Šta roditelji traba da znaju?

Dostupna istraživanja pokazuju da kada roditelji aktivno posreduju u upotrebi interneta svog djeteta smanjuje se i pojava online rizika i negativnih posljedica. Kad se kaže aktivno posredovanje u upotrebi interneta, misli se na to da roditelji razgovaraju sa svojim djetetom o internetu, da ostaju u blizini ili sjede s njima dok su online, podstiču ih da istraže internet i podijele online aktivnosti sa njima. Ovo se naročito odnosi na uzrast od 9 do 12 godina. Manja djeca tek razvijaju sposobnosti svog ponašanja u virtuelnom svijetu, u čemu im je potrebno više direktnog nadzora i usmjeravanja, dok starija djeca treba da znaju da uvijek mogu zatražiti i dobiti pomoć od svojih roditelja, kada im je potrebna.

Kako bi aktivno pratili/posredovali u upotrebi interneta svoje djece, važno je da roditelji najprije budu informisani, kako o upotrebi društvenih mreža i bezbjednosti na internetu, tako i o opasnostima s kojima se djeca mogu susresti koristeći internet.

U tom smislu, važno je naučiti osnovne stvari i terminologiju u korištenju interneta. Roditelji u tome mogu potražiti dječju pomoć, što može donijeti dodatne benefite u pogledu uspostavljanja komunikacije, pokazivanje interesa za ono što dijete radi i odnosa povjerenja. Pokazujući interes i pažljivo nadgledajući djetetove aktivnosti na internetu, ipak mogu zaštititi djecu od rizika, što je u svakom slučaju bolje nego im jednostavno zabraniti upotrebu.

S druge strane, moramo biti svjesni opasnosti koja „vreba“ internetom i sa čim sve djeca mogu doći u kontakt, a da možda još nisu naučila kako da se ponašaju u datim situacijama. Kako su djeci dostupne korisne teme i informacije, na isti način su im dostupne i neprimjerene informacije (pornografija, stranice i grupe koje podstiču mržnju, diskriminaciju, agresivnost i nasilne akcije, lažne informacije, itd.). Pored toga, na društvenim mrežama mogu biti maltretirani od svojih vršnjaka ili postati žrtve pedofila ili odraslih osoba s neiskrenim namjerama koji će ih pokušati nagovoriti na susret ili na neki drugi način izigrati povjerenje djece (npr. objavljivanjem slika djece). Postoje i drugi rizici, da npr. djeca za potrebe učešća u raznim online igrama, takmičenjima i sl. daju važne ili lične podatke, te na taj način mogu biti meta različitih prevara.

Osim problema kao što je zlostavljanje putem interneta, djeca se takođe mogu suočiti s mogućnošću fizičkog susreta s pogrešnom osobom. Mnoge novije aplikacije automatski otkrivaju lokaciju osobe kada je koriste. Ovo može reći bilo kome tačno gdje da pronađe osobu koja koristi aplikaciju.

Fotografije, videozapisi i komentari na mreži obično se ne mogu poništiti nakon objavljivanja. Čak i kada tinejdžer misli da je nešto izbrisano, može biti nemoguće potpuno ga izbrisati s interneta. Objavljivanje neprikladne fotografije može oštetiti reputaciju i prouzrokovati probleme godinama kasnije.

Provođenje previše vremena na društvenim mrežama tokom dana takođe ima svoje negativne posljedice. Uz to, vidjevši koliko drugih prijatelja postavlja slike na kojima se zabavljaju sa drugima (što često nije realna slika) može učiniti da se djeca osjećaju loše i nezadovoljno svojim životom.

Kako da se roditelji ponašaju?

Kako smo već napomenuli, važno je razgovarati sa djecom i uključiti se u njihove online aktivnosti. Neka vam učenje upotrebe društvenih mreža ili konkretnih online aktivnosti bude prilika za jačanje komunikacije i uspostavljanje povjerenja kod djeteta.

Jedan od najvećih problem sa društvenim mrežama je to što ljudi daju mnogo informacija. Vaša djeca treba da znaju da ako daju previše informacija o sebi i svom privatnom životu, neko to može zloupotrijebiti.

S tim u vezi, potrebno je učiti djecu da ne dijele ništa na društvenim medijima što ne bi željeli da vidi njihova porodica, nastavnici, budući šefovi, itd. Važno je imati na umu da internet omogućuje anonimnost, koju je nemoguće postići u bilo kojoj drugoj vrsti komunikacije. Ova anonimnost oslobađa i podstiče ljude da komuniciraju intimnije nego što bi to činili u ličnim kontaktima.

Razmislite dvaput prije nego što pritisnete “Enter”. Podsjetite tinejdžere da se ono što oni postavljaju može iskoristiti protiv njih. Na primjer, objava da ste na odmoru ili svoje kućne adrese, otvara mogućnost da budete opljačkani. Tinejdžeri takođe treba da izbjegavaju postavljanje određenih lokacija na kojima se trenutno nalaze ili događaja koje će posjetiti, kao i brojeve telefona.

Koristite podešavanja privatnosti. Podešavanja privatnosti su važna. Prođite kroz njih zajedno kako biste bili sigurni da vaša djeca razumiju svako od njih. Takođe, objasnite da su lozinke tu da ih zaštite od krađe identiteta. Nikada ih ne bi trebali dijeliti ni s kim, čak ni s momkom, djevojkom ili najboljim prijateljem.

Kao što je slučaj u „stvarnom“ životu, važno je naučiti djecu da se ne „prijatelje“ sa onima koje ne poznaju u virtuelnom svijetu.

Budi dobar. Važno je objasniti djetetu da očekujete od njega da se prema drugima ponašaju s poštovanjem i da nikada ne šalju štetne ili neugodne poruke. I zamolite ih da vam uvijek kažu o svim uznemirujućim ili nasilničkim porukama koje drugi objavljuju.

Zanimljiv način na koji se može obezbijediti sigurnost, količina i način upotrebe društvenih mreža, jeste i da se napravi ugovor između roditelja i djece. To bi bio stvarni ugovor koji mogu potpisati obije strane – „ugovor o društvenim mrežama“. U njemu se oni slažu da zaštite svoju privatnost, razmotre svoju reputaciju i ne daju lične informacije. Oni takođe obećavaju da neće koristiti tehnologiju da bi povrijedili bilo koga drugog putem vršnjačkog nasilja ili ogovaranja.

S druge strane, roditelji se slažu da poštuju privatnost tinejdžera, istovremeno ulažući napor da budu dio svijeta društvenih medija. To znači da možete biti “prijatelji” sa djetetom i posmatrati ih, ali da ne postavljate neugodne komentare ili ono što vaše dijete ne želi da mu govorite pred drugima. Uz to, važno je da prilikom kreiranja stavki ugovora, roditelji uključe i dijete u proces dogovaranja pravila. Na taj način povećavamo djetetovu odgovornost za poštovanje dogovorenih pravila.

Bilo u formi „ugovora“ ili usmenog dogovora, važno je da se pomenuta pravila postave (uključujuči i vrijeme koje dijete provodi na društvenim mrežama, koje se stranice posjećuju, i sl.). Uz to, važno je da djeca budu u otvorenim mjestima u kući dok su na internetu (npr.da su online na računaru koji stoji na vidnom mjestu u kući).

I ne zaboravite: Postavljanje dobrog primjera putem vlastitog virtualnog ponašanja može pomoći djeci da sigurno koriste društvene medije.

Ovaj tekst pripremljen je u okviru projekta SOS Roditeljska linija za podršku porodicama u krizi, koji udruženje Roditelji realizuje uz podršku Ministarstva rada i socijalnog staranja.


Izvor: Sajt SOS Roditeljska linija