Foto: Pixabay

Pokušaji da se ukrote takve misli i tjeskoba su poput rvanja s nečim bezobličnim, zbog čega se svaka osoba lako može osjećati nemoćno.

"Sasvim je prirodno da imamo veći uticaj na sopstveni život nego na globalnu sliku svijeta", kaže dr Mirriam Priess, specijalista psihosomatske medicine i trenerica za savladavanje stresa, piše Hina.

Na primjer, da biste lakše prevladali strah od visine, možete s njime da se suočite tako što ćete pokušati da se postepeno popnete na osmatračnicu.

Ali, anticipacijska tjeskoba vrlo je neprijatna. Ipak, postoje načini koji će vam pomoći da je ublažite. Prvi korak je bolje razumjeti funkciju straha i tjeskobe.

Doživjeti i strah i tjeskobu u nesigurnim vremenima savršeno je normalno, jer je riječ o reakciji na situacije koje nam predstavljaju prijetnju, kaže psihijatar i psihoterapeut dr Andreas Hagemann, kao i Priess, specijalista psihosomatske medicine.

"U ljudskoj evoluciji strah je bio izuzetno važan jer je pomagao pojedincu da se zaštititi od stvarne ili očekivane opasnosti. Danas se strahovi i tjeskoba javljaju u našem ‘unutrašnjem svijetu‘, obično kao posljedica nekih negativnih iskustava i na osnovu njih procjenjujemo spoljašnje situacije", kaže Priess.

Na primjer, ako ste u životu već ranije dobili otkaz, vjerovatnije je da ćete se zabrinuti ako u firmi u kojoj radite čujete da postoji mogućnost smanjenja broja zaposlenih.

Ključnu ulogu u sklonosti anticipacijskoj tjeskobi ima i vaša ličnost. "Prve godine naših života su formativne", kaže Priess. "Tada doživljavamo prva iskustva u vezama, koja kasnije utiču na naše samopouzdanje."

Ličnost je važna jer utiče na to kako ćemo procijeniti neku izazovnu situaciju - vjerujemo li da ćemo uspjeti da je savladamo ili reagujemo nesigurno i osjećamo se nemoćno.

Šta možete da uradite ako vam glavom prolaze uznemirujuće "šta-ako" misli i osjećate sve veću napetost u organizmu? Priess savjetuje da prihvatite i poštujete svoju tjeskobu.

"Dakle, prihvatite činjenicu da ste tjeskobni umjesto da tjeskobu pokušate da potisnete, jer će se na taj način ona samo pojačati. Ponekad možete smanjiti osjećaj tjeskobe ako uspijete da se bar donekle psihički distancirate od toga neprijatnog osjećaja. Pokušajte da sebi kažete: "Osjećam tjeskobu u sebi, ali to nisam ja, proći će", predlaže Priess.

Takođe, treba da pokušate da hladne glave procijenite situaciju. Šta je tačno u pitanju? Zbog čega se brinete? Koliko je realan negativan scenario koji zamišljate? Kakva su moguća rješenja?

Drugi način koji možete da primijenite u suzbijanju tjeskobe je da u svoj život uvedete aktivnosti koje će vam pomoći da se oslobodite stresa, jer je anksioznost, prema Hagemannu, u osnovi upravo stres.

To može biti redovno trčanje, druženje s prijateljima ili vježbanje tehnika opuštanja poput autogenog treninga.

Ipak, dio ljudi bez obzira na sve pomenuto u određenim situacijama obuzima tjeskoba.

Ako se fokusirate na svoju tjeskobu, ona će vas u potpunosti ‘progutati‘, apsorbovati i to je početak poremećaja. Mnogi ljudi u takvim situacijama reaguju tako što se povuku u sebe i ne suočavaju se s izvorom tjeskobe, a takvo ponašanje je samo još više pojačava. Rješenje je otvoreno progovoriti o svojoj tjeskobi, dobiti podršku porodice ili prijatelja, ako je potrebno i stručnu pomoć, umjesto da se povučete u sebe.

(RTCG)