Današnji pokušaj da britanska ambasadorka u Crnoj Gori relativizuje ono što je izjavila prije neki dan, a odnosi se na hapšenje Mila Božovića, ne da nije uspio, već je neistinit i neodrživ.

Naime, gospođa Karen Medoks je u intervjuu televiziji “Nova M” dana 15.04. čitajući zabilješke sa tableta jasno saopštila da treba “svi da pozdrave najnovija hapšenja koji žele da vide Crnu Goru kao funkcionalnu državu koja nije u opasnosti od korupcije i to od ljudi na uticajnim pozicijama”.

Na taj način ne samo da se direktno umiješala u istražni postupak u kojem braniocima Mila Božovića nije omogućeno da ostvare uvid u spise predmeta, već je iskazujući punu podršku GST-u slavodobitno podsjetila kako je britanska ambasada doprinijela jačanju kapaciteta tužilaštva.

Pošto nisam informisan na koji način je britanska ambasada jačala kapacitete tužilaštva koje bi trebalo da bude nezavisno od svih, pa i od ambasada, molim gospodju Medoks da precizira svoju ulogu i uticaj u našem tužilaštvu. Njeno nedavno direktno miješanje u istražni postupak koji je u toku duboko zadire u nezavisnost naših pravosudnih institucija ali i nezavisnost Crne Gore.

Možda to nekom u ovoj državi nije sporno, ali meni svakako jeste, i ukazuje na neprimjereni upliv i uticaj određenih ambasada koje svakodnevno izlaze iz okvira Bečke konvencije. Zato javno pitam gospođu Medoks koja je jačala kapacitete crnogorskog tužilaštva da nam objasni da li po anglosaksonskom pravu osumnjičeni i njegov advokat imaju pravo da ostvare uvid u spise predmeta tj. dokaze koji ga terete, ili je to privilegija pojedinih ambasada?

Takođe je ovom prilikom želim podsjetiti da je upravo bivši premijer Boris Džonson tvrdeći da se u Crnoj Gori 2016. godine dogodio državni udar stvorio montirane pretpostavke za jednu sudaniju koja i danas traje i pitanje je da li će se ikad završiti. U toj sudaniji Andrija Mandić i ja smo bili isključeni do kraja dokaznog postupka, a članovima naših porodica onemogućeno da prisustvuju suđenju, dok je službenik britanske ambasade bio prisutan na svakom ročištu a bilo ih je preko 170. A vrhunac je bilo saopštenje britanske ambasade koja je pozdravila osudjujuću prvostepenu presudu Andriji Mandiću i meni nazvavši je “od istorijskog značaja za vladavinu prava u Crnoj Gori.”

Ovo je samo nekoliko pobrojanih činjenica kako se britanska ambasada “nije” miješala u pravosudne procese, a o miješanju u političke procese u Crnoj Gori mogli bi se napisati tomovi saopštenja. Očigledno je gospodja Medoks navikla na profile političara koji dobijaju od nje dnevne instrukcije i uputstva šta da izjavljuju i kako da se ponašaju u određenim političkim situacijama, ali je valjda dosad shvatila da mi iz DF-a nismo takvi profili, i da nama ne može naređivati u našoj rođenoj državi.

I zato treba da zna da ćemo je svaki put javno prozvati kad izađe iz okvira svoje diplomatske službe jer Crna Gora nije kolonija, a mi imamo obavezu prema građanima koji su nas birali a ne prema ambasadama. Guranje Crne Gore u nestabilnost nije interes DF-a, ali očigledno da jeste nečiji, zato još jednom želim poručiti da je vrijeme za nacionalni konsenzus oko ključnih društvenih pitanja, koliko god se to ne svidjalo nekim ambasadama.