1.Ko je Krsto Stevović?

Stavi ruke preko očiju,
sačekaj par trenutaka.
osjećaš li neku divotu
moj vazduh te je dotaka'.


Krsto Brankov Stevović vam je jedan veliki romantik, Krsto je ekscentrik i jedan ubogi poeta zalutao u ovakav 21 vijek.

Spusti ruke sasvim nježno
ali oči otvoriti nemoj.
uživaj u vazduhu tome
i toj soli od mora sijedoj.


2.Od kada pišeš?

Polako otvori oči čarne,
iz vazduha i soli tu se stvorih,
magija mi je uspjela,
jer se, za nju, dovoljno borih.


Ne mogu se, iskreno, sjetiti trenutka kada sam počeo da pišem svoje prve stihove, ali se sjećam da sam poeziju zavolio u drugom razredu osnovne škole kroz pjesmu Nar. Možda sam prve stihove napisao u drugom razredu srednje škole, a možda je to 'pak bilo i u trećem. Od kraja četvrtog razreda pa do neke dvadeset i prve godine nijesam pisao, zašto ne znam ni sam, ali sam se vratio stihovima i srećan sam zbog toga.

Opipah te nasmijanu,
osjetih ti usne slane.
prislonih ti povjetarac
na to tvoje desno rame.



3.Zašto baš poezija?

Podigoh ti vihorom glavu,
da ti vidim jabučicu,
a potom ti poljubac poslah,
burom po tvom nasmijanom licu.

Zašto poezija? Možda bi bolje bilo pitati poeziju, zašto i što joj je trebalo da joj se ja desim. Poezija je nešto najdivnije što se desilo planeti i samim tim način na koji živim i na koji gledam ovaj svijet nekako je bio predodređen da me veže za poeziju.

Prigrlih ste s' Jugom ludim,
tako jako k'o Posejdon svetionik.
Kada toliko moćno luduje,
da pokrene svaki zvonik.

4.Po tvojim profilima na društvenim mrežama može se zključiti da si veliki nostalgik, za nekim prošlim vremenima, da si veliki poštovalac istorije, pa gdje se spajaju to dvoje? Poezija, istorija i nostalgija?

Kod nas na Balkanu smo istoriju učili i pamtili preko pjesama, počev od starih narodnih pjesama, preko Njegoša do pjesnika iz NOB-a i dalje na ovamo. Istorija mi jeste itekako bitna i jesam veliki nostalgičar. Nostalgičar sam za vremenima u kojima nijesam živio ali sagledavajući današnjicu shvatam i mislim da se u tom 20 vijeku mnogo ljepše i poštenije živjelo nego li se danas živi. Ne mislim da je sve bilo idealno i daleko od toga, imali smo taj Goli otok i sve druge mane tog društva, ali smo na drugoj strani imali društvo, kvalitetno društvo i ljudi su bili više cijenjeni. Poezija i istorija kod mene se spajaju u Njegošu, Ivanu Goranu Kovačiću, Mihailu Laliću i Milovanu Đilasu.



5.Šta te inspiriše?

Inspiriše me trenutak. Inspiriše me voljena osoba koja je pored mene. Inspiriše me svaka sitnica na njoj, od pokreta ruke do pokreta lica kada mi nešto saopštava. Inspiriše me i to kako pokušava da me digne dok tonem i kako me ne pušta da potonem. Inspiriše me njen osmijeh i sve na njoj.

Što se tiče pjesama inspirisanih našim gradom, tu me nažalost inspiriše to koliko se promijenio. Kažem, nažalost, jer je izgubio dušu i to nije onaj grad u kojem sam ja odrastao. To nije onaj grad u kojem smo mi kao đeca igrali fudbala, a krši su nam bili stative. To nije onaj grad đe si jedva čekao da jedeš da bi izašao ispred zgrade i igrao sa društvom. To nije onaj grad đe si imao bezbroj zelenih površina i đe si mogao bez brige da ostaneš do 12 uveče da se igraš, ne kažem da smo mi savršeni, šta više i nas je vrijeme promijenilo i udaljilo jedne od drugih.

Ne družim se ni sa kim iz djetinstva iako ih sada ponekad sretnem na ulici. Pojavom velikog novca i raznoraznih modernih "stvari" promijenili smo se i mi i izgleda da zaboravljamo ono najvažnije, da je bitno da ostanemo ljudi i da sačuvamo naš grad. Nijesmo ga sačuvali, a što je najgore nijesmo ni pokušali da ga sačuvamo niti sada išta radimo!

6.Šta inače čitaš onako za svoju dušu?

Uvijek čitam za svoju dušu. Duši mojoj nijesu mogli pobjeći mnogobrojni pjesnici ali su se u njoj zadržali najviše Njegoš i Josif Brodski.



Taj sudar jedne emotivne duše, kakva je bila duša Pustinjaka cetinjskog, i tog Kamenog mora u kojem je progledao, su nešto što čovjek ne može tako lako shvatiti i opisati. Njegova duša, čista duša, u mojem srcu se najviše ogleda u pjesmi, Noć skuplja vijeka, koja od početka do kraja nam daje čistu emociju jednog kamenog pjesnika iz tvrde Katunske nahije.

Josif Brodski na drugoj strani je čovjek koji mi je svijet prikazao na široko zemaljskom putu. Čovjek Sovjetskog saveza i Amerike. Čovjek koji je zivio i stvarao u dvije stvarnosti 20 vijeka. Nomad, nomad koji je lutao tjeran od svog naroda. Čovjek koji se za života nije vratio u Rusiju živ, ali jeste kroz stihove kako je i obećao Brežnjevu u pismu kada mu je rekao "Jednom ću se vratiti, da li sa stihovima ili kroz stihove ali ću se vratiti!" Ne bih imao obraza, a da ne spomenem Lazu Kostića i Vitomira Nikolića, ali kada bih Vam i o njima govorio ljudi bi možda i prestali čitati ovo što Vam pišem.

7.Da li smatraš da je poezija potcijenjena u današnjem vremenu?

Smatram da poezija u današnjem vremenu nije potcijenjena. Poezija nikada neće ni biti potcijenjena jer poezija je ta koja je postojala i prije ovoga vremena, a postojaće i nakon današnjice. Poezija nije za široke mase, govorim o kvalitetnoj poeziji, samim tim poezija je vječna i u njoj nalazimo sve divne momente i one manje divne ali iskrene. Poezija će spasiti svijet i učiniti ga ljepšim. Za stotinu godina, dvije stotine, neće se, o današnjim vremenima, govoriti kao o vremenima moralnom posrnuća društva već će se govoriti o ljudima koji su kroz umjetnost sačuvali obraz predaka i osvijetlili obraz potomcima. Uvijek je tako bilo u istoriji.

8.Kakav je tvoj što bi danas rekli feedback sa čitalačkom publikom? Budući da imaju priliku da na društvenim mrežama čitaju ono što stvaraš?

Predivan. Ljudi koji čitaju moje stihove imaju samo riječi hvale za njih. Da li je većina njih subjektivna? Moguće je, ali isto tako moju poeziju ne hvale samo ti ljudi, na riječi hvale sam naišao i kod ljudi iz književne branše, počev od jednog divnog i iskrenog akademika pa do raznih ostvarenih pjesnika današnjice.



9.Da li planiraš da nešto izdaš? I kako se to već nije desilo budući da imaš impoznatan broj pjesama?

Moje pjesme nijesu za široke narodne mase i jednostavno zbog toga gotovo sa 30 godina nijesam objavio ni jednu zbirku. Po savjetima dragih ljudi i ljudi koji me podržavaju, kao što rekoh, ljudi iz književne branše, na putu sam da objavim svoju prvu zbirku pjesama i da slomim oko sebe taj zid ograničenosti u čitanju mojih iskrenih emocija

10.Da li pjesme planiraš ili ti se prosto dese?
Pjesme mi se uvijek dese! Nikada ih ne planiram. Nekada pjesma nastane za šankom, nekada čekajući zeleno svijetlo na semaforu, nekada u kišnom danu, a nekada u sred besane noći. Poezija se ne planira. Iskrena pjesma sama dođe!

11.Šta je predmet tvog interesovanja i najčešći motiv o kojem pišeš?

Pišem o svom životu i o emocijama koje proživljavam. Motivi su mi, kao što ste mogli da zaključite, ljubav, istorija, ljubav, ljubav i ljubav.

12.Kako reaguju sugrađani na tvoje pisanje i uopšte na tebe? Donekle smo iz iste branše i znam da je važan taj odnos sa rodnim gradom onda kada nešto stvaraš? Kakve su reakcije?

Obožavam da odem u par budvanskih kafića i tamo se susretnem sa ljudima iz moga grada koji u njemu žive već sedmu ili osmu deceniju i kroz njih i preko njihovih priča upijam život Budve iz vremena njihove mladosti. Njihove reakcije, te moje odabrane publike su predivne i ti ljudi me potspješuju da stvaram pjesme o svom gradu. Pjesme koje sežu od starogrčke mitologije pa do današnjih staklenih skalamerija zvanih tržni centri i zgrade.

13.Koliko imaš napisanih pjesama? Da li uopšte i zna tačnu brojku onaj koji ih stvara?

Ne znam tačan broj pjesama ali ih ima preko 400, ako ne i više od toga.

14.Koji su tvoji planovi za budućnost?

Planove u životu ne pravim, prepustim se Eolu, Kupidonu i Posejdonu pa đe me odnesu. Volim da maštam i u mašti sebe vidim okruzenog bitnim ljudima i brdom knjiga, ali to je mašta, nije planiranje.

15.Gdje se spajaju, a gdje se mimoilaze Krsto koji piše poeziju i Krsto opštinski službenik?

Nikada se ne susreću ta dva Krsta. Zaspim i probudim se kao pjesnik. Kada dođem ispred Opštine puštim poetu da luta Budvom, oblacima i morem, dok Krsto službenik ne izađe sa posla, a potom se ponovo sjedinim u sebe kakav jesam i živim život pun emocije!

Budva

Širio se miris svijeća
parkovima grada moga
a vrapčići plasali su
ljepše od sokolova

Ribari su mreže pleli
i pjevali gradske pjesme
Starobudvanke stajale su
ispred stare gradske česme

Ulicom se pjesma čula
raspjevanih mladih ljudi
svako od njih trudio se
svoju Budvu da probudi

Omladina igrala je
crnogorsko ispred grada
ništa slično tome
ne postoji ovdje sada

Starih kuća više nema
sve u staklo izraslo je
Postalo je strano ono
što nekada pjevalo je

Nema više ni parkova
i ribara sve je manje
stara česma zatvorena
čeka novo okupljanje

Zaboli duša mene
kada vidim grad svoj
u njemu sam odrastao
ponosio se što je moj

Nema više moga grada
sada tuđin njime šeta
O prošlosti lažno priča
kudi, pljuje i kleveta

Nema više moga grada
obavi ga ljudska tuga
Uzalud se išta trudim
njime vlada crna kuga

Nema više moga grada
volio bih da je stari
Da se njime srećan krećem
s' društvom raspjevanim.

Razgovarala: Dragana Pribilović