Foto: Mirjana Pajović/privatna arhiva

Ima ljudi koji sa nama dijele ovo parče neba , a koji vole Budvu isto, možda čak i više, od onih koji su u njoj rođeni. Gradu koji odiše šarmom i posebnom energijom poklonili su veliki dio svog života, ličnog i profesionalnog. Sve što rade čine iskreno, bez podozrenja, sa zanosom i ljubavlju. Takvi ljudi obično ne vole publicitet, ne žude za priznanjima i pohvalama, skromni su, a ipak izdašni u svom stavralaštvu i radu.

Jedna takva posebna osoba je i gospođa Mirjana Pajović, nastavnica klavira u penziji i horovođa ženske voklane grupe “ Harmonija”. U medijima je možete vidjeti jedino kada nastupa sa svojom klapom, a nama se pružila jedinstvena prilika da saznamo pojedinosti o životu i radu ove dame koja je najljepšim tekstovima i notama opjevala Budvu u koju je zaljubljena od prvog dana kada se u njoj nastanila davne 1977. Godine.



Mirjana Pajović je rodom iz Apatina u Srbiji. Rasla je u porodici profesionalnih muzičara i još u ranom djetinjstvu veoma je zavoljela muziku , ali i sport u kojem je postizala zapažene rezultate.

„Talenat za muziku sam naslijedila od oca i stričeva koji su imali svoj orkestar. Slušajući njihovo svakodnevno vježbanje u kući naučila sam napamet da pjevam oko 200 pjesama, a imala sam samo sedam godina. Veliki sam zaljubljenik u sport. Završila sam plivačku školu sa 14 godina, a potom igrala rukomet u Bečeju, kasnije u Novom Sadu u RK „ Željezničar“, potom u Subotici u RK „ Spartak“ i u juniorskoj reprezentaciji Srbije.“, sjeća se naša sagovornica.

Sudbina je htjela da kao instruktor plivanja Mira bude pozvana u Kotor 1976. godine godine, da u Dobroti u Studenskom domu, podučava đake plivanju za vrijeme turističke sezone. U Kotoru je upoznala visokog, tamnoputog mladića, pomorca po zanimanju, za kojeg se udala a ubrzo i rodila sina Aleksandra. Nakon životnih okolnosti i teških odluka Mira bira Budvu kao svoj novi dom i utočište koje joj je pružilo mir i zadovoljstvo.

„Budva mi se svidjela zbog dobrih ljudi koje sam upoznala i koji su meni i mom sinu pomogli da se snađemo i otpočnemo novi život. Opojan miris mora, lijepe plaže, hoteli, šetališta,fešte,maskenbali su me opčinili i inspirisali da napišem toliko pjesama o Budvi." priča sa zanosom Mira.



Radni vijek naše sagovornice obilježio je pedagoški rad u nastavi klavira u školi za Osnovno muzičko obrazovanje u Budvi. Pjevala je u crkvenim horu, u klapi Harmonija koju i danas uspješno vodi, a peokupacija joj je bilo i ostalo pisanje tekstova i komponovanje melodja pjesama za djecu i klapu.

Mira sa posebnim emocijama govori o pedagoškom radu i sa nostalgijom se prisjeća vremena kada je u svom kabinetu podučavala učenike, još više tješila i razgovorala sa njima o svemu. Voljeli su je đaci i često tu ljubav pokazivali na razne načine.

„Prijatno me iznenadi kada učenik koji nije baš bio vrijedan, iznenada odluči da navježba zadato gradivo. Dešavalo se da kada uđem u svoj kabinet primjetim na pultu pianina papir, a na njemu pjesma i crtež posvećeni meni, od učenika iz moje klase. Posebno pamtim vrijedne i talentovane učenike koji su osvajali nagrade na takmičenjima u zemlji i inostranstvu, ali i one koji su voljeli da dolaze na časove i pričaju samnom. U duši sam jedno veliko dijete . Ponašala sam se prema djeci kao što bih ja voljela da se prema meni nastavnik ponaša. Volim da provodim vrijeme i pričam sa djecom." kaže ona.



Kreativnost i ljubav kada se pomiješaju nastaju čudesne ideje i djela. Miri nije bilo teško da osmisli nastup učenika u tada veoma popularnoj televiziskoj emisiji „Muzički tobogan“ kod Minje Subote . Idejni je tvorac Dječijeg muzičkog festivala „Violinski ključ“ na kojem je prvo mjesto osvojio sada proslavljeni operski pjevač Marko Kalajanović. Nevjerovatna energija , vještina u pisanju i komponovanju pjesama i najiskrenije emocije prema djeci zaista su stvarale čuda.

„Uživala sam osmišljavajući programe za djecu, bilo da se radi o muzičkom festivalu ili plesnoj koreografiji. Ništa mi nije bilo teško, bila sam mlada i pokretna. Kada se sve dobro isplanira ispadne dobro. Voljela sam da vidim sretne i zadovoljne izraze lica djece za vrijeme vježbanja programa. To je bilo uživanje gledati. Budvi danas nedostaje jedno pozorište sa velikom salom za izvođenje programa. Kao što je bila sala „ Zeta Filma“ sa najmanje 400 mjesta za publiku, kako bi se povratili takvi sadržaji.“ kaže ona.



Pored djece kojima je posvetila svoj radni vijek i za njih napisala oko 20 pjesama Mirina velika ljubav je klapa „Harmonija“ za koju je takođe sastavila i komponovala oko 30 pjesama i oko 60 muzičkih obrada . Evo kako je sve počelo.

„Upokojeni Miodrag Vugdelić, tada predsjednik moćog „Kanjoša“ me je pozvao da vodim gradski mješovti hor u Budvi. Članovi hora su bili kvalitetni pjevači, pa je hor poslije nekoliko godina rada dobio Novembarsku nagradu grada Budve. Kasnije se hor rasformirao i osnovali smo mušku i žensku klapu. Jedino je do današnjih dana opstala klapa „ Harmonija“ koja mi mnogo znači. Poslije 37 godina postojanja i rada i svih nastupa na koncertima, festivalima , maskenbalima i svakodnevnim probama mogu reći da su mi članice klape kao porodica. Veseli me što sve članice vole pjesmu, probe,nastupe,putovanja i druženje.“, sa ponosom priča Mira.



Najljepši ambasadori Budve su članice klape „Harmonija“ koje gdje god nastupaju šire radost i ljepotu življenja na moru. Festivali i mnogobrojni nastupi govore da se vrijedno i predano radi i da se vodi računa o svim detaljima javnog predstavljanja, nakon kojih slijede nezaboravna druženja.







„Najzahtjevniji su nastupi na festivalima, jer se tada klapa detaljno priprema . Kompozicije se izrađuju po glasovima , radi se na tempu , dinamici, izražajnosti teksta i stilu. Poslije svakog koncerta se članice klape druže uz pjesmu ,ribu i vino. Teško mi je kada se sjetim divnog soprana nedavno upokojene najstarije članice Marije Šumić, svima nam nedostaje.“ sjetno priča Mira.





Nagrade koje je Mira za svoj dugogodišni rad osvojila nisu brojne, ali su zato trofeji ljubavi prema muzici i plod entuzijazma i požrtvovanja. Sa gradskim horom Mirjana Pajović osvojila je Novembarsku nagradu grada Budve, sa učenicima klavira i kao pedagog u nastavi stigle su specijalne prve, druge i treće nagrade.

„Sa klapom „ Harmonija“ smo na Međunarodnom festivalu klapa u Perastu od žirija dobile treću, a od drštva ljubitelja grada Perasta prvu nagradu.“ ponosno se prisjeća naša sagovornica.



Mladalački duh i nepresušna kreativnost gospođe Mirjane Pajović rađaju nove ideje i planove.

„ U 2019. godini sam došla na ideju da komponujem mjuzikl "Jedne ljtnje noći" sa ljubavnom tematikom . Završila sam tekst, melodije, a orkestarske aranžmane je uradio muzičar Zoran Ćulafić. Pandemija korone nas je spriječila da naučimo 12 pjesama iz ovog mjuzikla. Budva ima skoro sve muzičke sadržaje , jedino bih, ponavljam, voljela da se sagradi pozorište, kako bi se osim dramskih predstava mogle izvoditi poznate operske predstave , operete i balet.“ , kazala je naša sagovornica.




Pored muzike Mirina najveća ljubav su djeca i veoma joj je žao poslednje generacije učenika koje je morala zbog odlaska u penziju da rasporedi kod drugih nastavnika. Prije 10 godina je dobila unuka Ognjena koji je potpuno ispunio njen prostor , vrijeme, srce, misli..




„ Moj unuk trenira fudbal, sviranje klavira ga je interesovalo do pete godine , sada voli samo da repuje i da igra igrice na telefonu i komjuteru.“, kaže ponosna baka.

Mira na kraju savjetuje talentovanim učenicima i budućim muzičarima da nastave da budu vrijedni, istrajni i da ne pokleknu na prvoj prepreci.

Mi želimo gospođi Miri da je zdravlje još dugo služi, da uvjek bude vesela i raspjevana, jer iskreno drugačijom ne bi mogli ni da je zamislimo. Zajedno sa njom vesellimo se novim hitovima i nastupima voljene budvanske klape „Harmonija“.

Uživajte u jednom od njihovih nastupa:





Jasna Marković