Foto: Nikola Todorović

Univerzitetski profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju i član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, prof. dr Siniša Jelušić, naš sugrađanin, istakao je da u neobično zanimljivo postavljenom naslovu imamo tri ključna pojma: kulturu, modele pomirenja, ali i implicirani konflikt bez kojeg ne može biti pomirenja.

„Kod pojma kulture imamo dva važna izvorna termina – vrlo važan pojam kulta i pojam colere (uzgajati, oblikovati). U ovom slučaju, ja ih posmatram ravnopravno. Ovdje ćemo vidjeti da je ovaj pojam uzgajanja u izvornoj varijanti vezan za agrikulturu i oblikovanje biljaka, a Ciceron mu daje bitno drugačije značenje i po njemu je to animicultura, odnosno njegovanje duše ili briga za razvoj duše. Kultura se time povezuje sa vrlo specifičnim pojmom ličnosti i treba da utvrdimo kuda nas vodi to moguće povezivanje. Dakle, ono što je njeguje i o čemu se brine jeste ličnost. Ličnost je u tom smislu najdublje povezana sa kulturom. I imamo sada ta dva apsekta: oblikovanje ličnosti u njenom psihološkom, dubinskom razvoju i imamo dimenziju kulta koju ja povezujem sa logosom i smislom. Jer, držim, bez obzira da li smo religiozni ili nismo, da je transecendentna dimenzija ličnosti neobično bitna, a o tome nas uče Karl Gustav Jung i Viktor Frankl. Kod Junga je vrlo poznato da imamo individuacioni proces koji dovršava upravo u toj transcendentnoj funkciji jastva kao smisla puta razvoja ličnosti. Prosto bi se moglo vrlo grubo reći da u ovom konceptu govorimo o oduhovljenju onog nagonskog u nama. Međutim, kad govorimo o ličnosti kao o kulturi uvijek moramo imati aspekt drugog, jer se drugo identifikuje sa pojmom druge, drugačije kulture. I ličnost se, stoga, postaje samo preko drugoga koji je različit u odnosu na nas i sa kojim uspostavljamo dijalog polazeći od logosne dimenzije. Taj drugi, po mom sudu, u onom smislu koji je za naš razvoj bitan uvijek od nas drugačiji, nerijetko nam se suprotstavlja, ali je zapravo fundamentalan za nas. U kontekstu teorije, imam u vidu Martina Bubera, Levinasa, Bahtina, Biblera i kod njih je osnovni stav da se samo preko ti postaje ja. Nema izdvojenosti, autističnog egzistiranja za sebe i kultura je uvijek u saodnosu sa drugim. Na ovogodišnjem festivalu posebna pažnja se posvećuje vizantijskoj inspiraciji, pa pominjem i velikog Svetog Maksima Ispovjednika koji je govorio da se spasavamo preko drugog, koji je bitan za naše lično, hrišćansko spasenje“, istakao je profesor Jelušić.

Srpski univerzitetski profesor, teoretičar i istoričar književnosti, prof. dr Aleksandar Jerkov rekao je da pitanje o modalitetima pomirenja nije pitanje samo načelnog karaktera, nego je vrlo konkretnog karaktera za građane Crne Gore danas. Kako je naveo, jedan dio modela kulturnog programa koji predstavlja Festival „Ćirilicom“ zasnovan je na tome da pokušamo da dođemo do prilike da uopšte povedemo dijalog.

„Kao što svi vrlo dobro znate, postoji jedan oblik ćutanja ili zatomljenosti iz koga se uz pomoć „Ćirilicom“ htjelo izaći i to je jedan model pomirenja. To znači da treba da najzad dođemo do riječi da možemo jedni drugima da se obratimo, a da to obraćanje nije papirnato i strogo formalno, nego suštinsko. Da to nije dato kao prazna forma ovlašćivanja nekoga da u javnom prostoru može da bude šta hoće, a da to nema nikakve posledice jer imaš jednog poslanika više. Dakle, kultura dijaloga ako hoće da dovede do pomirenja onda mora da bude suštinska, a ne formalno demokratska, i mora u sebe unijeti element razumijevanja dvije različite pozicije koje mogu postojati. Iz perspektive književnosti, na samom početku postoji jedan fascinantan primjer i zapadnoevropska kultura je izgrađena na modalitetu razumijevanja Homera kao velikog učitelja. Homer nam je dao sliku antike kao takve i istovremeno nam pokazao šta treba znati o ahajskom čovjeku da bi uopšte mogli da ga razumijete, usvojite i krenete tim putem dalje. I kad hoće da vam prikaže, Homer vam daje model. Nigdje kod Homera nećete naći da je pravično da Grci satru Troju. Nigdje nećete naći legitimizaciju jednog projekta, niti ćete naći ocjenu da je to osvajački pohod u kojem su neki ludi Grci riješili da sruše grad koji im je konkurentan. Nego ćete pronaći u 20.000 stihova dramatičnu borbu autora samog sa sobom u pokušaju da razumije kako su ljudi takvi. Ono što nas književnost uči jeste da ne postoji model koji može da nam se nametne, jer bi taj model već bio oblik nasilja, nego postoji model uživljavanja u problematiku gdje date sve od sebe, kao u jednoj vrsti potlača, afričke prakse, gdje čitav život skupljaš i simbolički kapital i sve što imaš, i sve daš, a onda imaš jednu vrstu moralne izuzetnosti“, kazao je profesor Jerkov.

Profesorica književnosti i naša sugrađanka, mr Božena Jelušić ocijenila je da sama tema okruglog stola implicira da živimo u nepomirenom, podijeljenom i posvađanom društvu, te da implicira da kultura jeste jedan od modela pomirenja. To je, kako je kazala, osobito važno ako imamo u vidu kontekst, jer živimo u zemljama koje su se formirale nakon dezintegracije jedne zajedničke države, što je značilo i dezintegraciju svih njenih institucija koje su njegovale kulturu.

„Sada živimo u tranzicionim društvima koja počivaju na nezdravim recidivima nekadašnjih socijalističkih monopolskih praksi. I istovremeno baštinimo užasne koruptivne tranzicione prakse koje smo za tih tridesetak godina stekli. Ono što mene posebno intrigira je pitanje transparentnosti i vlasništva nosilaca i učesnika kulturnih programa i uopšte modela pomirenja kroz kulturu i upotrebe kulture. Ne mogu da ne krenem od primjera kandidature Budve za Evropsku prijestonicu kulture. Na kraju smo dobili potpuno posvađani grad koji se kulturom nije pomirio, a sve je razriješeno susretom petoro ljudi, vrlo totalitaristički i bez inkluzije. I u svemu sam prepoznala tranzicione bolesti koje su nešto što ne dozvoljava da kultura bude model pomirenja. Prvo, kultura se nameće primarno kao biznis i nešto od čega treba zaraditi. Drugi problem je korupcija u kulturi koja je neizbježna jer su prosto korumpirana društva, a institucije zavisne i političke instruirane. Onda imate skrivene interese i agende pojedinih nosilaca kulturnih politika koji potpuno onemogućavaju bilo što što bi bilo iskorak. Postoji i nedovoljna inkluzivnost, naročito kada su u pitanju mladi, slobodni stvaraoci. Kulturu Budve metaforički bih objasnila na dva načina. Ili kao jednu ruku koja gasi požar i drugu koja ga pali ili kao onaj kavkaski krug kad obje majke razmiču dijete, pa prava majka pusti da ona kriva uzme da ga ne bi raščerupala. Hoće li se budvanska kultura „raščerupati“? Jer ne vidim da je ta mogućnost kulturne razmjene na nivou nečega što bi trebalo da bude Evropska prijestonica kulture dovela do pomirenja“, rekla je profesorica Jelušić.

Kao učesnik okruglog stola najavljen je i direktor Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, dr Ismet Ovčina koji iz oprvdanih razloga i neodložnih obaveza nije mogao da dođe na Festival, ali je tekst koji je poslao tokom večeri pročitala moderatorka Stanka Rađenović Stanojević iz Narodne biblioteke Budve.

Dr Ovčina je naglasio da će uvijek podržati svaku inicijativu i projekat koji doprinosi otvaranju, približavanju i integraciji.

„Knjige, biblioteke i kultura univerzalne su vrijednosti civiliziranih društava i neprocjenjiv i neiscrpan izvor multidisciplinarnog, intelektualnog i duhovnog razvoja čovječanstva. U pisanoj dokumentarnoj baštini, od prapočetaka do danas, prepoznaju se biće i bitak naroda, njihove historije, opseg obrazovanja, nauke i kulture. Biblioteke čine neophodnu i nezamjenjivu komponentu kulturne, obrazovne, informacijske infrastrukture jednog društva. Uz to, one pretpostavljaju nezamjenjiv dio kulturne baštine. Biblioteke kao institucije koje se bave organiziranjem znanja i informiranja u uzajamnoj su komunikaciji, saradnjni, razmjeni, koordinaciji i idealna su mjesta za susretanja i druženja različitih kultura, promoviranje i razmjenu ideja i informacija. Kao direktor Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine imam obavezu istaknuti imperativ i misiju naše institucije. To je, prije svega, promoviranje ideje zajedničkog života posredstvom kulture, o čemu zorno svjedoče fondovi iz naših zbirki koje baštinimo i ljubomorno čuvamo i dajemo na korištenje svim zainteresiranim. Iznenađujuće je koliko su naše naizgled drugačije kulture u stvari zajednička kultura, sa svim elementima različitosti. Mi smo ovdje uvijek dijelili istu ili sličnu sudbinu“, napisao je dr Ovčina.

Dr Miša Đurković, naučni saradnik na Institutu za evropske studije u Beogradu, istakao je da je priča o pomirenju na našim prostorima aktuelna 20 do 25 godina, ali da je pitanje da li smo odmakli na tom putu.

„Filozofski posmatrano, pitanje je da li je čovjek sam u miru sa sobom. To je najveći i najčešći problem i jedan zahtjevan posao kome pristupamo stalno ispočetka. Drugo, velika stvar je kako se pomiriti sa sopstvenom ženom ili mužem. U vezi sa tim, Istanbulska konvencija jedna je od stvari koja je ozbiljno podijelila i posvađala Zapadanu i Istočnu Evropu danas, između ostalog zbog toga što državama potpisnicama naređuje zabranu medijacije. Danas je izričita naredba, onih uglavnom iz Savjeta Evrope koji nas pokušavaju da pomire, da muž i žena izričito ne treba da se mire, nego čim se pojavi ideja da se raziđu da država treba u tome da im pomogne. Mi kad pričamo o našem pomirenju ovdje, krenuli smo sa velikim idejama a na kraju došli do toga da u sopstvenoj kući ili gradu ne možemo da se dogovorimo oko osnovnih stvari. Kao što znate, i Haški tribunal je institucija koja je osnovana da bi rješavala probleme pomirenja, a pitanje je koliko nas je on pomirio jer međunacionalni odnosi na ovim prostorima odavno nisu bili ovako loši. I konačno, pitanje popisa koje je u normalnim državama administrativno pitanje, postalo je fundamentalno političko pitanje. Kada realno govorimo, ja sam zaista protiv naracije koja sve nas ovjde doživljava kao ljude koji su bili uzaludni i krenuli da ratuju između sebe. Svi građanski ratovi su na ovim prostorima uvijek inicirani spolja i tako je bilo i sa ratovima devedesetih. Prosto, postoji ono što su interesi velikih sila da nas drže u stalnom sukobu, a sa druge strane postoje i naši realni, nasleđeni konflikti. Oni su za vrijeme komunizma bili prikrivani, što možda i jeste jedan način da se preživi, ali kad tad dođe trenutak da se stare rane otvore. I onda, u ovako dinamičnim sredinama nerazjašnjenih konflikta, često je postavka da to može da eksplodira kad god je u interesu velikih sila“, kazao je dr Đurković.

Dr Žika Bujuklić, profesor rimskog prava i pravni istoričar, ukazao je da na rimskom pravu počiva osnov evropske kulture. Apostrofirajući gostovanje dr Bogoljuba Šijakovića sa temom o vizantijskoj filozofiji na ovogodišnjem festivalu, posebno je istakao veliki značaj nasljeđa Vizanije, odnosno Romejskog carstva, i knjige „Digesta“.

„Upravo ta veličanstvena knjiga, sabrano pravo, predstavljala je osnov za nastavak kulturne priče koja do dan danas traje. Ja sam uvijek studentima govorio, skinite savremene naočare i stavite naočare iz tog doba. Jer kada vi tada govorite o zapadu, od 486. godine pa nadalje, to je nešto potpuno drugo. To je raspadnuta civilizacija, rascjepkana feudalizacija država, naroda, jezika, kulture. A istok, Romejsko carstvo, nastavlja da živi sve do 1453. godine. A na tom razmeđu, nalazi se upravo naša kultura, mi smo u stvari dio i jednog i drugog nasljeđa, a tu je taj carski drum koji vodi ka Evropi. Velika nacionalna sramota za srpski narod i našu pravnu kulturu je da mi nemamo mlade ljude koji se bave vizantijskim pravom“, istakao je dr Bujuklić.

Tokom večeri pročitani su tekstovi Helene Manoli Ovčine i Ibrahima Spahića.

U okviru Festivala „Ćirilicom“ organizatori će danas ugostiti poljsku nobelovku Olgu Tokarčuk, a gostovanje čuvene spisateljice je najzačajniji književni događaj u Crnoj Gori ovog ljeta. Prevodilačke radionice „Iskustva prevođenja Olge Tokarčuk na svjetske jezike“ otvaraju dvodnevni program posvećen nobelovki danas u 9 časova, i biće održan u crkvi Santa Maria in Punta u Starom gradu, a učesnici su: Pavel Peč, Noami Petneki, Katja Volters, Jana Karpenko, Kristina Godun, Karol Lesman, Jelena Jovićević, Jana Unuk, Milica Markić, Marijana Jelisavčić, Mirjana Frau Gardinovački.

Istog dana, u uobičajenom terminu od 21 čas na Trgu između crkava biće riječi o „Transgresiji u djelima Olge Tokarčuk“.

Festival je na programu do 13. septembra, u organizaciji Narodne biblioteke Budve i Udruženja izdavača i knjižara Crne Gore, uz pokroviteljstvo Turističke organizacije opštine Budva.