U prolkeće 1740. godine u francuski grad Nant iz Amerike stigla je posebna pošiljka - velika magnolija, biljka koja je u Evropi bila malo poznata.

Ime je dobila po botaničaru Pjeru Magnolu, koga je Luj XIV poslao u svet da prikuplja najlepše biljke za versajski vrt. Magnolije se mogu saditi kao pojedinačne biljke usred travnjaka i tada njihova ljepota dolazi najviše do izražaja.

Zbog izuzetno bogatih i raskošnih cvjetova opravdano je nazivaju kraljicom proljećnog cvijeća. Najčešće cvjetaju u bijeloj, ružičastoj i purpurnoj boji, ali najzanimljivije je da se kod velikog broja magnolija cvijet pojavljuje prije lista.



Gajenje - Najbolje uspijevaju u polusijenci, na mjestu koje je zaštićeno od proljećnih mrazeva i hladnih vjetrova. Otporniji varijeteti dobro uspijevaju i na direktnom suncu. Zemlja za sadnju trebalo bi da bude rastresita, blago kisele reakcije i sposobna da zadržava vlagu. Tokom prvih nekoliko godina od sadnje magnoliju redovno zalivajte, a kasnije samo u ljetnjim mesecima.

Prihranjivanje - Magnolije najbolje uspevaju u kiselkastoj, svježoj i rastresitoj zemlji. Da bi se magnolija lepo razvijala i cvetala, svake godine potrebno je da je prihranjujete đubrivom koje ne sadrži kreč. Da bi se povećala kiselost zemljišta jeanput godišnje malo joj dodajte kiselu zemlju, koju možete naći ispod borova.

Orezivanje - Posle orezivanja, odnosno proređivanja gustih grana i odstranjivanja uspravnih grana-vodopija, rezove premažite kalemarskim voskom. Zečevi obožavaju da se hrane mekim drvetom magnolije, pa je preporučljivo da oko stabla drveta postavite mrežastu zaštitu.

Položaj - Magnoliju nije poželjno saditi sa ostalim biljkama u skupini. Sadite je samostalno, ili na dovoljno velikom razmaku od ostalih biljaka, kako bi imala dovoljno mjesta da se razvije i u cvjetanju zasija punim sjajem. Ovo se posebno odnosi na magnolije koje cvjetaju u proljeće.

Razmnožavanje - Sjeme magnolije sijje se u jesen ili u proljeće, nakon stratifikacije, odnosno čuvanja semena u sanducima sa tresetom i pijeskom, na temperaturi od pet stepeni. Dužina čuvanja semena u ovakvim uslovima zavisi od vrste i traje od 90 do 180 dana. Zbog opasnosti od izmrzavanja, preporučuje se prolećna setva, a dubina setve je oko pola centimetra. Biljčice treba zalivati do potpunog nicanja i zaseniti do kraja leta prve godine.



Hibridi i sorte - Magnolija grandiflora je zimzeleno drvo koje može dostići visinu do 10 metara, sa kremkastobelim cvjetovima koji se pojavljuju tokom jula i avgusta. Cvjetovi su krupni (dužine 15 cm, širine 20 do 30 cm), beli i veoma mirisni. Spada u grupu najlepših i najcenjenijih zimzelenih lišćarskih vrsta. Uspješno se gaji u toplijim krajevima, na neutralnim, slabokiselim, svežim i bogatim zemljištima. Magnolija kobus spada u red najotpornijih magnolija. Cvjetovi su bijele boje, veličine oko 10 centimetara i izuzetno prijatnog mirisa. Pojavljuju se prije nego što biljka olista u martu i aprilu. Ljeti obrazuje raskošne tamnozelene listove, a u jesen plodove slične šišarkama.

Za gajenje traži duboka, hranljiva, umjereno vlažna i dobro drenirana zemljišta. Otporna je na mraz. Razmnožava se reznicama, sjemenom ili kalemljenjem. Magnolia soulangeana se smatra kraljicom magnolija. Uzgaja se već 300 godina u Evropi. Izrasta u široki grm ili omanje drvo, koje može dostići visinu oko pet metara. Cvetovi ove magnolije su zvonastog oblika i podsjećaju na cvijet lale, zbog čega je i nazivaju tulipastom magnolijom.

Ima purpurnoružičaste cvetove, veličine oko 10 centimetara. Zvejzdasta magnolija (Magnolia stellata) je spororastuća magnolija, porijeklom iz Japana. Mirisni cvetovi zvezdaste magnolije su snežnobele ili bledoroze boje, ovalnog ili eliptičnog oblika. Pogodna je za sadnju u malim baštama. Dok je ostalim magnolijama potrebno čak četiri godine da procvjetaju, zvezdasta magnolija cveta već godinu dana posle sadnje.

Izvor: Lepa i srećna