Prije svega, potrebno je razjasniti naziv “šećer” i u koje ga svrhe koristimo. Isti sinonim koristimo za ugljene hidrate i za bijeli rafinisani šećer. Ugljeni hidrati se dijele na proste i složene, zato govorimo o prostim i složenim šećerima.

Ugljeni hidrati su glavni sastojak voća, povrća i žitarica. Generalno gledajući, ovo su potrebne i hranljivo vrijedne namirnice. Kad je u pitanju rafinisani šećer (saharoza) dobijamo samo prazne kalorije. Razlika je u prisustvu (u voću, povrću i integralnom žitu) i odsustvu (rafinisani proizvodi) biljnih vlakana koja regulišu pravilan dotok šećera u krvni sistem, ali i stabilno lučenje insulina koji razgrađuje šećer u tom sistemu. Istina je da je za pravilno funkcionisanje tijela potrebna energija iz šećera, ali iz hranljivo vrijednih namirnica kakve su voće, povrće i žitarice.

Ako nam je energija potrebna brzo, lako se dobija iz zrelog voća koje sadrži proste šećere, ali i hranjive materije. Pod lupom je kontrola unesene količine rafinisanog šećera, koji je obilan u slatkišima, ali i dodat većini drugih industrijskih proizvoda. Obično mislimo da se rafinisani šećer dodaje samo u slatkiše. Istina je zapravo da je on dodat mesnim, mliječnim i pekarskim proizvodima, ali i bezalkoholnim napicima. Čak 74 posto procesuirane hrane sadrži rafinisani šećer. Zato, ako i izbacimo slatkiše iz ishrane moguće je da ga i dalje unosimo više od preporučenih vrijednosti, prenosi CdM.

Zakon obavezuje proizvođače da istaknu sve sastojke na etiketi proizvoda. Nažalost, industrijski šećer, koji se često dodaje je pod skrivenim imenima (malteks, dekstroza, rižin i ječmeni slad, kukuruzni sirup). Važno je znati da se ovi dodaci u organizmu ponašaju kao i rafinisani šećer.

Konzumiranjem šećera povećavamo nivo glukoze u krvi, što dovodi do oslobađanja insulina iz pankreasa. Previsok nivo insulina dovodi do formiranja masnih naslaga u tijelu. Insulin, takođe, utiče i na hormon leptin, koji prirodno kontroliše apetit. Leptin javlja mozgu kad je uneseno dovoljno hrane.