Foto: Pexel

Kovačević ističe da je đak prvak titula koju svi nosimo sa ponosom, te da je to je prekretnica iz djetinjstva, kada preuzimamo male odgovornosti za sebe u obliku školskih obaveza. Navodi da prvi dan škole pamti i danas.

"Pamtim spremanje za svečanost i odlazak u školu, pamtim svoju učiteljicu, stojanje u red i put ka učionici, mjesto i klupi u učionici, svog druga sa kojim sam sjedio cio prvi razred... Pamtim pregršt različitih emocija, stalno su se smjenjivale neizvjesnot, strah, uzbuđenje, iščekivanje, radoznalost, odgovornost... U tom smislu smatram da ne postoji razlika u tom momentu između bilo kog prvaka sada ili sjutra, mene nekada i mene sada kao učitelja. Sa jednakom odgovornošću i željom svi pristupamo tom novom životnom prekretnicom – školom", navodi Kovačević.

Ističe da je škola vježbaonica u kojoj se pripremamo za život i mjesto u kom osjećamo sigurnost i slobodu da iskustveno isprobamo sve situacije sa kojima se možemo sisresti u svakodnevnom životu.

Prvaci najviše motivisani

Učitelj objašnjava da motivisanost đaka zavisi od mnogih faktora, ali da njegovo iskustvo pokazuje da su prvaci najviše motivisani.

"Đaci prvaci su kao „skluptura“ kojoj je potrebno dati oblik. Prvaci su potpuno otvoreni da „prime“ znanje i vještine od svojih učiteljica i učitelja. U prvom razredu učiteljica i učitelj im je model s kim se identifikuju i od koga najviše uče. Motivisanost i zainteresovanost samih učenika zavisi od mnogih faktora i same pripremljenosti za učenje. Moje iskustvo je pokazalo da su učenici prvog razreda osnovne škole najviše zainteresovani i najviše motivisani za učenje. Tada su potpuno otvoreni za oblikovanje stava prema učenju i usvajanju znanja", navodi Kovačević.

Emotivna nesigurnost jedan od velikih izazova prvaka

Ističe da je važno je napomenuti da su u prvom razredu, u tom uzrastu, "nagrade i pohvale su mnogo važne, da bi dijete dobilo potvrdu o vrijednosti, te da kasnije spoljašnja motivacija prelazi u unutrašnju motivaciju kada njegujemo proces „kako se uči“ i potenciramo značaj svrhe učenja".

"Đaka prvaka razvojno karakteriše kratka i rasuta pažnja. Zbog toga je važno imati to na umu i kreirati smjenu različitih aktivnosti koje traju ne duže od 20 minuta, koje se kasnije produžavaju i oblikuju u procesu učenja. Potpuno je normalno da dijete od šest-sedam godina ne može da sjedi 45 minuta sa punom pažnjom. Njegove prirodne karakteristike su da uči kroz pokret", ističe Kovačević.

Navodi da je jedan od problema sa kojima se susreću prvaci nepravilno izgovaranje određenih glasova.

"Sve češći izazovi sa kojima se učitelji susreću prilikom upisa učenika u prvi razred su govorne smetnje koje se ogledaju kroz nepravilno izgovaranje određenih glasova, jasna artikulacija rečenice ili nepravilno izražavanje misli, nepovezanost „pričanja“ i događaja, slušanje sagovornika dok govori ili čita. Najčešće djeca nemaju strpljenja da „odslušaju“ drugoga (roditelje, vršnjaka, baku, djeda...) do kraja. Zato je važno u komunikaciji razvijati poštovanje sagovornika. Slušanje čitanja i razumijevanje pročitanog, đacima prvacima, predstavlja veliki izazov koji se može njegovati redovnijim čitanjem odraslog, koje se ne smije poistovijetiti gledanjem filmova ili slušanjem audio snimaka pročitanih djela. Ono zahtijeva zajedničko i aktivno čitanje roditelja i djeteta praćeno pitanjima i razumijevanjem pročitanog", ističe Kovačević.

Važno je da roditelj vjeruje vjeruje i šalje pozitivne misli djetetu

Navodi da je emotivna nesigurnost jedan od velikih izazova kod prvaka.

"Izvjestan broj djece se emotivno nije odvojio od roditelja u novonastalim situacijama. Polazak u prvi razred je izazov i za roditelja i dijete, zato je važno da roditelj vjeruje i šalje pozitivne misli djetetu koje će se susresti sa novim emotivnom situacijom", objašnjava Kovačević.

Navodi da samostalnost podrazumijeva da dijete umije da vodi računa o sebi i stvarima koje su njegove.

"Treba da je spremno da samo spakuje školski pribor, da zna da oštri olovku, bojice, da umije da spakuje svoje knjige i stavi ih na pravo mjesto, da vodi računa o urednosti svoje torbe, da zna gdje joj je mjesto u svojoj kući, sobi i učionici, da vodi računa o svojoj odjeći i obući, da pokuša da veže vezice... Da pokuša da samostalno obavlje stvari koje su njene/njegove (sam/a složi svoju odjeću, ostavi na mjesto obuću, samostalno vodi računa o ličnoj higijeni). Za uspjeh u samostalnosti će imati veliki uticaj njihovi roditelji. Vjerujete da djeca mogu da urade mnoge stvari ukoliko im dozvolimo", navodi Kovačević.

Ističe da je u današnje vrijeme cio prvi razred smjeren na razvoj govornih vještine i grafomotorike.

"U posljednje vrijeme, značajan broj djece ima problema sa izgovorom određenih glasova. Cio prvi razred je usmjeren na razvoj govornih vještine i grafomotorike tako da cijelu godinu se pripremamo za nastavak školovanja. Kroz kreativne aktivnosti, u kojima djeca nijesu ni svjesna da vježbaju glasove i grafomotoriku, se postižu značajni rezultati. Na početku školske godine, učitelji i učiteljice, zajedno sa logopedom evidentiraju učenike i učenice kojima je potrebna podrška u korigovanju glasova i naprave plan za djelovanje. Logoped radi individualne tretmane, roditelji vježbe kod kuće, a učitelj/ica rade u grupi sa svim učenicima i takva vrsta timksog rada je značajna za uspjeh", navodi Kovačević.

Ističe da je prvi razred razred progresa.

"Napredak đaka prvaka je najveći koji se uočava tokom školske godine. To su promjene koje su najočigledanije kod učenika/ca po pitanju odnosa prema školi, brizi prema sebi, usvojenosti znanja i vještina i samostalnosti", navodi sagovornik Portala RTCG.

Kaže da se tehnologije ne možemo odreći ali da je za probleme zaslužna kada upravlja sa nama.

"Svjesni ste da tehnologija pobjeđuje u slučajevima kada ne postoje granice. Tehnologije se ne možemo odreći i ne možemo je zanemariti, ali možemo naučiti da je pametno korstimo. Uspjećemo kada naučimo djecu da koriste tehnologiju kada im je potrebna. Kada djeca shvate prednosti tehnologije tada će znati i „pametnije“ da je koriste. Zbog toga je važno razgovarati sa njima o prednostima i nedostacima iste.
Redovno koristim tehnologiju kroz nastavni proces tako što djecu podstičem da „budu kreatori, a ne konzumenti“ sadržaja. Kroz razne digitalne sadržaje djeca uvježbavaju znanja koja stićemo u školi, nerijetko kreiraju sadržaje koji su direktno povezani sa sadržajima iz raznih predmeta", navodi Kovačević.

Objašnjava da je bitno podsticati talente i interesovanja prvaka.

"Djeca u prvi razred postaju „pravi đaci“. I svake naredne godine su odgovorniji i svjesniji svoje uloge. Mnogo je važno podsticati njihove talente i interesovanja i njegovati ih da istražuju sebe. Kada dođu u četvrti razred su mnogo hrabriji da se suoče sa nekim novim znanjima i vještinama, svjesniji sebe, odgovorniji jedni prema drugima, radoznali da istražuju dalje. Za četiri godine oni su jedna zdrava socijalna sredina u kojoj empatijom rješavaju izazove, timski djeluju i kreativnošću pronalaže rješenja", navodi Kovačević.

Nije zdravo kada ocjena postane vrijednost jednog đaka

Ističe da vrijednost znanja treba da predstavlja proces učenja u kom će se svaki učenik upoređivati sam sa sobom, a ne sa drugima.

Pričajte svom djetetu o tome kako je vama bilo u školi, kakav vam je bio prvi dan, kako ste se osjećali, kako ste rješavali prve izazove

"Nije zdravo kada ocjena postane vrijednost jednog đaka. Svjedoci smo, kroz protekla dešavanja, da ocjena nije mjerilo ničega, ni stvarnog znanja, ni vrijednosti. Ocjena, ovakva kakva jeste, gubi smisao. Zato smatram da je potrebno ukinuti. Po mom mišljenju, vrijednost znanja treba da predstavlja proces učenja u kom će se svaki učenik upoređivati sam sa sobom, a ne sa drugima. U prva tri razreda ocjene su „opisne“ koje se opet oslikavaju određenom skalom. Smatram da ni to nije dobro. Mislim da bi trebalo promijeniti fokus i usmjeriti se na sticanje vještine i vrijednosti u prvom razredu npr. upoznavanje sebe i druge, samostalnosti, empatije, timskog rada, poštovanja i prihvatanja različitosti", navodi Kovačević.

Kada je u pitanju savjet za roditelje čija djeca u septembru kreću u školu, Kovačević navodi da treba da pokušaju da uživaju u društvu svoje djece i razgovaraju o svemu.

"Pričajte svom djetetu o tome kako je vama bilo u školi, kakav vam je bio prvi dan, kako ste se osjećali, kako ste rješavali prve izazove...Pokažite djetetu fotografije iz vaše škole, vašu učiteljicu ili učitelja. Pitajte dijete kako ono zamišlja drugare, učitelja/icu, učionicu, školu... Razgovarajte o ulozi škole i važnosti za njeno/njegovo odrastanje. Koje su dobrobiti škole. Predstavite učitelja/icu kao jednu osobu koja je njihov partner u odrastanju, još jedna osoba koja će im biti podrška da budu bolji i spremniji za nastavak školovanja", zaključuje sagovornik Portala RTCG.