Foto: Pexels

Ideja je nastala u znak protesta zbog incidenta koji se dogodio 2007. godine u Kanadi kada je žrtva nasilja bio učenik koji je prvog dana škole obukao ružičastu majicu kao podršku svojoj majci koja je obolela od karcinoma dojke, a zatim su ga vršnjaci ismijali i psihički i fizički zlostavljali. Pretrpio je verbalno i psihičko nasilje, a u znak podrške grupa aktivista je nakon toga kupila roze majice i podijelila ih djeci u njegovoj školi. Ubrzo su djeca i sama dolazila u školu u svojim majicama roze boje, kao simbol borbe protiv vršnjačkog nasilja.

Obilježavanje ovog dana ima za cilj promovisanje tolerancije, empatije, poštovanja različitosti, razvijanja saradnje i osnaživanje za nenasilno rešavanje konflikata. Najvažnija je prevencija, uvijek treba otvoreno kritikovati nasilje, edukovati djecu, nastavnike, vaspitače, roditelje, realizivati aktivnosti i manifestacije koje promovišu toleranciju i nenasilno rješavanje problema. Tolerancija na nasilje mora biti nulta, odnosno uvijek reagovati u situacijama nasilja u skladu sa propisanim pravilima i protokolima u svim ustanovama koje se bave djecom.

Potrebno je sa djecom razvijati odnose međusobnog povjerenja i prihvatanja, osluškivati ih i posmatrati znakove nasilja, učiti ih da ne budu takvi, ali i da odmah prijave one koji su takvi.

Kod prijave nasilja potrebno je odmah reagovati, zaštiti dijete, raditi sa žrtvom, nasilnikom i vršnjačkom grupom, uključujući i porodice i sve nadležne ustanove. Ohrabrivati djecu da prijavljuju slučajeve nasilja odraslim osobama u koje imaju povjerenja ( roditelji, učitelji, nastavnici, rođaci, treneri…) Ohrabrivati i „posmatrače“ da ih prijave. Poštovati privatnost i anonimnost ukoliko je neophodno. Emotivno podržavati dijete žrtvu, osnaživati ga, uvjereiti ga da ono nije krivo, niti manje vrijedno i da svako može nažalost biti žrtva nasilja.

Posebna pažnja se mora usmeriti i na nasilnika uključujući njegovu porodicu, tragati za razlozima takvog ponašanja, izgrađivati pozitivne oblike ponašanja, obučiti ga ispravnim socijalnim veštinama, nenasilnoj komunikaciji, ispravnim reakcijama na frustraciju, uključivati ga u pozitivne zajedničke aktivnosti sa drugom djecom, kažnjavati adekvatnim kaznama nasilno ponašanje, roditeljima pružati savjete o adekvatnom odnosu prema djetetu i poželjnim strategijama vaspitanja.

Vršnjačko nasilje je opšte društveni problem sa kojim se mnoga djeca susreću, s toga se mora na njemu raditi dokle god postoji. Nemojmo čekati da nas pokrenu tragične priče porodica čija su djeca ne znajući za drugo rešenje izvršila suicid. Treba reagovati sada.