Ilustracija, Foto: Pixabay

Svijet nikada nije bio pristupačniji za istraživanje, i više ne postoji ni jedan dio planete na koji ne možemo da odemo. Međutim, osim očigledne finansijske strane ove priče, postoje i druge koje moramo uzeti u razmatranje. U pitanju su ljudske, moralne, etičke i ekološke strane. Prekomjerni turizam je na veliku žalost promijenio i svoje značenje i ime, i evoluirao u nešto što se zove “ekstraktivan turizam”.

Šta je ekstraktivan turizam?

“Ekstraktivan turizam” (extractive tourism) je pojam koji je prvi formulisao akademik Vijay Kolinjivadi, i on prevazilazi osnovno tumačenje prekomjernog turizma. On u osnovi znači nešto mnogo gore. Radi se o doslovno zagušenjima i lošim djelovanjima koje uzrokuju turisti koji hrle na žarišna mesta turizma podstaknuti prije svega ekonomskim benefitima. Ukratko, što više, što jeftinije, što pristupačnije, i to po svaku cijenu. Nova fraza daleko bolje definiše razorni uticaj masovnog turizma i na lokalne zajednice, navodi adventure.com.

Posljednjih godina pitanje prekomjernog turizma izazvalo je veliku raspravu u turističkoj industriji, kao i u društvu uopšteno. Za mnoge je putovanje prestalo da bude benigna aktivnost u kojoj svi mogu uživati, jer mogućnost slobodnog putovanja svijetom se sve više smatra osnovnim ljudskim pravom. Ovakvo razmišljanje ima toksičan učinak na planetu, doprinoseći klimatskoj krizi i uništavanju ekosistema. Osim toga, “ekstraktivan turizam” ima izuzetno loš uticaj na kulturno nasljeđe i egzistenciju autohtonog lokalnog stanovništva, što je nešto što nikako ne smijemo dozvoliti.

Autor ovog termina takođe tvrdi da turističke kompanije nastoje da kapitaliziraju destinacije kako bi ostvarile interes, tretirajući ih kao neiskorišteni resurs koji se mora potrošiti a ništa ne košta.

Iako se turizam nesumnjivo smatra sredstvom za ekonomsku korist u mnogim djelovima svijeta kad se njim dobro upravlja, postoje najbolje prakse koje se mogu usvojiti kako bi se masovni turizam sveo na minimum ili čak potpuno obeshrabrio, ublažujući na taj način njegove najgore negativne strane.

Neophodno je uvesti neka pravila, kako bi se dobra praksa turizma upotrijebila za korisne stvari, posebno one koje mogu doneti realne benefite destinacijama ili lokalnim zajednicama. Svaka strana uključena u ovu priču mora ulagati sredstva u područja koja “eksploatiše”, umjesto da oduzimaju resurse, oni treba da se usredsrede na brigu o samoj zemlji i ljudima, a ne da brinu isključivo o ukupnom broju turističkih dolazaka.

Sve više zemalja je odlučilo da prekine ovu lošu praksu, pa su kroz dodatne poreze, ograničavanje posjeta ili strože kontrole uspjeli da na neki način svedu loš uticaj turista na minimum. Postoji puno primjera a samo neke od destinacija koje su rekle NE! prekomjernom turizmu su Venecija, Peru, Amsterdam, Pariz, Tajland, Halštat ili Barselona.


(TU Magazin)