U svakodnevici koja je izmijenjena pojavom pandemije Covid-19, na momente nam se može učiniti da smo uskočili u scenu nekog naučnofantastičnog filma. Upravo to nas navodi da se zapitamo kako se u novonastaloj situaciji snalaze mališani, odnosno kako se adaptiraju na nove okolnosti.

Kako razgovarati sa djecom, kako im na što lakši način predočiti trenutnu situaciju, objašnjava za Dnevne novine specijalista medicinske psihologije Mina Gazivoda.

“Razgovor o virusu i posljedicama koje sa sobom nosi treba prilagoditi uzrastu i interesovanjima djeteta. Ukoliko je dijete vizuelno-kreativni tip, ono će vjerovatno kroz crteže, igru i druge kreativne načine učenja najlakše usvojiti znanja o pandemiji. Ukoliko je dijete, pak, više analitično i voli da promišlja logično treba mu dozvoliti da pita i istražuje, da postavlja zagonetke i traži odgovore. Najzad, dijete je neophodno informisati o mjerama i razlozima zaštite ali ga ne treba opterećivati informacijama koje su van njegovog interesovanja ili stepena razumijevanja situacije”, smatra psihološkinja.

Djeca su se uz sve promjene koje je uslovila pojava korona virusa u svakodnevnom porodičnom životu, kao i funkcionisanju van kuće, morala prilagoditi i drugačijem modelu obrazovanja, onlajn nastavi.

Gazivoda kaže da svojevrsno izmještanje obrazovnog procesa iz škole u porodični dom, predstavlja readaptaciju djece na koju svaka jedninka drugačije reaguje.

Ona smatra da porodice već imaju iskustva pa bi u tom smislu organizacija, navike i stepen adaptacije trebalo da budu brže uspostavljeni.

“Porodice na ovu readaptaciju ipak reaguje različito od prihvatanja do otpora, a sve zbog različitih životnih okolnosti, navika ali i crta ličnosti, kako roditelja tako i djece. Osim spoljašnjih faktora, prostora za rad, organizaciju, na stepen prilagođenosti značajno utiču stav i ponašanje roditelja kao i verbalne i neverbalne poruke koje šalju djeci, a u vezi sa izmijenjenim načinom školvanja. Po pravilu promjene bolje prihvataju djeca čiji se roditelji lakše i brže prilagođavaju novonastaloj situaciji, koji o njima otvoreno razgovaraju, fleksibilni su i kreativni u nalaženju rješenja za netipične okolnosti. Ovo učenje zove se učenje po modelu i veoma je važno za djecu mlađeg uzrasta”, objašnjava Gazivoda.

O novonastaloj situaciji i kako joj se djeca prilagođavaju iz ugla prosvjetnog radnika kazala je učiteljica u OŠ „Savo Pejanović” Ranka Spasojević.

Ona ističe važnost konkretnih i jednostavnih objašnjenja uz otvorenost prema svim pitanjima koja djeca imaju.

“Važno je od najranije dobi pokazati djeci da treba da otvoreno iskazuju emocije, pitaju ono što im nije jasno i što ih plaši. Uvijek je potrebno strpljenje i želja da čujemo ono što imaju reći. Pogrešno je misliti da djeca prije škole recimo, ne razumiju ono što im govorimo kao i da su u srednjoj školi toliko veliki da sve znaju”, objašnjava Spasojević.

Jedan od njenih učenika Sergej, koji trenutno ide u šesti razred, podijelio je sa nama impresije po pitanju ukupne situacije i učenja od kuće.

„Ne dopada mi se ovaj virus. Puno ljudi se razboljelo zbog njega. Moramo biti odgovorni, prati ruke, paziti ne samo zbog nas nego i zbog drugih. Ja sam zdrav i mlad, ali neki djed ili baka možda ne budu dovoljno jaki da ozdrave”, kaže on i dodaje da mu je, kada je pandemija počela sve djelovalo kao produženi raspust.

Ipak, nakon ovoliko vremena od početka pandemije poželio je da se stvari vrate u normalu.

“Sad mi nedostaje da se ponašamo normalno, idemo redovno u školu, bez ograničenja, maski. Najviše bih volio da ne moramo da brinemo, da se igramo, trčimo, družimo se”, zaključuje on.

Izvor: RTCG