Foto: Nikola Todorović

Gosti iz Mitropolije crnogorsko-primorske, Kotorske biskupije i Islamske zajednice u Crnoj Gori pohvalili su inicijativu organizatora da se o ovim temama javno diskutuje, a događaju je prisustvovala brojna publika.

Na Okruglom stolu govorili su: arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski Mitropolije crnogorsko-primorske, protojerej mr Predrag Šćepanović, kancelar Kotorske biskupije, don Robert Tonsati i generalni sekretar Islamske zajednice u Crnoj Gori, efendija Fuad Čekić. Moderator dvočasovne zanimljive i korisne diskusije o različitim aspektima pojma vjere u savremenom društvu bio je akademik prof. dr Siniša Jelušić.

U uvodnoj riječi akademik Jelušić iz filozofske i psihološke perspektive sumirao je šta su o religioznosti i vjeri pisali Karl Gustav Jung, Viktor Frankl, Abraham Maslov i Đakomo Dakuino. On je ukazao da se pojam vjere na različite načine tumači i problematizuje, istakavši da je danas slučaj da se postavlja pitanje smisla vjere u vremenu koje je okarakterisao kao vrijeme potpune tehničke racionalnosti i apostasije, koje nije samo ateističko nego je gotovo antiteističko, sekularno do kraja, a odlikuje se potpunim odsustvom religioznosti i duha vjere.

„Polazimo od toga da je bazična religioznost nesumnjivo temelj čovjekove ličnosti, a ja hrabro postavljam tezu da je upravo taj pojam u savremenom dobu doveden u krizu. Dakle, duhovna kriza je i kriza vjere. Ono što je u svemu ovome bitno jeste da dolazimo do paradoksa na koji bi posebno trebalo obratiti pažnju. Naime, sva empirijska istraživanja, uprkos teorijskim stavovima i analizama koji su vrlo skeptični, ipak pokazuju da je vrlo visok procenat onih koji se opredjeljuju za religiozno, odnosno za samu vjeru“, kazao je Jelušić.


Foto: Nikola Todorović

Kancelar Kotorske biskupije, don Robert Tonsati, nadovezujući se na uvod moderatora, ocijenio je da kriza vjere i kriza religije ne predstavljaju ekvivalente, te ukazao da se u svakodnevnom govoru pojmovi nepravilno koriste kao sinonimi.

„Religija i vjera su dvije različite stvari. To je temeljna postavka teologije, psihologije i nekih drugih prirodnih i društvenih znanosti. Religija je, ako ćemo je jako simplificirati, ono što se pokazuje izvana. To može biti religiozna praksa u sklopu jednog religioznog sustava – molitva, liturgijski obredi, tradicija. U prošlosti, do Francuske revolucije, postojalo je jedinstvo između religije i društva jer se promatralo da su tron i oltar jedno, da je religija zapravo ono ljepilo koje sve povezuje. I Bog je jednostavno bio dio tog društva. I pojedinci i kolektivi bili su upućeni na Boga kroz religiju koja je bila dominantna, bilo da je to katolizicam, pravoslavlje, židovstvo, islam... Nakon Francuske revolucije dolazi do snažne emancipacije i društvo više nema potrebu da se smatra religioznim društvom. Međutim, pitanje vjere je različito od religije, utoliko što se vjera tiče samog odnosa pojedinca prema Bogu. U nekim značajnijim istraživanjima, koja su zauzeli i teolozi i oni koji nisu teolozi, došlo se do zaključka da se u suvremenom društvu paradigma promijenila. Dakle, religija više nije bitan dio društva kao takav, ali religioznost postoji. Vjera takođe nije bitan dio društva kao takav, ali vjera nije nestala. Ali, dogodile su se transformacije“, istakao je Tonsati.

Arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, protojerej mr Predrag Šćepanović ustvrdio je da se savremeni svijet gradi na tome da Bog nije potreban. Sekularizacija, kako je ocijenio, u određenim društvenim fenomenima nije loša, ali, Šćepanović smatra da se čini da je i sekularizacija postala vrsta neke religije.

„Mi u pravoslavnoj teologiji smatramo da je vjera novi način i mišljenja i razmišljanja i da se mi na nebo penjemo konopcem kojim nas je Hristos spustio. Naravno, tu su sredstva za postizanje tih ciljeva: post, molitva, askeza, rad na sebi.. Ali, kako je govorio jedan Amerikanac koji je prešao u pravoslavlje, Serafim Rouz: Na ovome svijetu postoje samo dva carstva: carstvo Hrista Boga i carstvo mene samoga. Ja bih rekao da postoji jedan otpor u svijetu prema crkvama kao institucijama, upravo zbog toga što crkve, islamska zajednica i druge vjerske zajednice okupljaju najveći broj ljudi. Mi nemamo tu moći marketing miksa da preko reklama djelujemo, ali smo prosto organizacije koje postoje vjekovima i ljudi prvo i zadnje utočište nađu kod nas. Smatram da naše društvo nije ateističko nego antiteističko. Jer vi danas ovakav razgovor ne biste mogli da vodite ni u jednoj od osnovnih ili srednjih škola u Crnoj Gori. To govori da postoji vrsta straha da se čuje drugačije mišljenje. Večeras, kao različito cvijeće iz božje bašte, mi smo došli ovdje da razgovaramo o temi vjere; o tome kako vjerovati u savremenom svijetu koji sve više odbacuje Boga, gdje je Bog jedan formalni fenomen a ne ličnost kojoj se mi klanjamo, služimo i kroz koju vidimo brata svoga. Jer kad vidimo brata svoga, vidimo i Boga svoga“, naveo je Šćepanović.

Generalni sekretar Islamske zajednice u Crnoj Gori, efendija Fuad Čekić istakao je da kada pratimo kako Bog govori o sebi kroz svete tekstove vidimo da Bog sebe ne dokazuje, ukazavši, između ostalog, da ljudi danas pokušavaju da fragmentarno doživljavaju Boga.

„Dakle, žele da dožive samo neka od božijih imena, da vide Boga samo kao milost. On jeste milost, ali i onaj koji kažnjava. On jeste ljubav i onaj koji prašta, ali i onaj koji za sebe kaže da sjedi u zasjedi. On je onaj koji za sebe kaže da je pun povjerenja, u smislu da ima povjerenje prema nama, ali iz tog povjerenja treba da se uliva povjerenje u NJega. Kada govorimo o vjeri, ja lično pokušavam da uvijek razmatram kako su prve generacije vjerovale – kako su vjerovali drugovi Božijeg poslanika ili rani hrišćani. Zašto je to važno? Zato što su oni imali živi model u svom prisustvu. Jedna je glavna postavka u svemu tome. Prvi ljudi prilazili su vjeri na način da razmisle o tome šta mogu da urade za Boga, a danas vjernici vide Boga kao sredstvo za ostvarenje svojih želja“, kazao je Čekić.
Osmi Festival „Ćirilicom“ biće nastavljen večeras od 21 sat na prostoru ispod Citadele Okruglim stolom „Književnost i angažovanost“. Učestvuju: prof. dr Jovan Delić, prof. dr Zoran Avramović, prof. dr Boško Suvajdžić i Gojko Božović.

Festival do 14. septembra organizuju Narodna biblioteke Budve i Udruženje izdavača i knjižara Crne Gore, uz podršku Opštine Budva, Turističke organizacije opštine Budva i Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.