Rad koji iziskuje mnogo strpljenja, vremena, truda ali ujedno ispunjava i smiruje. Hobi koji se poput njihove gline pekao tokom protekle četiri godine, sada postaje brend a kreatorke ovog unikatnog nakita sada dijele djelić svoje priče sa nama.



Kako do materijala?

U razgovoru za naš portal, umjetnice Dajana Debeljak ( tvorac nakita By D. ) i Ivana Vujović Tubić (tvorac CandyTime nakita) su kazale da ne dolaze tako lako do gline koju one koriste, jer kako su navele, ova koja se može naći na našim prostorima (fimo masa) bude dosta čvrsta te sa njom ne mogu baš da rade onako kako su navikle, u odnosu na Sculpey Premo glinu koju nabavljaju iz Amerike.

Što se tiče profesionalnog alata koji je neophodan za detalje, umjetnice takođe navode kako su često prinuđene da se same snalaze u nedostatku istog, jer, kako dodaju, jedna dobro opremljena prodavnica repro materijala, makar na teritoiji Crne Gore, bi bila savim dovoljna.

"Faktički smo krenule sa oklagijom", navodi Dajana kroz smijeh.

Mašina koja se može vidjeti na snimku je zapravo ona koja se koristi za pravljenje tijesta.

"Ima i skupljih i jeftinijih, a konkretno ova koju nas dvije imamo je odlična za rad zato što postoji više različitih promjera koje koristimo kada "presujemo" glinu", dodaje Ivana.



Zašto je rad sa mašinom drugačiji u odnosu na valjak ili oklagiju kojom ste počele?

"Pa bolje je jer nakon "presovanja" u mašini nakit bude skroz gladak, a takođe je bitno što više istisnuti vazduh kako ne bi dolazilo do pojave "mjehurića" nakon što se isti ispeče u rerni", objašnjava Dajana.

"A što se tiče repro materijala, a konkretno stopera, iglica i drugog, to se nabavljalo preko Aliexpresa, mada nas je malo cijela ova situacija sa koronom zatekla", navodi Dajana.

"Imamo velike probleme sa nabavkom, počevši od gline, preko repromaterijala, do alata. Jako je teško da se bilo šta nabavi", kazala nam je Ivana.

Da problemi ne završavaju kada se pronađe ono što je nužno za nastavak rada već da tek počinju zna samo onaj koji se trudi da dođe do istog.



"Nerijetko se desi da imamo probleme u dostavi, jer treba vremena dok stvari dođu od Beograda ili od Hrvatske, a često ni cijena dostave nije "pristupačna", navode njih dvije i dodaju da se takođe zna desiti da se upravo zbog cijene transporta tj. skupoće ista zna odložiti od strane pošaljioca jer je transport neisplativ.

"Lijepak koji koristimo, na primjer, nam takođe stiže iz Amerike", dodaje Dajana.

"Prosto da postoji neka Hobi art prodavnica koja bi imala repromaterijal, razne gline od onih koje se suše na vaduhu do onih koje se peku, kao i akrilne boje koje su potrebne, četkice, drugi alati, tada bi nam možda sve bilo lakše", navode umjetnice i kretorke nakita.

"Ja recimo koristim boje kojih nema u prodaji, a da bih dobila pastelne nijanse koje želim moram da kombinujem postojeće boje, mada ne mogu reći da mi to predstavlja problem, više zna biti nezgodno jer se desi da mušterije očekuju identične detalje, što često nije moguće", kazala nam je Dajana.

Cijeli proces pravljenja unikatnog nakita je opipljiv, od početka do samog kraja, a nerijetko i nakon. U ovoj priči, prijateljice i poslovne partnerke jedna drugoj dijele tajne koje su savim slučajno otkrile, te se svakodnevno udopunjuju.



"Naši proizvodi su lijepi kad su završeni, ali imamo mi još tu da učimo jer uvijek ima neka nova caka, trik koji služi za još nešto u odnosu na prvu namjenu koju mu pronađemo", objašnjava nam Ivana i dodaje da su njih dvije potpuno samouke u ovome.

Kada se stvara inspiracija?

U zavisnosti od porodičnih obaveza, mada najviše volim da radim popodne nakon što djeca odu na spavanje, kazala je Dajana dok za Ivanu inspiracioni trenuci dolaze malo kasnije tokom dana, zapravo uveče nakon što djeca legnu.

Vremenom smo i mi počele da postavljamo uslove

Često su djevojke dolazile i u, ako ih možemo tako nazvati, konflikte sa sobom jer su kreirale u cjelosti po narudžbi mušterije, što znači da za lično umjetnički trenutak izražavanja nije bilo mjesta.

"Vrlo brzo sam uvidjela da ne mogu tako da radim, pa sam prosto morala postavljati određene standarde", navela je Dajana.

Iz priloženog možemo vidjeti da je ovo zapravo cijela mala filozofija stvaranja kroz umjetnost. Djevojke čija priča počinje prije četiri godine i dalje su na početku, ali istrajne u svojim namjerama, kao i u oslušavanju želja svojih mušterija. Dajana je negdje već i razvila svoj prepoznatljivi stil dok se Ivana i dalje, kako kaže, traži.

"Kreativna sam i vesela osoba, ali mislim da jos uvijek nisam pronašla neku svoju autentičnost. Jesam oblik - omiljeni i uvijek i u svim veličinama je krug, ali što se tiče boja i dezena sve mi se dopada. Taman kad pomislim da sam našla svoje boje i svoj način na koji ću možda biti prepoznatljiva ja napravim nešto novo, i tako već dvije godine u nazad. Možda se nekad pronađem do kraja, a mozda i ne. Do tada, mislim da bih svoj nakit mogla da okarakterišem i stavim u jednu rečenicu - Do you like to eat Candy?", kazala je Ivana Vujović Tubić, tvorac CandyTime nakita.

"Ono što je počelo kao sakupljanje i korekcija odbačenog nakita, pretvorilo se u unikatne modele. Tako se 2016. moj hobi pretvorio u brend By D., sačinjen od polimerne gline i akrilnih boja. Potreba da radim bolje, da stvaram, podstakla me da istražujem materijale, da nađem medij koji mi odgovara i da se potpuno izrazim, da ono što dođe u trenutku kao inspiracija, ostane zabilježeno zauvijek", kazala je Dajana Debeljak, tvorac nakita By D.