Foto: Portal RTV Budva

Rođen u Nišu, Miroljub je 22. juna 1969. godine došao u Budvu, gdje je započeo životni put koji će ga kasnije dovesti do ljubavi prema horskom pjevanju.

"Znači, evo, prošlo je lijepih 55 godina. Inače sam rođeni Nišlija, a završio sam vojnu školu u Zagrebu i onda, sticajem okolnosti, dobio sam na Skočiđevojci u Reževićima, mjesto službovanja i došao u Budvu. Silne godine su prošle, ja se nadam da će još koja da prođe, obzirom da imam slučajno samo 75 godina"



Pjevanjem se bavi cijelog života, a prisjetio se i svojih muzičkih početaka, koji su krenuli iz ljubavi prema violončelu i klaviru.

"Ja sam prvo svirao violončelo, pa klavir. Kada sam išao u muzičku školu prevario sam pokojnu majku, rekao sam majko, znaš li koliko košta ovo violončelo? Rekoh, violončelo košta kao naša dva stana, ako se razbije to nećemo moći da platimo. I tako sam je prevario pa vratio instrument muzičkoj školi i onda sam počeo da sviram klavir. Posle toga pošao sam u vojnu školu i nema više klavira, nema više ničega, dok nisam došao u Budvu"



Miroljub ističe da muzikalnost nosi u krvi, jer je majka imala izuzetno lijep glas i veselu narav. Po njegovim riječima, muzikalnost može da se usavrši, ali geni igraju ključnu ulogu. Njegov prvi susret sa horskim pjevanjem bio je kroz hor Budve.

"Bio sam prvo u horu koji je tada vodio pokojni Risto Novaković, pa onda pokojna Mirjana Pajović, pa posle nje nastavila Danijela Nikolić. Mirjana Pajović je vodila i klapu Harmonija i mušku klapu Kadmo. I od svih nas, bilo nas je 12 u muškoj grupi , ostali smo Koko Radomir Banović i Ratko Ražnatović i moja malenkost, od 12 nas. Ovi se drugi su upokojili. Mi smo se fantastično družili. Čak mogu da vam kažem, u hotelu Avala smo jedne godine pjevali, pa kad smo sišli u tavernu svi su prešli dole bio je ršum, sve moguće žanrove smo pjevali. Od prvoga dana kad je hor oformljen, ja sam sa pokojnim Nikolom Nikom Savičićem došao, iako sam bio aktivno vojno lice. Čisto jedna istinita anegdota, Mirjana Pajović je rekla, pa Mićko kako možeš ti, ti si vojno lice i dolaziš u crkveni hor. A ja kažem, to nema veze, Miro. Odvojimo, rekao sam, službu od družbe. Jer ja sam veseljak po prirodi i tako ću i da umrem"

Miroljub priznaje da bi obnova klape Kadmo bila veliki izazov, jer je problem nedostatak dobrog dirigenta.

"Problem je što nemamo dirigenta. Ja se slažem. Ja bih sutra prihvatio. Ja verujem da bi i Koko i Ratko Ražnatović isto prihvatili to, pa i ove mlađe snage koje su izuzetno sposobne , da nešto za grad Budva doprinesemo"

O crkvenom horu kaže:

"Hvalimo i slavimo Boga kroz pjesmu. Puno mi je srce, 37 punih godina, kada hor nije ni postojao, ja sam dolazio u hram Svete Trojice i pjevao sam za pjevnicom"

Uloga dirigenta i značaj discipline

Za Miroljuba, dirigent nije samo osoba koja vodi hor, već neko ko stvara energiju koja se prenosi na sve članove. On hvali trenutnu dirigenticu Gradskog hora, Lauru Ivanović, za njen pristup i energiju koju unosi u svaki nastup. S obzirom na njegovu vojnu prošlost, Miroljub ističe da disciplina igra ključnu ulogu u njegovom životu i radu.

"Da vam kažem, s obzirom da sam bio vojno lice, sada penzionisan, ali armija je škola života. A postižem to jednostavno, vaspitavan sam tako. Disciplina i disciplina. Uvijek dođem ranije, barem desetak, petnaest minuta, da unesem tu pozitivnu bioenergiju koju imam na pretek. I uvek želim da je drugome prenesem iz jednog razloga, jer druženje je ono što nam ostaje. Godine su za mene samo broj. Jer neko može da ima 30, 35 godina pa prosto da je melanholik, da ga baš briga za sve. E, mene nije briga za sve. Ako se prihvatim, ja volim disciplinu. Kad pjevamo, pjevamo. Kad se šalimo, ima pauze i sve ostalo. Sviđa mi se dirigentica zato što je izuzetno zlatna ženica koja nas stvarno cijeni i poštuje. Na poslednjoj probi gradskog hora, nas je bilo 7-8 muških, što je udpjeh jer nas je uvijek bilo po dvoje troje. Druženje, radost, veselje, to je sat, sat i po vremena, dva školska časa. Pa mogu to da odvoje dva puta sedmično. Ja pozivam interesente koji bi željeli. Sad smo i dalje u Akademiji znanja, a Laura je uvijek spremna da prihvati nove članove i da bude što više muških u Gradskom horu"



Miroljub smatra da Gradski hor Budva zaslužuje više pažnje, te vjeruje da je hor i te kako važan za grad, ali je u čudu da nisu pozvani da nastupe u sklopu programna za doček Nove godine.

"Evo pominjemo Gradski hor Budva, znači grada Budve bio je neki red da nastupimo sa Gradskom muzikom Budve. Zar nismo zaslužili barem dvije pjesme o gradu Budvi koje imamo fantastično da otpjevamo uz dirigenticu Lauru Ivanović. Da i mi nađemo sebi to mjesto, da publika osjeti da živimo za ovaj naš grad. Mene stvarno to pogađa, pa ako vide gradski oci, neka se malo okrenu, još ima vremena, malo je kratko, ali mi to sve znamo. Znači, nikakav problem nije. Da nas pozovu da budemo 1. januara u 12 sati, ispred zidina Starog rada, uz Gradsku muziku, jasno"

Horsko pjevanje kao lijek i eliksir mladosti

Pitanje fizičke spremnosti, posebno u godinama, ne predstavlja problem za Miroljuba. On redovno dolazi na probe, kako crkvenog, tako i gradskog hora, što zbog ljubavi prema pjevanju, to i zbog dobrog zdravlja.



"Apsolutno, pjesma nas je održala, njoj hvala. Evo, sve sam rekao sa tim. Meni muzika izuzetno znači. Ja mislim da bi sjutra umro kad ne bih mogao da zapjevam. Za mene je teško kad vidim te mlade ljude namrgođenih lica. Znate što, život je jedan. Lijepo peva Dejan Cukić: Ja bih samo da pjevam, jer je život samo jedan. I meni je vrijedan"

Sportski ribolov, druga Miroljubova strast

Osim pjevanja, Miroljubova velika ljubav je i sportski ribolov. On je član Kluba za sportski ribolov na moru "Širun" i ističe da je ribolov jedan od načina na koji se opušta.



"Bavim se sportskim ribolovom. Znači to je dubina od 40 do 50 metara, nikada se nije desilo da sam se vratio bez ribe. Moja supruga ona spremi krompir salatu, ja očistimo ribu morskom vodom i sve ostalo. Ona je samo malo propere i sve odmah ide na tiganju. Zahvaljujući našem predsjedniku, Tihu Fabrisu i našem klubu Širun, ja sam išao na prve Olimpijske igre koje su održale u Portugalu, tamo smo doživjeli fantastične stvari. A moram da napomenem da sam išao u Englesku na Svjetsko prvenstvo. To su nezaboravna iskustva i druženje"



Krepak, živahan i veseljak po prirodi Miroljub širi dobro raspoloženje gdje god se nađe. Privržen je porodici i uživa u svakom trenutku provedenom sa svojom suprugom, dvije kćerke koje su mu podarile tri divne unuke. Porodica, kako ističe, daje smisao njegovom životu dok su muzika i ribolov glavni začini za beskrajnu sreću i ispunjenost.

Pripremila Jasna Marković