Foto: arhiva

Neka svako nastavi da se za svoje mišljenje bori, ali na način koji dolikuje ozbiljnim, odgovornim ljudima. Svoje upornosti da preispitujete razborito i da vam istina bude glasnija od isticanja krivice samo u drugima, govorio je patrijarh.

U manastiru Pećka patrijaršija ustoličen je 22. maja 1994. godine, u tron pećkih patrijarha.

Bavio se i naučnim radom, a dugo godina bio je predsjednik komisije Svetog arhijerejskog sinoda za prevod Svetog pisma (Novog zavjeta), čiji je prvi prevod objavljen 1984. godine.

Bio je i predsjednik Liturgičke komisije pri Svetom arhijerejskom sinodu, koja je pripremila i štampala Služebnik na srpskom jeziku.

Za vrijeme mandata patrijarha Pavla obnovljeno je i osnovano više eparhija. Njegovom zaslugom obnovljena je i Bogoslovija na Cetinju 1992. godine.

Patrijarh Pavle je 1993. godine u Beogradu Akademiju za umjetnosti i konzervaciju, sa nekoliko odsjeka (ikonopis, freskopis, konzervacija). Sledećih godina nastava vjeronauke je vraćena u škole (2002), a Bogoslovski fakultet vraćen je u okvire Beogradskog univerziteta iz koga su ga komunističke vlasti izbacile 1952. godine.

Po Beogradu uvijek išao pješke, sam krpio odijela i cipele

Svako jutro, osim ako nije išao u neku drugu crkvu, služio je liturgiju u Patrijaršiji i pričešćivao se, a svako veče je bio na večernjoj službi u Sabornoj crkvi zajedno sa ostalim sveštenicima za pevnicom.

Sa sobom je uvijek nosio Sveto pismo i molitvenik.

Po Beogradu je išao gradskim prevozom ili pješke. Živio je asketskim životom, sam je šio i krpio odijelo i cipele i obavljao ostale majstorske poslove u Patrijaršiji.

Na Savindan 1997. predvodio je u Beogradu litiju koja je prošla kroz kordon policije u Kolarčevoj ulici. To je bilo u vrijeme demonstracija posle lokalnih izbora iz novembra 1996. godine. Dok je bio patrijarh nije primao patrijaršijsku platu, nego jedino penziju iz perioda dok je bio episkop raško-prizrenski.

Imao je značajnu ulogu u prevazilaženju raskola mitropolije novogračaničke u Sjedinjenim Američkim Državama koji je trajao više decenija. Putovao je u SAD i u Australiju više puta.

Na liječenje na Vojnomedicinsku akademiju u Beogradu primljen je 13. novembra 2007. godine veoma iscrpljen i sa jakom upalom pluća.

Tu je proveo dvije godine na oporavku i liječenju, do svoje smrti.

Patrijarh Pavle je često dolazio u Crnu Goru. Vjerujući narod i dalje pamti njegove govore, pozive na mir i molitvu, posebno burnih 90-tih godina.

- Da sam ikako u mogućnosti, došao bih u Podgoricu, ne da stanem na jednu ili drugu od zavađenih strana, već da stanem između njih, između vas, braćo moja, da se najprije pomolim za milost Bozju, a zatim da kleknem pred sve vas, i sklopljenih ruku zamolim: smirite duše, stišajte glas, ne nadmećite se vikom, da vam krv ne bi ušla u glavu, a riječ sišla na oroze. Možda me nećete najbolje razumjeti, jer neki vole da čuju samo ono što im je po volji, ali vjerujem da će ljudi dobre volje shvatiti da vam govorim čiste savjesti, i da ste za mene svi jednaki pred Bogom, kom jedino služim. Neka svako nastavi da se za svoje mišljenje bori, ali na način koji dolikuje ozbiljnim i odgovornim ljudima. Svoje upornosti da preispitujete razborito i da vam istina bude glasnija od isticanja krivice samo u drugima. Vi koji ste do sada poduže bili na čelu Crne Gore, nemojte se bojati da ste na gubitku. Ako mislite da vam je pobjeda nepravo izmakla, teže bi po vas bilo da ispadne da ste pobijedili po svaku cijenu i da uvijek isti moraju biti nepromjenjivi na vlasti - govorio je patrijarh.

- Svima nam je braćo i sestre mir potreban, i nama i neprijateljima našim, samo oni toga nisu svjesni. Mi smo svjesni jer znamo šta radimo i šta treba da radimo i znamo da i oni treba da rade šta treba, ali još nisu tome dorasli- poručio je partijah Pavle prilikom posjete Manastiru Ždrebaonik u Danilovgradu.

Izvor: dan.co.me