Uvrštavanje predstave „Koštana“, koprodukcije Centra za kulturu Tivat/Studentskog kulturnog centra, Novi Sad/Srpskog narodnog pozorišta, Novi Sad iz 2016. godine, ujedno je i doprinos JU „Grad teatar“ Budva saradnji srodnih kulturnih institucija.

Međutim, kako scenografija podrazumijeva tehničke specifičnosti koje dimenzije postojećih scena „Grada teatra“ (scena između crkava i scena u Vještici) ne mogu da zadovolje, predstava će se odigrati na matičnoj sceni Centra za kulturu u Tivtu.

"Koštana" (1902.) je najznačajnija od tri drame Bore Stankovićeve (druge dvije, Tašana i Jovča, nastale su dramatizacijom pripovijedaka). To je "komad iz vranjskog života s pjevanjem".

Polazeći od tradicionalne sheme ovog žanra, Stanković je napisao potresnu dramu tragičnih ljudskih sudbina. Dve velike teme njegovog svijeta, tuga za prohujalom mladošću, "žal za mladost" i čulna opsesija ženskom ljepotom, sublimirane su ovdje u trećoj, u temi pjesme. Narodne pjesme koje pjeva Koštana nose u sebi čežnju za ljepotom, u njima je život slobodan od svih stega, pun radosti i pustolovine, one su utočište od sivila prozaične svakodnevnice. Sve su ličnosti ispunjene tom čežnjom, pjesma u ovoj drami predstavlja svojevrsnu kolektivnu opsesiju, sličnu opsesiji erosom u drugim njegovim djelima, naročito u romanu "Nečista krv".

Kokan Mladenović je u poznatom tekstu iščitao, kako ističe: “priču o nekom posebnom, priču o slobodi, priču o pravu da se drugačije voli, da se drugačije misli i doživljava svijet oko sebe.” Dodao je i to da je: “Koštana priča o nekome ko razobličava mračni okvir palanke u kojoj živi i sa kojim se palanka, nenaviknuta na drugo i drugačije, surovo obračunava”.

Ana Tasić (Politika) je u svom kritičkom osvrtu na premijerno izvođenje predstave naglasila: „Radikalna tumačenja naše dramske tradicije, što Mladenovićevo neosporno jeste, ne moraju obavezno da je vređaju, da je skrnave, što je mišljenje njenih (mnogih) "čuvara". Naprotiv, sa novim, izazovnim čitanjima, prilagođenim duhu vremena, njene vrednosti se ponovo dokazuju, otkrivaju mogućnosti savremenog u svevremenom. U tom smislu se opet treba prisetiti teza Tomasa Sternsa Eliota, iznesenim u eseju "Tradicija i individualni talenat’ (1921), njegovog uverenja da tradiciju uvek i iznova treba osvajati, a ne samo lenjo, inertno nasleđivati“.

Siniša Luković (Vijesti) je zapisao: „Koliko god mu metodi i motivi bili kontroverzni, a njihova interpretacija na sceni čak povremeno i šokantna, Mladenović je uspio da sa ovom svojom predstavom napravi sjajan prikaz surovosti vremena u kome živimo i u kome ništa nije sveto - ni tradicionalne vrijednosti porodice, braka, odgoja djece, ali ni to koliko se daleko može ići u navodnoj odbrani prava da se bude drugačiji. Taj rat svih protiv sviju, najbolji je opis onoga što se preko dva sata događa na sceni kojom dominira 11 velikih žičanih kaveza napunjenih kamenjem - scenografija Marije Kalabić koja efektno simbolizuje zatvorenost palanačkog razmišljanja, okamenjenost osjećanja i težinu života. Sve u svemu, ovakva “Koštana” definitivno jeste “prešla liniju” kako glasi oficijelni moto ovogodišnjeg festivala "Purgatorije". Trgnula je publiku, postavila mnoga višeznačna pitanja i ljudima prepustila da razmišljaju i traže prave odgovore, a to i jeste suština teatarske umjetnosti“.

Reditelj predstave je Kokan Mladenović, koji je i autor tekstova songova, kompozitor je Marko Grubić, koreograf Andreja Kulešević, scenograf Marija Kalabić, kostimograf Tatjana Radišić, dok je scenski govor uradio dr Dejan Sredojević.

U predstavi igraju: Emina Elor, Emir Hadžihafisbegović, Emir Ćatović, Milan Kovačević, Nebojša Dugalić, Radoje Čupić, Aleksandra Pleskonjić, Gordana Đurđević Dimić, Danica Grubački, Nina Rukavina, Jelena Marković, Andreja Kulešević. Na sceni je i sastav Vrooom: Marko Grubić, Andrijana Belović, Jamal Al Kiswan.

JU „Grad teatar“ za svoju publiku obezbijeđuje prevoz za Tivat (polukružni tok u Budvi u 20h).