gdje je uočeno da se autorovo ime često pojavljuje u raznim tekstovima koji se odnose na budvanski kraj.

Pojašnjavajući kako se odvijao proces pripreme novog izdanja, istakla je da je polazne informacije za rad na djelu dao tekst Nevenke Mitrović „Mladen Crnogorčević (1863 – 1902), prilog biobibliografiji“ iz 2004. godine.

„Pošto smo prikupile sve radove koji se odnose na teritoriju današnje budvanske opštine, mi smo se opredijelile za sinhronu perspektivu. Našle smo šest radova, tri veoma obimna, koja su obuhvatala crkve i manastire na tri područja koja su ušla u knjigu, i tri manja rada, od kojih se za jedan ispostavilo da je prethodio većem, a druga dva su bili ekstrakti iz druga dva veća rada. Tako da smo se zadržale na ta tri rada. Oni su objavljeni u različitim publikacijama u različita vremena, te zbog toga nismo mogle raditi klasično fototipsko izdanje, niti je za time bilo potrebe. Uradile smo novi prelom i izdanje, i to je ono što se danas nalazi u knjizi. U njoj se nalaze i ilustracije koje je Mladen Crnogorčević radio, i to je jedan trenutak kada nas je on dodatno zaintrigirao kao osoba, jer smo pronašle njegove crteže slobodnom rukom i tehničke crteže, podjednako interesantne, kreativne i kvalitetne. Naišle smo na čovjeka koji je umio da hoda, gleda, istražuje i piše, koji je sve to umio vrlo sistematično i naučno da posloži i prezentuje. Moje iskustvo sa ovom knjigom, sa tekstovima i ilustracijama se najkraće može sažeti u jednu intelektualnu avanturu i uživanje“, kazala je Ljubanović, koja se nada da će monografija sličan doživljaj izazvati i kod budućih korisnika.

„Mi ne govorimo o novim tekstovima, oni postoje više od 100 godina. Nešto od toga je gospodin Marko Šovran objavio krajem devedesetih, a prije dvije godine izašlo je izdanje koje obuhvata ostala dva teksta. Dakle, nije stvar u novini, stvar je u kombinaciji i doživljaju, u lijepoj kombinaciji jednog pitkog slikovitog jezika, vrlo sistematičnog i sređenog izlaganja iza kojeg se apsolutno vidi sistem. Očigledno da imamo posla sa jednom vanserijski talentovanom osobom, koja je imala sreću da naiđe na dobre učitelje. Nevjerovatno je da je Mladen Crnogorčević svoje tekstove objavio u nekih sedam, osam godina. On umire 1902. godine van svoje kuće, van okrilja porodice, i to su sve interesantni momenti. Naše uredničke intervencije u stilskom i jezičkom smislu bile su minimalne, jer se nije imalo na čemu intervenisati. To je živ, slikovit, duhovit jezik i ovo je jedno lijepo štivo koje preporučujem i nestručnjacima za čitanje“, zaključila je Ljubanović.

Učesnici programa saglasni su da život, lik i djelo Mladena Crnogorčevića zavrijeđuju potpuniji prikaz, te da, kao autentična i nedovoljno istražena ličnost jedne epohe, zaslužuje da o njemu bude napisana opširnija knjiga.

Festival „Ćirilicom“, koji organizuju Narodna biblioteka Budve i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, biće nastavljen večeras od 21 kada će na Trgu između crkava biti upriličen program posvećen znamenitom budvanskom intelektualcu, nedavno preminulom dr Miroslavu Luketiću, a učestvovaće Nemanja Kuljača, dr Predrag Zenović i Tijana Kotarac.

Tom prilikom biće prikazan i film „MIRO, čovjek i grad“, koji je rađen u produkciji Narodne biblioteke Budve i Turističke organizacije opštine Budva. Organizatori su napomenuli da će u slučaju nevremena veče biti održano u crkvi Santa Marija.

Festival „Ćirilicom“ na programu je do 6. septembra.