Ovom predstavom su obje pozorišne institucije obilježile dva značajna jubileja, 30 godina trajanja Grada teatra i 60 godina rada Ateljea 212.

U osvrtu na rad na predstavi Jagoš Marković je istakao da je Jesenju sonatu odabrao: "Zato što smo željni dubine, tišine, jer smo siti nakita, laži, jeftinoće, jer nam treba očišćenja, istine, katarze. Jer je duhovnost ugrožena na ovim prostorima, jer se od reklama ne vide slike, od farme i sarme ne čuje se tihi glas jednog Šopena. Bergman je sve drugo i drugačije. On je za one koje boli duša, za one kojima je duša lepo vaspitana, za one koji su se sklonili, emigrirali u svoju stvarnost, nadjačani bukom, i usamljeni na svaki način. Za one kojima treba teatar metar i po izdignut od zemlje" (Politika).



U predstavi igraju Tanja Bošković, Branka Šelić, Mladen Andrejević i Jelena Petrović, koja je za ovu ulogu dobila Specijalnu nagradu za mladu glumicu TEATARFESTA Petar Kočić, uz obrazloženje da je "svedenim sredstvima donela glas tišine Bergmanove junakinje".



Prevod je uradila Dobrila Stojnić, lekturu Ljiljana Mrkić Popović, kostimograf je Maria Marković, a asistent režije Tara Lazarević.

Režiju i izbor muzike potpisuje Jagoš Marković.