On je kazao da je u Crnoj Gori, u vaspitanju, u crnogorskim porodicama, poštenje posebna tema.



"Vjerujem da u drugim sredinama nije to toliko posebna tema kao u Crnoj Gori. Mislim da je u Crnoj Gori tokom vijekova razvijan kult poštenja, dok su druge sredine razvijale i čuvale neke druge kultove, kao što su očuvanje životne sredine, ophođenja, sticanja bogatstava. Mislim da zbog naše surove geografije i istorije smo shvatili da jedino ako razvijemo kult poštenja možemo da preživimo u tim vremenima, ako pomažemo jedni drugima. Međutim, vremena su se promijenila, poštenje nije više egzistencijalna potreba kao nekad. Može se preživjeti i bez toga, ali se i dalje prenosi i priča o tome, mada nema više takvu ulogu u savremenom životu kao što je imalo ranije", naglasio je reditelj.

Govoreći o tome kako je nastala predstava, Liješević je istakao da se jednostavno našla ekipa, glumci i on, i počeli da razgovaraju o poštenju.



"Dosta iskustava su vezana za školu i najmlađu generaciju i onda sam shvatio zašto su svi to iznosili. Razlog je što je najmlađa generacija ta koja je objekat tog transgeneracijskog prenosa. Najmlađa generacija uvijek dobija tu priču i ona treba da se nosi sa tim poslije. Nakon tog susreta rastali smo se na mjesec, a u međuvremenu sam smislio neku priču, ali samo kostur i odlučio da ne pišem komad, nego da priču donesem na probu pa da pravimo komad na samoj probi", ispričao je Liješević.

Razmišljajući da li je tradicija obožavanje pepela ili održavanje vatre, kako kaže Gustav Maler, Liješević je naglasio da predstava Čuvari tvog poštenja stoji između te dvije mogućnosti.



"Ono što je važno za nju je da se danas teško može reći ko je pošten i šta je pošteno. Toliko se život zakomplikovao da imate nekoga ko je oglašeni kriminalac i optuženi kriminalac, a onda dođete u njegovo selo i vidite da se u njega kunu ljudi kojima je on pomagao, čiju je djecu spasio. Gdje je tu poštenje, da li je pojam ili situacija? Nijesam siguran da se ikada moglo kupiti, ali uvijek postoji drugi ugao. Ovo je vrijeme sa previše uglova posmatranja, jer ima previše mogućnosti za razna učitavanja i za razne interpretacije. Kad god svojim razmišljanjem možete nešto da ustvrdite, da kažete da je to tako i tako, uvijek se pojavljuje dijametralno suprotan ugao iz kojeg stvar izgleda potpuno drugačija. Mislim da je poenta u komplikovanosti vremena i u tome da ne postoji jedan odgovor i jedan pogled na svijet i jedan pogled na život, nego da je objektivnih stvarnosti onoliko koliko ljudi i toliko pogleda na svijet i toliko isto uglova posmatranja“, zaključio je višestruko nagrađivani reditelj Boris Liješević.