Foto: pexels/ ilustracija

Da bi najveća hotelska kompanija na crnogorskom primorju, HG Budvanska rivijera uspješno poslovala u sezoni potrebno joj je120 sobarica i 50 higijeničarki, a da li je teško danas doći do ovog kadra i koje uslove im obezbjeđuju pitali smo Milenu Raičković, direktoricu pravnog sektora u HG Budvanska rivijera.


Milena Raičković, Foto: privatna arhiva

“Problem sa pronalaskom adekvatnog kadra postoji godinama unazad. Ove godine smo sa oglašavanjem slobodnih radnih mjesta (u Crnoj Gori i regionu) i zapošljavanjem počeli znatno ranije, kako bismo ponudili zaposlenje na duži rok i na taj način dodatno motivisali zainteresovane kandidate da postanu dio našeg tima. Medju zaposlenima na sezonskim poslovima, najviše je onih iz Crne Gore, ali je svoj radni angažman u hotelima hotelske grupe Budvanska rivijera dobio i značajan broj zaposlenih iz Srbije. Sarađujemo sa brojnim fakultetima i školama i ponosni smo na činjenicu da nas je veliki broj mladih ljudi prepoznao kao atraktivnog poslodavca, kod kojeg žele da započnu i dalje grade svoju karijeru. HG Budvanska rivijera obezbjeđuje smještaj i ishranu za sve zaposlene a prije svega pozitivnu radnu sredinu u kojoj mladim ljudima pomažemo da usavrše vještine, unaprijede znanja koja imaju i postanu profesionalci u potpunosti spremni za trzište rada” kazala je Raičković.


Foto: arhiva

Bez kvalitetnih kadrova nema razvoja turizma

“HG Budvanska rivijera ima potrebu za 600 sezonskih radnika. Najveća potreba je za sobaricama, higijeničarkama, konobarima, barmenima, poslastičarima, pekarima, pomoćnim radnicima, radnicima u zelenilu. Primjera radi, za uspjesno funkcionisanje hotela koji posluju u sastavu hotelske grupe, potrebno je oko 120 sobarica, 50 higijenicarki, 50 konobara, 50 kuvara. Turizam traži ljude koji posjeduju znanja i vještine i koji su spremni da brzo uče i usvajaju nova znanja. Potrebno je motivisati mlade ljude, reformisati obrazovni sistem u skladu sa potrebama privrede i pojačati podršku neformalnom obrazovanju, zaključila je Raičković.

Džoganović: Sezonalnost, kratak period sezone i kovid pauza su razlozi zbog kojih je ove godine još teže nego ranije naći radnika za čišćenje i održavanje objekata.


Branka Džoganović, Foto: arhiva

Branka Džoganović, Predsjednica Udruženja izdavaoca privatnog smještaja Crne Gore kazala je za naš portal da je tema toliko opširna i da za sobom povlači legalno poslovanje izdavaoca i higijeničarki, trošak i prihod koji ostaju neprijavljeni, prava i obaveze koje su obostrano nezaštićene.

„Nedostatak sistemskog rješenja za ovo polje poslovanja stvara prostor za polovična, povremena, nedovoljno kvalitetna rješenja. Izdavaoc u uslovima poslovanja kada ne zna kada će sezona početi, koliko će trajati i kojim intezitetom će se odvijati nije u mogućnosti da ponudi zaposlenje na vremenski period koji bi bio primamljiv za zaposlenog, zbog budžetskih ograničenja uglavnom ne mogu da angažuju više osoba i na taj način omoguće zaposlenom slobodan dan u sezoni, preporučeno radno vrijeme takodje nije lako uskladiti jer gosti ljeti zbog zadržavanja na graničnim prelazima nerijetko kasne ili stignu dosta ranije što stvara dodatan pritisak svima. Sve ovo utiče na obostrano nezadovoljstvo koje se u jednom trenutku mora prevazići uz odredjeni kompromis. U trenutnim uslovima izdavaoci angažuju nerijetko osobe po preporuci iz unutrašnjosti, svoje rodjake ili traže i preko oglasa“

Radnici koji održavaju objekat daju pečat boravku gosta

„Ranije, dok su sezone bile stabilnije, uglavnom su se sezonski angažovani radnici nakon zimskih mjeseci vraćali u poznate objekte i mislim da je ovdje postojao prostor za uspostavljanje statusa stalnog sezonca gdje bi država u jednom dijelu subvencionirala plate van sezone. Na ovaj način se gradi povjerenje izmedju vlasnika i zaposlenog, ništa manje nije značajna i veza ovih zaposlenih sa gostima koji ih doživljavaju kao rješenje za sve svoje probleme tokom boravka, takodje daju pečat boravku gosta i to se mora imati u vidu.“

Zavisno od vrste objekta razlikuje se potreba angažovanja higijeničarki

„Idealni za zaposlenje su objekti apartmanskog tipa ili sa više soba jer obično nude smještaj i hranu zaposlenima. Period angažovanja je uglavnom od maja do oktobra i pored redovnog čišćenja i pripreme posteljine podrazumijeva pripremu objekta pred prve goste i zatvaranje objekta. Ovaj način rada je drastično smanjen usled povlačenja turoperatora koji su radili sa trenutno ratom zahvaćenim područjima.

Iznajmljivanje tipa stan na dan, turističko iznajmljavanje iziskuje povremeno angažovanje higijeničarki. U aktuelnom vremenu to su uglavnom djevojke, žene koje imaju jedan stalni posao i ovo rade za dodatnu zaradu. Obično se vlasnici povežu sa par osoba koje se kombinuju. Mnogo im je lakše i kvaitetnije održavanje poznatog stana ili kuće, kada stvore sopstveni sistem čišćenja i provjere stana pogovoto jer vlasnici uglavnom ne žive u objektu, nerijetko ni u istom gradu. U ovom slučaju higijeničarka je mnogo više od onoga što je opis ovog posla. Ona dočekuje i ispraća goste, nosi okolo posteljinu i opemu za čišćenje, plaća račune, aktivira internet, TV, čeka majstore, rješava zahtjeve gosta....

Ranije je cijena za čišćenje po satu bila 5 €, sada je 8€ do 10€

„Djevojke koje se ljeti organizuju da dodatno zarade na ovaj način naplaćuju čišćenje zavisno od strukture stana – studio i jednosobni od 25€ do 40€, veći stanovi i dupleksi 50€ do 100€. Ove cijene variraju od grada do grada, u Budvi je najskuplje.
Takodje izdavaoci imaju i mogućnost saradnje sa agencijama za čišćenje i održavanje koje ipak ne mogu imati u bazi neograničen broj angažovanih iz razloga što treba obezbijediti smještaj i hranu za zaposlene. Ako im ne obezbjedjuju stan/hranu onda je cijena po satu veća i uglavnom neprihvatljiva. Druga nepovoljnost je što je teško postići da ista osoba čisti jedan stan u kontinuitetu što utiče na kvalitet i personalno povezivanje koje je u privatnom smještaju potrebno“


Đulijeta Raka, Foto: facebook/ privatna arhiva

Raka: Samo naprijed, naplatite svoj trud, poslodavci ne budite škrti

Đulijeta Raka je vlasnica agencije za održavanje higijene u stambenim i poslovnim objektima. Došavši iz Novog Sada ubrzo se prihvatila sezonskih poslova u Budvi koji su donosili lijepu zaradu, ali koji nisu bili nimalo laki. Radeći godinama na čišćenju objekata stekla je kontakte i poznanstva koji su je preporučivali za svaki sledeći posao. Ponude su se uvećavale, pa je odlučila da osnuje svoju agenciju i zaposli koleginice koje bi po potrebi angažovala. Kao neko ko je prošao mnogo prijantnih, ali i neprijatnih iskustava u ovom poslu, koji kako je kazala oduzima i od zdravlja, u poslednje vrijeme odlučila se samo za jednu oblast, a to je čišćenje objekata nakon završenih građevinskih radova.

Evo kako ona opisuje svoj posao spremačice u Budvi:

“Ovim poslom se bavim već 10 godina i jeste teško. Prednost je brza zarada, a mana što stupate u kontakt sa raznim ljudima, dobrim ali nažalost i lošim. Problem što sada ne mogu da se nađu kvalitetne radnice je taj što kada su ih imali, malo su ih plaćali , a posao nije ni malo lak i od nas sve zavisi. Mnoge moje koleginice otišle su u inostranstvo gdje se rad poštuje i adekvatno plaća. Kod nas je rješenje da poslodavci počnu da cijene trud i da plaćaju, a žena koje hoće da rade vjerujte ima dosta”


Foto: ilustracija/ arhiva

Cijene usluga čišćenja po kvadratu su od 1 do 3 eura, u zavisnosti u kakvom je stanju objekat, dok se sat čišćenja naplaćuje od 8 do 10 eura.

“Sve se opet svodi na dogovor poslodavca i radnika, Prednost poslovanja preko firme je ta što se preko računa posao lakše naplati jer je pod ugovorom. Koleginicama bih poručila samo naprijed, naplatite vaš trud i rad, a poslodavcima da ne budu škrti na radnu snagu i svi će raditi”, kazala je Raka.

Iz svega navedenog uviđamo da je “fer- plej” idealna formula za uspješno posovanje i razumjevanje na relaciji poslodavac radnik. Ostaje nada da će ovog ljeta status sezonaca biti bolji nego prethodnog, na obostrano zadovoljstvo svih subjekata u lancu kompleksne turističke djlatnosti.

Jasna Marković