Za ove dvije djevojke, koje su navikle da svakog dana neumorno pomažu svoje sugrađane, a prije i nakon toga da sve svoje dnevne obeveze nazovu gotovima, aktuelni virus je zaista "mala maca".


Ivana Rakočević

Ivana Rakočević je inače medicinska sestra, a student je visoke medicinske škole na fakultetu Singidunum Zdravstvenih studija u Valjevu, dok je Maida Alihodžić student humanističkih studija (smjer bezbjednost) Univerziteta Donja Gorica, a obje su trenutno volonterke Crvenog krsta Budva.


Maida Alihodžić

Za Maidu i Ivanu će biti veoma čudno kada situacija sa viruosom korona prođe.

Uporedno sa obavezama i potrebama grupe kojoj volontiraju Ivana i Maida uredno završavaju svoje dnevne fakultetske obaveze. Online predavanja im kao i ispiti ne padaju teško, čak šta više.


Shodno odabranim humanim životnim pozivima koje su odabrale ne čudi nas što se ovdje humanost, da kažemo, rasipa. Maida je svoje volonterstvo počela još prije pet godina kada je, kako navodi, došla sa namjerom da se prijavi za takmičenje u pružanju prve pomoći, dok je Ivanin volonterski staž nešto svežiji ali i ništa maje vrijedan.


"Nisam bila informisana o drugim aktivnostima, ali kada sam dosla istog dana sam se priključila prije svega sabirnim akcijama i ostalim aktivnostima. Kad sam počela sa volontiranjem nisam očekivala da će to baš ovoliko uticati na mene, ali vremenom sam shvatila da me te stvari ispunjavaju i čine srećnom, jer svaka naša pomoć ljudima znači, i svaki njihov osmijeh je bio i moj", navela je za portal RTV Budva Maida Alihodžić.


"Volontiram samo mjesec i po dana. S obzirom na moj poziv koji je human volim da pomažem ljudima. Osjećam se srećno i puno mi je srce kada znam da sam uradila jednu jako lijepu stvar za osobe kojima je potrebna pomoć", istakla je Ivana Rakočević o svom početku u budvanskom Crvenom krstu.


Kao jednu od najznačajnijih stvari tokom volonterstva koje bi izdvojile ove djevojke su navele da je dovoljno samo to što su se upoznale sa uslovima u kojima ljudi žive, kao i kolike borbe u životu vode, a u odnosu na dosadašnja iskustva, ista su ih navela na to da više cijene ono što imaju u životu, kao i da što više pomažu onima kojima je pomoć najpotrebnija.

O tome koliko im je naporno da postignu sve svoje dnevne obaveze ove djevojke kažu:

Ivana: Kada nešto čovjek voli nista mu nije teško, tako ni meni. Svaka moja pomoć mene ispuni i usreći kada vidim osmjeh naših korisnika. Kada sam se suočila sa tim u kakvim uslovima žive ljudi, shvatila sam da trebamo da cijenimo ono što imamo. Kada vidim njihov osmeh i pozitivnu energiju to mi daje snagu da svaki dan sa još većom ljubavlju radim. Pored toga što volontiram uspjevam da slušam online predavanja i da polažem ispite. Od profesora imam veliko razumijevanje i veliku podršku što sam se odazvala volonterstvu Crvenog krsta.


A o budvanskom Crvenom krstu su rekle:

Maida: Organizacija Crvenog krsta u Budvi je na visokom nivou, kao veoma pozitivnu stvar vidim našu široku rasprostranjenost. Prije svega, tu mislim na veliki broj volontera, koji ne pokrivaju samo područje Budve, nego i teže dostupna mjesta. Vrlo važno je i to sto smo stupili u kontakt sa mnogobrojnim organizacijama koje su nam svojim donacijama pomogle da zajedno stignemo do zacrtanog cilja. Iako mi oduzima određeno vrijeme i energiju, volontiranje mi ne predstavlja nikakav problem. Sve svoje obaveze vezane za fakultet redovno izvršavam, a uz to imam i određenu kolicinu slobodnog vremena za sebe i svoje bližnje.

Ivana : Kao što sam navela prvi put sa volontiranjem sam se susrela prije mjesec i po dana. To je jedno veliko i novo iskustvo za mene. Jako je lijepo raditi u jednoj sjajnoj ekipi koju vodi Milica Vučinić, ujedno i sekreterka ove organizacije koja nam daje snagu i pozitivnu energiju svakog dana. Svakog dana imamo mini sastanke kako bi smo sve dogovorili i još jednom, prije odlaska, provjerili.


Koja je rezlika u volontiranju prije korone i tokom iste?

Maida: Kao glavnu razliku između volontiranja prije virusa i trenutne situacije izdvojila bih to sto je sada broj volontera i donatora mnogo veći. Ovaj virus predstavlja globalan problem, dok su se prošle akcije odvijale uglavnom na lokalnom nivou. Tu mislim prije svega na mnogo veći stepen odgovornosti, nego onaj koji smo imali prije, jer se ovdje radi o životu i smrti.

Ivana i Maida apeluju na sugrađane da poštuju sva pravila i mjere koje su propisane, te da kada napuste svoje domove da nose zaštitnu masku i rukavice, dodajući da je veoma važno da drže distancu između sebe i druge osobe. Glavna poruka svim sugrađanima je ta da brigom o sebi, brinemo i o drugima.

Ovo iskustvo im je promijenilo pogleda na svijet, nikada nisu bile a tek poslije ovoga neće biti ravnodušne već će, punog srca jer im je osjećaj i te kako poznat, nastaviti da volontiraju i pomažu tamo gdje je pomoć potrebna uz novo iskustvo i divna nova prijateljstva.


U ovom timu niko se ne izdvaja iako smo danas izabrali da vam donesemo priču ove dvije djevojke. Kako su navele za portal RTV Budva: "Svi radimo kao tim i međusobno se pomažemo što dosadašnji rezultati i pokazuju".

N.D.