Iako je za većinu ljudskih ponašanja moguće pronaći sasvim prihvatljivo razumno objašnjenje, zapravo smo vrlo malo svjesni stvarnih psiholoških procesa zakopanih duboko ispod površine, kojima se mozak poigrava s nama, utičući na naše životne izbore, odluke i stavove, ističu naučnici.

Kako se mozak poigrava s nama

Riječ je o osnovnim mentalnim procesima koji su zahvaljujući eksperimentalnoj psihologiji danas dobro dokumentovani i objašnjeni, a upravo oni objašnjavaju takve stvari kao na primjer zašto tvrdimo da nam se neka pozorišna predstava za koju smo skupo platili ulaznicu svidjela, iako zapravo nije.

Više ćemo uživati u nečemu ako smo za to skupo platili, kažu naučnici, a riječ je o fenomenu poznatom kao kognitivna disonancija: "promjena uvjerenja" kojoj pribjegavamo kad su neke akcije (loša predstava) u sukobu sa našim uvjerenjima (skupo smo platili kartu za nju), iz čega proizlazi: "Predstava je imala i neke stvarno dobre trenutke".

Ako poznajete nekoga ko vas uporno uvjerava da bi trebalo da kupite isti mobilni telefon, otputujete tamo gdje je on upravo bio ili vas ubjeđuje da se vjenčate, znajte da je tome takođe razlog kognitivna disonancija. Bračni parovi koji stalno nagovaraju na brak sve svoje prijatelje čine to jer time daju dodatnu težinu sopstvenim životnim odlukama, što je ponekad lakše nego priznati sebi da je neka odluka bila pogrešna.

To što neki ljudi bez obzira na konkretne dokaze nastavljaju da vjeruju u, na primjer, homeopatiju, rezultat je dvije misaone pristranosti, upozoravaju naučnici. Prva je nemogućnost uzimanja u obzir fenomena poznatog kao "regresija u prosječnost", a odnosi se na statističku zakonitost srednjih vrijednosti koje prevladavaju. Naime, kako većina bolesti dođe i prođe sama od sebe, za očekivati je da ćete se, ako se u ponedjeljak osjećate užasno, do petka sasvim sigurno osjećati bolje, ali svejedno ćete to pripisati čarobnom učinku tablete.

Drugi je fenomen "pristranog traženja potvrde": ako želite da vjerujete u dobrobit nekog lijeka, tražićete priliku da potvrdite svoja uvjerenja, fokusirajući se samo na ono što vam u tom smislu "ide u prilog", a zanemarujući suprotne signale.

Zašto su inteligentniji ljudi manje skloni religiji?

Istraživanja su, nadalje, pokazala da su inteligentniji ljudi manje skloni vjerskim uvjerenjima. To je zato, tvrde naučnici, jer inteligentni ljudi nisu skloni konformizmu te imaju analitički, a ne intuitivan način rasuđivanja, što znači da ne dozvoljavaju da im "srce vlada nad umom".

Nadalje, jedna je nedavna studija pokazala da roditelji imena djece biraju na osnovu svojih političkih uvjerenja. To ne znači da svojoj djeci daju imena političara, već da biraju imena koja sadrže određene zvuke, a istraživanja su pokazala da ljudi različitih političkih uvjerenja "vole" različite zvuke: oni koji naginju političkoj desnici više vole slova koja se grublje izgovaraju jer asociraju na čvrstoću, dok oni "ljevičarskiji" biraju imena koja sadrže nježnija, "oblija" slova.

Psihologija, a ne ukusi, utiče i na to koje ćemo umjetnike više cijeniti, ističu naučnici. Studija je pokazala da na našu procjenu nekog umjetničkog djela utiče jedan sasvim irelevantan faktor: što je ime umjetnika neobičnije i rjeđe, to ćemo više cijeniti njegovu umjetnost.

Evo zašto vam se čini da vi najduže čekate u redu

Naučnici su imali šta da kažu i o iluziji da se svi drugi redovi uvijek kreću brže od onoga u kome mi stojimo - to je zato što se naš mozak pogrešno fokusira na relativno vrijeme provedeno u, na primjer, preticanju drugih nasuprot vremenu koliko treba drugima da preteknu nas umjesto da se fokusira na stvarnu pređenu udaljenost.

Još jedno uobičajeno psihološko poigravanje odnosi se na donošenje finansijskih odluka na osnovu nelogičnog opšteg pravila: što smo više dosad uložili u nešto - novac, vrijeme ili napor - to smo neskloniji da dozvolimo propadanje svog "ulaganja", iako bi nas drugačiji odabir zapravo više usrećio.

To je u prvom redu povezano s opštim heurističkim pravilom da je gubiti loše, pa je dobro uvijek minimalizovati gubitak. Dilema između manjeg gubitka i većeg užitka ne muči djecu, koja nisu u stanju da stvaraju apstraktna pravila, pa će tako uvijek prije odabrati ono što im se naprosto više sviđa.