Foto: Pixabay, Foto-Rabe

Presudnih šest mjeseci

Svijet ima samo šest mjeseci da promijeni kurs klimatske krize i spriječi skok emisije gasova s efektima staklene bašte poslije ukidanja ograničenja koji bi nadvladao napore za zaustavljanje klimatske katastrofe, upozorio je jedan od najistaknutijih energetskih stručnjaka.

“Ova godina je poslednje vrijeme kojim raspolažemo”, rekao je Fatih Birol, izvršni direktor Međunarodne agencije za energiju (International Energy Agency – IEA).

On je za Gardijan (The Guardian) rekao da će sljedeće tri godine odrediti kurs u narednih 30 godina, dodajući da će, ako ne budu preduzete mjere, sigurno doći do skoka emisija štetnih gasova, poslije čega će teško biti smanjene u budućnosti, zbog čega IEA poziva vlade da osmisle održive pakete oporavka.

IEA je izračunala da vlade planiraju da u narednih nekoliko mjeseci potroše devet hiljada milijardi dolara za spasavanje svojih privreda od krize korona virusa i paketi podsticaja ove godine, prema Birolu, odrediće oblik globalne ekonomije u naredne tri godine – emisije gasova koji izazivaju efekte stakle bašte moraće početi da padaju naglo i trajno ili klimatski ciljevi neće biti dostižni.

Mada su emisije ugljen-dioksida u aprilu na globalnom nivou pale za 17 odsto u poređenju s prošlom godinom, posle su počele da rastu, ukazuje britanski list.

Dok je stvaranje radnih mjesta prioritet u zemljama gdje su milioni ostali bez posla usljed pandemije i mjera ograničenje, analiza IEA objavljena u četvrtak, 18. juna, pokazuje da je stvaranje zelenih radnih mjesta efikasnije nego sipanje novca u privredu koja više zavisi od karbonskih goriva. Iako neke vlade rade na mjerama za zeleni oporavak, poput EU koja je u središte oporavka stavila Evropski zeleni dogovor, novac dosad potrošen više je usmjeren na privredu zavisnu od karbonskih goriva.

Tri godine i tri hiljade milijardi dolara

IEA navodi da bi smanjenje emisija ugljenih gasova i velike potrošnje vlada mogle da stvore jedinstvenu priliku da svet ispuni ciljeve iz Pariskog klimatskog sporazuma iz 2015, ukazuje Blumberg (Bloomberg).

S hiljadu milijardi investicija u svakoj od naredne tri godine, emisije ugljen-dioksida bi u 2023. mogle da padnu za 4,5 milijardi tona ili 14 odsto ukupnih gasova iz prošle godine, navodi se u analizi IEA koja razmatra 30 zasebnih mera s potencijalom i da podigne svijet iz ekonomskog pada COVID-19 i da stvori klimatski bezbjedan rast.

To bi stvorilo devet miliona radnih mjesta u nizu sektora povezanih s energetikom i poguralo globalni BDP za 3,5 odsto do 2023, ističe Blumberg i ukazuje da je IEA objavila analizu u vrijeme kada mnoge države razmatraju sljedeću fazu podsticaja za pandemiju. Energetski sektor je do sada dobio ograničene podsticaje, ali prema izvještaju, veća podrška bi dalje unapredila trostruki cilj oporavka: rast, stvaranje radnih mjesta i klimatski bezbjedan razvoj.

Mnoge od preporučenih mjera bi, kako navodi Blumberg, ubrzale promjene koje su već tehnološki moguće i prihvaćene na tržištima, kao što su električna vozila, obnovljivi izvori energije i recikliranje. Takođe se ohrabruje razvoj skupih ili novih tehnologija koje još nisu prisutne na tržištima u većem obimu, poput hvatanja i skladištenja ugljenih gasova, modularnih nuklearnih reaktora ili mreža brzih vozova.

Hiljadu milijardi dolara godišnjih investicija potrebnih prema procjeni IEA bi došli iz javnih i privatnih izvora i iznosili bi oko 0,7 odsto globalnog BDP-a. Oko 30 odsto bi došlo od vlada, što je manje od 10 odsto sredstava posvećenih ekonomskoj pomoći za posljedice korona virusa, navodi IEA. Ipak, ističe Blumberg, izvještaj je naišao i na kritike. IEA pretpostavlja veoma visoki nivo javne i privatne potrošnje u zemljama u razvoju, što je potpuno nerealno bez značajne spoljne podrške, rekao je klimatski istraživač na Oksfordskom univerzitetu Brajan O’Kalahan (Brian O’Callaghan).

Lekcija pandemije

Kako je COVID-19 promijenio svjetsku privedu, globalni pokret za zaustavljanje klimatskih promjena se suočava s izborom: naučiti lekcije pandemije ili propasti, ocjenjuje kolumnista Volstrit džurnala (The Wall Street Journal) Volter Rasel Mid (Walter Russell Mead), ukazujući i da je pandemija pokazala ograničenja koje zemlje treba da pretrpe u smanjenju emisija štetnih gasova.

Mjere ograničenja, kako navodi kolumnista konzervativnog lista, zbog korona virusa su dovele do najnaglijeg smanjenja emisija, s procjenama da će globalne emisije ugljen-dioksida 2020. pasti za osam odsto u poređenju s 2019, što je blizu 7,6 odsto koliko je prema procjenama UN potrebno svake godine do 2030. da se može spriječiti povećanje temperature za više od 1,5 stepeni.

Međutim, ističe Mid, većina mjera koje su dovele do pada emisija nisu ekonomski održive. Ekonomska šteta nanijeta ograničenjima je bila toliko surova da politički lideri traže otvaranje svojih privreda dok pandemije i dalje bijesni, pa je teško je zamisliti da će zemlje širom svijeta sebi nanijeti toliko bola da spriječe buduće prijetnje planeti.

Ali postoje i dobre vijesti, ocjenjuje kolumnista američkog lista. Neće sve potrebne promjene biti dočekane s osjećajem žrtvovanja.

COVID-19 je pokazao da SAD mogu imati manje saobraćajne gužve – pošto 62 odsto Amerikanaca ima poslove koji se mogu raditi od kuće i većina njih ne mora svaki dan odlaziti na posao, čime bi svijet bio zdravije i srećnije mjesto, pošto je vožnja do posla jedna o najvećih neugodnosti modernog života.

Kampanja za manje korišćenje javnog prevoza globalno neće riješiti klimatski problem, podvlači Mid i ukazuje da 18 odsto emisija širom svijeta dolazi od drumskog saobraćaja, i njegovo smanjenje za 25 odsto bi donijelo samo 4,5 odsto u odnosu na 7,6 odsto koliko su preporučile UN. Ali to je početak i pokazuje put za klimatski pokret da bi bio uspješan, zaključuje kolumnista Volstrit džurnala.

Ipak optimizam

Klimatske promjene nisu zastale, čak i dok je korona virus opustošio globalnu privredu i odnio stotine hiljada živote, piše Fajnenšl tajms (The Financial Times), ukazujući da je i pored značajnog smanjenja emisija ugljen-dioksida tokom pandemije, zemljina atmosfera to jedva primijetila.

Koncentracija ugljen-dioksida prošlog mjeseca dostigla je novi rekord, navodi britanski list uz objašnjenje da taj gas ostaje u atmosferi više od sto godina i da nastavlja da se akumulira sve dok ga ljudi pumpaju u vazduh. Drugi podaci sumorno pokazuju u istom smjeru – ove godine je maj bio najtopliji maj otkada se mjeri modernim instrumentima, dok je na Grenlandu tokom proljeća zabilježen neobično visok nivo topljenja leda.

Ipak ima nekih dobrih vijesti, ističe Fajnenšl tajms i dodaje da je pandemija imala veliki uticaj na nešto što je od fundamentalnog značaja za rješavanje klimatskih promjene – naše vrijednosti. Život pod korona virusom je primorao sve da preduzmu kolektivne mjere za zaštitu zdravlja svih i da uvide da su udaljene prijetnje vrijedne priprema da se one spriječe.

Tokom mjera ograničenja mnogi su stavili prioritet na kolektivnu bezbjednost u odnosu na individualne slobode, što je kako navodi Fajnenšl tajms, antiteza kulturi trenutnog zadovoljstva koja je dovela do navika koje nisu dobre po životnu sredinu.

Mnogi klimatski istraživači i aktivisti su prilično optimistični zbog promjena u stavu koji će pogodovati klimi na duži rok, piše britanski list, ukazujući da je pandemija bila šansa da se promijeni slika kako bi budućnost mogla izgledati, pošto se promijenila sama očekivana budućnost.

Radikalno preoblikovanje

Planovi Evropske unije da do 2050. smanji emisije na nulu – uklanjanje svih ispuštenih gasova s efektom staklene bašte – zahtijevaće radikalnu promjenu u skoro svakom aspektu moderne privrede, ocjenjuje Politiko (Politico), ali i ističe da će i sama Unija morati da se promijeni, dok dramatični rezovi u emisijama budu izbrisali cijele industrije i primorali ljude da promijene način kako jedu, rade, žive i putuju.

Nije slučajno što Evropski zeleni dogovor ima slično ime s projektom Novi dogovor američkog predsjednika Frenklina Ruzvelta (Franklin D. Roosevelt), koji je 30-ih godina promijenio američki kapitalizam, ali i kako američki građani gledaju na svoja prava i odgovornosti, navodi portal i ukazuje da je pandemije korona virusa povećala paralele s Novim dogovorom pošto se govori da se Evropa suočava sa šokom kakav nije viđen od Velike depresije.

Ako se Evropa zaista mobilizuje za ispunjavanje cilja do 2050, svaka poslovna odluka, životni izbor, svaka odlika evropske kulture – od odlaska na skijanje preko mečeva fudbalske Lige šampiona do francuskog sira – moraće da bude stavljena na test koliko doprinosi klimatskim promjenama i, kako ističe Politiko, nijedan građanin, nijedna industrija, nijedna vlada neće ostvariti cilj bez promjena.

Ljudi će morati da lete manje, da jedu manje crvenog mesa i da više koriste vozove, autobuse, tramvaje i bicikle. S druge strane, dodaje portal, neke zajednice će morati potpuno da se promijene, poput onih koje zavise od uglja i nafte, pošto će nestati poslovi povezani s fosilnim gorivima, a to će teže pogoditi neke regione nego druge.

Evropi nisu potrebni dodatni bolovi – nepravedna tranzicija produbljuje nejednakost koja hrani nacionaliste, ističe Politiko i ukazuje da su rudarski gradovi u Velikoj Britaniji koji su nekad ponosno davali energiju svojoj državi, 2015. godine glasali za Bregzit.

Zahtjev za solidarnost među regionima, nacijama i klasama je možda najjači argument zašto će ukidanje emisija štetnih gasova morati iziskivati drugačiju Evropu i zašto ima potencijal da preoblikuje EU. Kao i Novi dogovor u SAD, Evropski novi dogovor ima potencijal da ojača osjećaj zajedničke svrhe i uspjeha, ali i da pomogne EU da odgovori na pitanje čemu služi unija, zaključuje Politiko.








Izvor: Radio Slobodna Evropa