Foto: Evropa sad

Saopštenje prenosimo integralno:

WWW (World Wide Web) ili popularnije Internet je nastao 1989 godine, samo dvije godine prije nego je Milo Đukanović prvi put postao premijer kao jedan od najgorih studenata i bez dana radnog iskustva u svojoj 30-toj godini. Jakov Milatović je imao pet, a ja 14 godina. Dok smo Jakov i ja provodili djetinjstvo igrajući se sa svojom braćom i drugom djecom, vrijedno učeći i slušajući svoje roditelje, sa druge strane, već u prvim godinama svog mandata, Đukanović je zamrzio šah zbog šahovnice, i učestvovao u ratnim operacijama i progonu građana Crne Gore iz manje brojnih naroda. Nekoliko godina nakon nastanka, Internet je postao dostupan i u Crnoj Gori kroz dial-up konekciju brzine svega 56 kb/s. Kako je vrijeme prolazilo tako su se i Đukanovići protivnici mijenjali, matrica je uvijek bila ista, uvijek je sa druge strane bio neko ko je ugrožavao Crnu Goru - prvo su to bili Hrvati, pa Muslimani, Bošnjaci, Albanci, i na kraju Srbi. U suštini - svi koji su bili sa suprotne strane u odnosu na Đukanovića su bili proglašeni za izdajnike i neprijatelje Crne Gore koji je ugrožavaju. Tokom 90-tih zatvorene su mnoge fabrike i desetine hiljada građana je izgubilo posao, većina stanovništva je živjela na ivici siromaštva.

Nakon studija, koje sam završio kao jedan od najboljih studenata Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici, zaposlio sam se u tada državnom Telekomu Crne Gore, a sada Crnogorskom Telekomu u vlasništvu Detsche Telekom-a AG. U Telekomu sam za 12 godina provedenih doprinio uvođenju širokopojasnog interneta i razvoju novih servisa baziranih na internet tehnologijama. Nakon što je stariji sin krenuo u školu odlučio sam da napustim Crnu Goru jer sam shvatio da je situacija u društvu mnogo gora nego što sam mislio i nisam više vidio perspektivu ni za sebe ni za svoju djecu - njima sam želio da obezbijedim bolju budućnost, što je vjerujem bila motivacija svih građana koji su napustili Crnu Goru.

Jakov Milatović je u međuvremenu završio Ekonomski fakultet u Podgorici kao najbolji student i magistrirao na Oksfordu, zaposlio se u Deutsche Banci i kasnije Evropskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD) da bi konačno bio imenovan za ministra ekonomskog razvoja u 42. Vladi Crne Gore, prvoj Vladi koja je formirana nakon demokratske smjene vlasti u Crnoj Gori.

Cijeli svoj život sam bio opozicija Đukanoviću i njegovom hibridnom režimu, iako sam se aktivno uključio u političku borbu prije godinu dana, kada smo formirali pokret Evropa sad!, koji baštini evropske vrijednosti i zastupa što brže pristupanje Crne Gore EU.

Dok je Đukanović ređao pozicije, od premijerske preko predsjedničke, pa opet premijerske, pa predsjedničke itd., Crna Gora i njeni građani su postajali siromašniji, a za to vrijeme se osim njega obogatila cijela njegova porodica, prijatelji, kumovi i partijski drugovi. Mnogi građani su bili primorani da napuste svoje ognjište kako bi svojoj djeci obezbijedili kvalitetno školovanje ili samo život dostojan čovjeka, neki su se raselili u okviru Crne Gore, ali je veliki broj naših sugrađana napustio zemlju, što je posebno očigledno u gradovima na sjeveru Crne Gore. Procjenjuje se da je preko 150.000 građana napustilo našu zemlju u poslednjih 20 godina.

Đukanović u dijaspori, koju je on napravio svojim činjenjem ili nečinjenjem, vidi "rezervoare" i "džepove" glasova za jednokratnu upotrebu, i sjeti ih se samo pred izbore. Spoljna politika i briga o dijaspori treba da bude stalna a ne samo u vrijeme izbora. Navešću samo jedan primjer kojim se pokazuje nezainteresovanost za potrebe dijaspore, a to je postizanje bilateralnog dogovora sa Njemačkom administracijom oko priznavanja vozačkih dozvola, koji do dan danas nije postignut jedino sa Crnom Gorom od svih zemalja sa prostora bivše Jugoslavije (BiH je taj dogovor postigla 2014. god, Srbija 2018. god, a Makedonija 2019. god).

Pošto već 10 godina radim i živim u Njemačkoj, sebe računam u dijasporu, iako većinu svojih prihoda donosim u Crnu Goru, gdje mi živi porodica - pozivam sve građane Crne Gore koji žive van granica Crne Gore, a imaju pravo glasa, da uzmu učešće i glasaju za Jakova Milatovića, jer znam da će on više uraditi za našu dijasporu u okviru jednog mandata nego Đukanović za 32 godine vladavine!

Internet se od svog nastanka do danas čini kao suštinski pokretač treće i predstavlja osnovu za četvrtu industrijsku revoluciju, brzine su od nastanka porasle za skoro 200.000 puta (56 kb/s u 90-tim godinama prošlog vijeka do današnjih 10 Gb/s). U današnje vrijeme se svakim danom sve više koristi (AI) vještačka inteligencija i (ML) mašinsko učenje dok Đukanović ni danas kao ni prije 32 godine ne zna više od deset riječi engleskog jezika, a vjerovatno ni da koristi računar.

Odgovor je jasan - glas za Jakova je glas za svijetlu budućnost Crne Gore.