„Od prve fotografije (Nisefora Nijepsa), dok se tehnika razvijala ostavljala je za sobom zabilježene dragocjene trenutke. U ladicama, ormarima, kutijama... Na ovoj izložbi oni ponovo oživljavaju i postaju prozori u prošlost, svjedočenja o
trenucima koji su oblikovali naše živote i naše društvo. Svaka slika nosi svoju priču, svoje emocije, sjećanja, i danas imamo priliku da ih zajedno istražujemo.

Autor izložbe, Đorđe Gregović, svojim kroki tekstovima se ne upušta u objašnjavanje fotografija i motiva, već znalački otvara vrata mašti i vraća nas u prošlost, gdje postajemo, na trenutak, njihovi savremenici. Nadam se da će vas ove fotografije inspirisati da razmislite o sopstvenim uspomenama i njihovom dijeljenju sa drugima.

Danas, u hiperprodukciji fotografija gdje nijedna nije dovoljno dobra koja se ne propusti kroz mnogobrojne filtere i obavezan beauty mod prisustvujemo otvaranju izložbe fotografija koje su: predivne, iskrene, vjerne i životne. Neka nam takve, za dobru promjenu, budu i u budućnosti!“ – kazao je otvarajući
izložbu Merin Smailagić.

U Predgovoru kataloga koji prati izložbu Digitalna memorija Budve, autor, između ostalog, zapisuje sljedeće: „Pojava fotografije stara je skoro dva vijeka. U zimu 1839.
godine nastala je prva slika stvarnosti koju nije nacrtala ljudska ruka, već je to bio eksperiment „slikanja pomoću svjetlosti“. Taj fantastičan događaj učinio je da se
ljudsko poimanje vremena i prostora izmijeni. Takođe, kroz „zaleđene trenutke“ uhvaćene na fotografiji počeo je da se mijenja odnos čovjeka prema okruženju i njegova perspektiva (prošlo, sadašnje, buduće)…

Sa tim delikatnim saznanjem u haotičnoj brzini našeg vremena, jedno istraživanje kroz beskrajni svijet fotografskog nasljeđa vodi nas do najopštijih mjesta lične i zajedničke istorije. Kroz fotografije saznajemo dragocjene stvari o društvenom
statusu, o slobodi, politici, tradiciji i običajima, razvitku i igri. I ako se samo za trenutak zagledamo u neku od fotografija – vidjećemo drugačiji i raznobojan svijet. To je naše pamćenje.

Narodna biblioteka Budve prvom izložbom fotografija iz projekta DIGITALNA MEMORIJA BUDVE, sakupljenih iz porodičnih i drugih arhiva na prostoru opštine – pokreće pitanje važnosti vizuelnog sjećanja u današnjem kontekstu življenja. To sjećanje se lako može iščitatavati kao korektivni faktor na savremene teme i društvenu dinamiku. Takođe, sjećanje nas upozorava na vrijednost
učinjenog ili na domete naših ostvarenja. Ali može biti i dimenzija našeg estetskog pogleda na život i traganje za lijepim da bi se nešto sačuvalo od zaborava.

Jer fotografija je način da se pronađe ljepota u malim stvarima – u trku, biciklu, kiši, balonima ili staroj prodavnici igračaka.“
Predgovor katalogu autor Đođe V. Gregović završava zanimljivim i nadahnutim citatima, koji su, kako sam ističe, kao vodič za paralelni i neograničeni svijet sačuvan na fotografijama, od kojih neke prenosimo:



„Većina porodičnih albuma govori o „velikoj porodici“. I to je obično sve što je od te porodice ostalo. (Suzan Sontag)
Kada obojite fotografije ljudi, fotografišete njihovu odjeću. Ali kad fotografišete ljude u crno-bijeloj tehnici, fotografišete njihove duše. (Ted Grant)

Jedna od najvećih grešaka koju fotograf može napraviti je nada da će njegova fotografija izgledati kao stvarni svet. Ako svoju maštu oghraničimo na stvarni svet, zauvek ćemo pokušavati kopirati njegovu lepotu, ali nikada nećemo moći učiniti ništa bolje. (Galen Rouel) Život je bioskop, smrt je fotografija. (Suzan Sontag)“

Postavka će u holu trajati u narednom periodu, tako da će svi zainteresovani moći da je pogledaju.