Foto: JU Muzeji i galerije Budve

U ime JU Muzeji i galerije Budve prisutnima se obratila Milica Radonjić.

Izložbu zvanično otvorila mr Lucija Đurašković, istoričarka umjetnosti.

Kustoskinja izložbe je Milijana Istijanović.

Umjetnik se predstavio sa 50 radova, tehnika - ulje na dasci (godina nastanka 2022 i 2023 godina).

Milovan Miki Radulović rođen je 1947. godine u Nikšiću. Završio je Pedagošku akademiju, grupa likovno vaspitanje u Nikšiću. Diplomirao na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu 1977. godine, u klasi prof. Miloša Bajića. Na istom fakultetu, 1980. godine, magistrirao u klasi prof. Radenka Miševića. Pripadao je umjetničkoj grupi ,,Generacija 9’’. Priredio oko 40 samostalnih i učestvovao na preko 200 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je više značajnih nagrada iz oblasti likovnog stvaralaštva. Član je ULUCG-a od 1987. godine.



"A Mikijeve slike svojom simboličkom zagonetkom, čudesnom vedrinom i vizuelnim utiskom uvode gledaoca u svijet likovnosti koji je najbliži poetskom nadrealizmu i spontanoj igri, gotovo dečijoj neposrednosti. Bio je u pravu Zoran Pavlović kad je u njegovom slikarstvu poodavno prepoznao “detinjsku čednost”. To je njegovo stalno svojstvo, njegov veoma izraženi kontinutet. Iz tog kontinuiteta prepoznatljiva je crtačka virtuoznost, ali i očaravajuće prisustvo prirode u kojoj je oživljen pejzaž baš kao i životinjski svijet sa čovjekovim pogledom. Igra u njegovoj slici isto je što i vitalnost slike, igra njenog bića. Tu sliku tvori svojom izvornom imaginacijom i nadgleda njen majstor sklon fantastičnim vizijama", odlomak je iz teksta Ratka Božovića , sociologa kulture

"Večeras imam posebno zadovoljstvo i čast da otvorim izložbu slika našeg uvaženog Mikija Radulovića. Moje zadovoljstvo raste samim tim što je autor ovom prilikom ovdje sa nama.
Miki Radulović je jedan od najistaknutijih pejžazista savremenog
crnogorskog slikarstva. Slikar crnogorskog podneblja, posebno ruralnih naselja u kojima oživljava bogati ikonografski repertoar vezan za različita arhetipsko simbolička značenja. To su, prvom redu kuće, ljudska obličja, životinje i cvijeće. Radulovićeva likovna poetika odiše, prije svega, suptilnim intimizmom nadrealne, fantastične orjentacije, prožetim specifično likovnim osjećanjem motiva koje je plod dubokog doživljaja mistike života obavijene prozračnom atmosferom kroz koju pulsira neka tajnovita tuga i samoća u potrazi za radošću. U svom harmoničnom sklopu disharmoničnih elemenata, povezujući mitsko i moderno, ovo djelo
predstavlja mikro- makro kosmičku relaciju predisponiranu dubinskim unutarnjim osjećanjem egzistencijalnog smisla postojanja čovjeka i svijeta. I ne slučajno, Zoran Pavlović izdvaja Mikija Radulovića kao »majstora slikarstva, koji je kao
takav, sačuvao djetinjastu čednost koju uspijeva da na jedan fini, plemenit i veoma osjećajan način plasira u svoje slike.<< Njegove slike su u isti mah i naivne i rafinovane i nježne i poetske. U proročkom kazivanju svojih slika, Miki Radulović kao da briše granicu između Boga, čovjeka, životinje, biljke i stvari. Ono spoljašnje i unutarnje, gornje i donje za njega su odnosi znanja, iskustva i vjerovanja. Ovdje svaka stvar postaje
simbol: i žena, i dijete, i kuće, i drvo, i cvijet... Tu su kuće koje liče na ljude, napuštene kuće kao i sela - simboli su duhovne napuštenosti i otuđenosti čovjeka od svog bića, od bića sebi bliskog. Mistična religiozno-ekspresivna pozadina
njegovog slikarstva uvodi posmatrača u tajanstvo univerzalnih slutnji... au dinamičnoj dubini crnogorskog sela naslućuju se krstovi na koje je razapeto čovječanstvo. Sav ovaj ikonografski repertoar, košmarno razbijen, izranja iz čudesno prozračnog, osnovnog fona Radulovićeve slike, zatečen u prepletu tragične
sudbinske slutnje, samoće bića pred samim sobom, podstaknut zvukom boje koja kao nosilac forme ozvanja kroz mističnu tišinu... Mistiku doživljaja njegovih slika,dakle, potencira karakterističan kolorit, svijetli tonovi kao pandan tamnim, a
poseban likovni element Radulovićeve slike predstavlja svjetlost koja svojim zračenjem i tajnovitom simbolikom ne samo da isijava iz slike, već kao da gleda onoga koji Nju gleda. Miki Radulović duboko osjeća ovu istinu. Zato njegova umjetnička mašta uspijeva da prodre kroz gornji sloj posmatranog svijeta, i zato, u
njemu konstantno raste potreba da iza vidljive zavjese, kroz praiskonsku ritmičku igru, otkrije tajnu i čudo života. Njegovo šagalovski antiteorijsko i antidogmatsko biće istaknuto je kroz autentični likovni svijet mašte i melanholične slutnje
sopstvene duše. Radulovićeva slika zrači emanirajući veliku opijenost muzikom tišine. Pred njegovom slikom osjećamo da nas jedino čudo ljubavi može vratiti na izvore blaženstva i snove o životu ispunjenom skladom i harmonijom. Njegova slika svijeta iz podsvjesti nije slika kraja nego slika vječitog počinjanja iz pradubina nerazorivoga života. Originalna plastična i duhovna snaga slikarskog djela Mikija Radulovića prerasta regionalna folkloristička ograničenja postajući izraz univerzalnog i opštečovječanskog u mitskom vjesništvu proljeća koje se stalno
vraća iz prostora u vrijeme i obrnuto, brišući granice djetinje nevinom dušom",rekla je gospođa Lucija Đurašković,istoričarka umjetnosti.



Izložba se može pogledati do 31. jula 2023. godine.