Milica Vučinić

Foto: Privatna arhiva

Vaše aktivnosti tokom pandemije koronavirusa su brojne. Stalno ste na usluzi građanima Budve kojima je potrebna pomoć. Šta sve zapravo aktivnosti podrazumijevaju?

Crveni krst Budva je na raspolaganje stavio sve resurse, materijalne i ljudske u sistemskom radu po uzoru na ustaljenu praksu Crvenog krsta čiji je rad, znak, akreditacija, uniforma i principi ono što uliva povjerenje ljudima. Poseban akcenat u radu, osim humanitarne pomoći, koja podrazumijeva pakete prehrambenih i higijenskih proizvoda, onima koji su u vrijeme pandemije ostali bez posla, kao i svima ostalima koji su na rubu egzistencije, stavili smo na starije sugrađane, kao i one kojima je potvrđena dijagnoza Covida 19, ili su bili u izolaciji i samoizolaciji, a koji nisu imali podršku porodice, komšija ili rođaka. Pomoć se sastojala u dostavljanju kuvanih obroka, obavljanju nabavke namirnica, ljekova, štampe, kao i plaćanju računa i pružanju psihosocijalne podrške. Ovom pomoći obuhvatili smo 2.798 sugrađana, dok je za 1,825 izvršena donacija socijalnih paketa, a 161 osobi pružena psihosocijna podrška.

Biti sekretarka Crvenog krsta u ovim danima jako je obiman i odgovoran posao. Kako je izgledao Vaš prosječni radni dan u minulom periodu?

Svi moji dani počinju u praskozorje, kada sav emotivni naboj sakupljen od prethodnog dana izmještam iz srca, kako bih oslobodila prostor za onaj koji mi slijedi, jer rad u Crvenom krstu je nespojiv sa emotivnom hladnoćom, te je ventilator za dušu važan instrument. I tako nauražana krenem u novi radni dan. Telefon neprikidno zvoni. Pokušavam da popamtim sve zahtjeve, imena i prezimena, adrese na koje moramo stići... Prvi tim volontera pakuje pakete hrane i higijene kako bi ih dostavio onima koji nisu u prilici da lično dođu. Mobilna grupa dobija instrukcije i uputstva za obavljanje nabavke za naše starije. Ručak u Merkuru se krčka i već u 11h naš humanitarni karavan kreće sa dostavom. Jedna ekipa ka Bečićima, Petrovcu, Buljarici i Paštrovskoj gori, druga ka Lastvi, a ostale dvije ka Seocima, Prijevoru, Lazima, Babinom dolu, Rozinama, Jadranskom putu, Golubovini. . . U međuvremenu pristižu donacije u paketima, koje se istovaraju s osmjehom, a predaju tugom koja je prateća emocija saosjećajnosti. Jer, u ovom slučaju zbrajanje nije mjera uspjeha onoga koji pruža već nemoći onih koje je primaju. A malo je vremena do početka "policijskog časa", jer, mnogo je obaveza na koje još treba odgovoriti. Izvještaji, administracija, prisustvo na društvenim mrežama, a znoj sa lica kaplje na istrošenu tastaturu. Prebrojavanje paketa i misao koja ne napušta : "Hoćemo li imati za sjutra?", a ubrzo još sumornija od prethodne : "Da li smo ispoštovali sve mjere predostrožnosti u kontaktima sa licima pozitivnim na Covid-19 i šta ako se neko od nas zarazi?" Mjera obimnosti posla nemjerjiva je sa moralnom odgovornošću onoga koji je ispred svega i ispred svih.


Radite sa mladim ljudima, volonterima koji su bili na raspolaganju da pomognu. Kakvo su se oni pokazali i kakvo je bilo iskustvo saradnje sa njima?

Volonter, jedna od ključnih riječi i jedna od najmoćnijih lozinki u ovom, novom korona svijetu.To je taj plamičak svijeće koji nam sve vrijeme osvjetljava put. Put predanosti, ljubavi prema bližnjem. . . Jednom riječju čovječnosti. I kada se tim putem krene od najranijih godina, onda možemo da budemo sigurni da ćemo u svakoj vanrednoj situaciji imati nekoga ko će biti tu da nam pruži ruku.


Sa volonterima

Foto: fb/crvenikrstbudva

Ko su najznačajniji donatori koji su bili na usluzi Crvenom krstu?

Pun magacin je jedina konstanta koja nas u svakom trenutku osnažuje u nastojanju da svima onima koji su u stanju socijalne potrebe udovoljimo. I dok se god održava taj reciprocitet u međusobnom davanju onda znamo zašto smo tu. U tom smislu, svaka donacija, ma kolika ona bila ima izuzetnu značaj.

Od kada ste na funkciji sekretarke imali ste brojne aktivnosti i inovacije u radu. Šta je najvažnije izdvojititi?

Priritet koji je zahtijevao sprovođenje svih inovativnih ideja u radu je prije svega zahtijevao adaptaciju postojećeg prostora, jer se podrazumijeva da Crveni krst mora biti "target" okupljanja kako svih generacija, tako i svih socijalnih struktura i ranjivih grupa. I kada smo se napokon "upristojili" počeli smo. Prvi cilj, koji nam se činio nedostižnim u tom trenutku bio je da kontinuirano, iz mjeseca u mjesec, obezbijedimo hranu za socijalno ugrožena lica i porodice, a kako se vjera i povjerenje u Crveni krst vraćalo, tako se svakodnevno uvećavala naša "evidenciona lista". Ali, uspijevali smo i činilo se da nas nikakva veća sila neće zaustaviti. Tek danas shvatam da jesam bila u pravu. Uporedo, kutak koji je adaptiran za boravak mladih je počeo ličiti na košnicu, a rezultati rada su se ogledali u peharima, medaljama, diplomama. Sa druge strane magacini hrane su se punili sabirnim akcijama koje smo sprovodili. Samo je nedostajalo još nešto... To nešto me probudilo u jednoj kreativnoj noći:" Poštuj zbog prošlosti u kojoj su stvorili tvoju budućnost". I klub starijih je postao mjera svim ostalim koji se nisu usuđivali. Bezbroj časova korektivne gimnastike, zdravstveno preventivnih radionica i predavanja, međugeneracijskih druženja. Tek toliko da shvatimo da su stariji resurs vrijedan poštovanja. Mnogo uzajamne ljubavi i poštovanja. Spone za cijeli život. Ostala je još jedna marginalizovana grupa. Tu nadomak Budve, u neposrednom okruženju, u uslovima nedostojnim čovjeka. Bosonoga dječica naherene kosice, majke kojima je jedini smisao rađanje, djevojčice kojima je jedina želja udaja kako bi se riješile prethodnog trpljenja ulazeći u novo, još teže. I svake srijede dvočasovni susreti, izgradnja povjerenja, izlazak u novi, drugačiji svijet koji podrazumijeva brigu o reproduktivnom zdravlju, planiranju porodice, podizanju svijesti o štetnosti prosjačenja, trgovini ljudima . . . Na kraju, morali smo se, sa onima koji su izdržali sve nove vjetrove, prilagođavati svijetu koji se u međuvremenu promijenio, te je zaposlenima omogućena edukacija i doedukacija u svakom od segmenata djelatnosti kojima se bavimo.


Mladi crvenokrstaši uvijek na raspolaganju

Foto: fb/crvenikrstbudva

Kako vidite ulogu Crvenog krsta u opštini Budva?

Kao značajnu, možda i najvažniju kariku sa malim čovjekom koji čini našu zajednicu onoliko ljudskom koliko ima ljudi da je prepoznaju. Kao organizaciju čija je misija ublažavanje ljudske patnje. Jednom riječju, kao neizostavni i veoma važan segment u našoj lokalnoj zajednici.

Korona kriza je planetarna šansa da se nekako promijenimo, nadvladamo individualizam kojem smo često privrženi, i što je najvažnije, pokažemo brigu jedni za druge. Koliko u tome uspijevamo?

Onoliko koliko imamo moći da se izdignemo iz sopstvenosti, iz svog konformizma i da se hranimo tuđom srećom, pa ma kolika bila ta naša unutarnja glad. Upoznala sam takve ljude, bila okružena njima u svim ovim teškim danima i to je moja najsnažnija potvrda da smo na pravom putu.


Složni u misiji

Foto: Privatna arhiva

Tokom terenskog rada sigurno ste zapazili dirljive situacije. Da li biste podijelili sa nama neki upečatljiv momenat?

Često se dešava, skoro svakodnevno, da brišemo suze jedni drugima. Najsnažniji emotivni pečat ostavio je komentar jednog čovjeka koji je preuzevši paket rekao: "Šta će meni hrana, donesite mi otrov", i ništa manje bolno: "Imam ja kćerku, a bolje da je nemam" koji je izgovorila jedna bakica.

Koji su u ovom trenutku prioriteti Crvenog krsta i kakav je plan rada nakon pandemije?

Promijenio se svijet i sve ono što se programskim dokumentima naše organizacije trasiralo putanjom čija je krivulja strmoglavo išla uvis više ne važi, jer izvjesno je da će broj onih koji su u socijalnoj potrebi rasti, da se moraju sistematično i u skladu sa Pravilnikom o socijalnoj politici mijenjati, odnisno dopunjavati spiskovi korisnika, ali i da će, čim se za to budu stekli svi uslovi, nastavititi sve programske aktivnosti koje su započete i zaživjele i našem Crvenom krstu.

Šta biste poručili našim čitaocima povodom Svjetskog dana Crvenog krsta?

Ono sto i Međunarodna federacija Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca: "Aplaudirajmo svima vama i vašim volonterima koji svakog dana intenzivno radite kako bi pomogli najugroženijima".


M.S.