U Ministarstvu zdravlja nemaju dilemu da su donijeli pravu odluku. Oni su Pobjedi kazali da svi treba da imaju u vidu činjenicu da vakcine i danas u svijetu spašavaju tri do šest miliona života svake godine.

"Prioritetne mjere zdravstvene zaštite su, između ostalog, sprečavanje, pravovremeno otkrivanje, liječenje i suzbijanje zaraznih bolesti, kao i vakcinisanje protiv zaraznih bolesti, prevencija i kontrola lokalnih endemskih bolesti. Pošto se princip djelovanja vakcina zasniva na kolektivnom imunitetu, nevakcinisana populacija, a samim tim i djeca, a koja su u predškolskim i školskim ustanovama, kao i svim drugim ustanovama za kolektivni smještaj, ugrožavaju cijelu zajednicu", naveli su iz Ministarstva.

Oni objašnjavaju i da zakonsko rješenje o obaveznom vakcinisanju djece protiv deset zaraznih bolesti ima svoje utemeljenje u Ustavu Crne Gore.

"Odredbama člana 69. Ustava propisano je da svako ima pravo na zdravstvenu zaštitu, a vakcinisanje je jedan od prioritetnih oblika preventivne zdravstvene zaštite protiv određenih zaraznih bolesti. Takođe, shodno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, građanin je dužan da unapređuje svoje zdravlje. Navedenim zakonom propisano je da niko ne smije da ugrozi zdravlje drugih građana", kazali su iz Ministarstva zdravlja.

Nacrtom zakona o zaštiti stanovništva protiv zaraznih bolesti obavezne su vakcinacije protiv tuberkuloze, difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječje paralize, malih boginja, epidemijskih zaušaka, rubela, virusnog hepatitisa B i hemofilusa influence tipa B. Ta zakonska obaveza postojala je i do sada, kao i prekršajne prijave za roditelje koji ne vakcinišu svoju djecu. Kazne su iznosile do 500 eura, a prema podacima Zdravstvene inspekcije od početka godine do sada je u Crnoj Gori prekršajno kažnjen 21 roditelj. Nacrtom su sada kazne povećane i one iznose čak i do 2.000 eura.

Komentarišući izmjene Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti izvršna direktorica Udruženja ,,Roditelji“ Kristina Mihailović kaže da ovakve represivne mjere nijesu pravo rješenje, te da je mnogo bolje raditi na edukaciji roditelja i komunikaciji ljekara sa njima.

"Roditelji nam često ukazuju da ne mogu da dobiju adekvatnu informaciju kada je u pitanju vakcinacija njihove djece. Već neko vrijeme vrlo je glasan stav one druge strane koja tvrdi da određene vakcine nijesu dobre, a opet čini se da ovaj stručni dio javnosti ne odgovara adekvatno na to. Još uvijek ima dosta nejasnoća kao i otvorenih pitanja", smatra Mihailović.

Ona naglašava da će komentarima koji pripremaju na ovaj nacrt zakona, koji se nalazi na javnoj raspravi, težiti da roditeljima, odnosno njihovoj djeci ne uslovljavaju upis u školu.

"Nemoguće je da se pravi zakon koji može da uslovljava tako nešto. U Udruženju ,,Roditelji“ ne ulazimo u priču oko toga da li treba ili ne treba vakcinisati djecu. To je nešto što treba ljekari da kažu, jer su u obavezi da odgovore na sve nedoumice roditelja", poručila je Mihailović, navodeći primjer skandinavskih zemalja, gdje ne postoji ta zakonska odredba, a opet je veliki procenat djece obuhvaćen vakcinacijom.

Kakav je stav Ministartsva prosvjete na ovaj nacrt, Pobjeda do juče nije uspjela da dobije odgovor.

Krajem ovog mjeseca Institut za javno zdravlje objaviće podatak koliki je obuhvat djece vakcinacijom za 2014. godinu. Preliminarni rezultati, kako je nedavno saopštio direktor te ustanove dr Boban Mugoša, pokazuju da se smanjuje broj djece koja se vakcinišu. On je tada upozorio da su, ukoliko se taj trend nastavi, moguće epidemije.

"Stoga treba vratiti povjerenje u struku i nauku i podići nivo informisanosti građana o značaju vakcina za zdravlje", kazao je tada dr Mugoša.

Negativnom stavu roditelja prema vakcinaciji doprinijele su i kampanje da MMR vakcine izazivaju autizam. Iz Instituta su naveli da roditelji u znatnoj mjeri čekaju da im dijete napuni dvije ili tri godine, kad stabilno progovori. Stručnjaci su u više navrata, međutim, ukazivali da jedino što je zajedničko MMR vakcini i autizmu jeste samo druga godina djeteta.

Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović smatra da je odredba da se djeci zabrani upis u školu ukoliko su nevakcinisana dobra, ukoliko je opravdana sa medicinskog stanovišta.

"Ako Ministarstvo zdravlja smatra da je takva procedura i takav način vakcinacije djece neophodan kako bi se eventualno prevenirale neke zarazne bolesti, onda je to u potpunosti opravdano. Mislim da to može da koristi budućim generacijama", kazao je Begović Pobjedi.

Na pitanje da li je ta norma u skladu sa Ustavom, s obzirom da je osnovno obrazovanje obavezno, Begović je odgovorio:

"Ne ulazim u to da li je osnovno obrazovanje obavezno, ali Ministarstvu zdravlja treba dati šansu da primijeni takvu zakonsku odredbu. Ukoliko se onemogući djetetu da primi neku vakcinu, neka roditelji znaju da će snositi zakonske posljedice", kazao je Begović, poručivši da se mora stvoriti atmosfera da je vakcinacija preduslov za uspješan razvoj djeteta.

Iskustvo zemalja širom svijeta

Obaveznost vakcinacije za ulazak u vaspitno-obrazovne ustanove, kako su naveli iz Ministarstva zdravlja, prisutna je u većini država SAD, a posebno je rigorozna u Kalifornija, Virdžiniji... pojedinim provincijama Kanade, u Australiji.

U Evropskoj uniji, vakcinacija je obavezna u Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumuniji, Bugarskoj, Sloveniji, Latviji, a za pojedine vakcine poput difterije, dječje paralize i tetanusa postoji obaveza i u Francuskoj, Grčkoj naveli su iz Ministarstva zdravlja.

U Srbiji je 4. marta stupio na snagu novi zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti po kojem nevakcinisana djeca neće moći da budu upisana u vrtić ili školu.

S druge strane, Ustavni sud Hrvatske prije dvije godine utvrdio je da samostalna odluka roditelja da li će vakcinisati svoju djecu nije njihovo ustavno pravo, te da je obaveza vakcinisanja u skladu sa Ustavom i zakonom.