Saopšteneje prenosimo u cjelosti:

Ovaj pretpraznični čin uoči proslave rođenja Gospoda našega Isusa Hrista ima svoje značajno mjesto u našoj crkvenoj i narodnoj tradiciji što se osobito ogleda u prebogatim običajima u našim porodičnim domovima.

Posljednjih decenija, a zbog života u gradovima, postala su izuzetno posjećena saborna nalaganja badnjaka pred parohijskim i manastirskim hramovima. Ova praksa jeste blagoslovena i nije protivna etosu i prirodi Crkve, ali je neophodno da svaki segment tih proslava bude usredsređen na suštinsku poruku praznika Božića.

Suočeni sa bezumljem užasnoga nasilja kojem svjedočimo već drugi put u relativno kratkom vremenskom periodu, neophodno je da se vratimo ljubavi prema Bogu i bližnjima. Jedino čega treba da se klonimo i šta treba da nenavidimo su grijeh, bogoborstvo i bratomržnja. To su neprijatelji ljudskoga roda, a jedni drugima smo braća i sestre, budući da smo sinovi i kćeri zajedničkog Oca nebeskoga.

Stoga, u bratskoj i sestrinskoj ljubavi i slozi da dočekamo spasonosni dan rođenja Hristovoga, njegujući među sobom mir i dobru volju.