Foto: Ilustracija/bloodaxe

Lorka je počeo da piše stihove kao petnaestogodišnji dječak. Njegovu poeziju karakterišu tri bitne crte: artizam, uticaj tradicije i narodnih pjesama i lični, izrazito strastan doživljaj.

Pjesnik je vjerovao, u praksi sprovodio i izjavljivao, čak i kroz neke pjesme koje se mogu smatrati njegovom poetikom, da u gradnji pjesme vodi brigu i o najmanjem detalju koji obrađuje.

Uticaj narodne književnosti u Lorkinoj poeziji je očigledan pri čemu nije akcenat na formi već na temama; pjesnik nastoji da kroz pojmove zvuka, boje i pokreta da dušu Andaluzije koja je obilježena znakom tragičnosti i primitivnog duha.

Njegov lični doživljaj je nagonski, prepun slutnji i tajnovitosti pa na čitaoca deluje kao nestvaran. Misli se da je u pesmi "Romansa osuđenog" predvideo vrijeme i način svoje smrti.

Prvu zbirku pjesama je objavio 1921. Sledeća zbirka pjesama je "Poema del kante hondo". "Kante hondo" je tipična andalusijska narodna pjesma obogaćena uticajem Roma lutalica i srednjovjekovnih Saracena, ali Lorka ne podražava bukvalno njene metričke zakone i tipičnu strukturu teksta, već na sopstveni način gradi male kompozicije.

Njegova najčuvenija zbirka, kojom je pjesnik obezbjedio svoju besmrtnost, jeste "Ciganski romansero". Ova zbirka sadrži sve one, široj publici poznate pjesme, iz kojih potiču često navođeni stihovi i lajtmotivi kao što su: "Povedoh je do rijeke misleći da djevojka je, al' udata ona biješe" ili "Zeleno, volim te, zeleno".

U zbirci "Pjesnik u Njujorku" Lorka je opjevao svoje, već pomenuto, negativno viđenje američkog društva. Neki kritičari smatraju da su po stilu ove pjesme bliske nadrealizmu, dok drugi pak misle da je Lorka tu blizak ekspresionizmu.

Jedna od posljednjih Lorkinih pjesama je: "Plač za Sančezom Ignasijem Mehijazom", u kojoj je opjevao tragičnu smrt svog prijatelja, čuvenog toreadora. Osim pjesama Lorka je pisao i drame u kojima opisuje patnju i ljudske strasti, prije svega žena. Njegove najčuvenije drame su: Krvava svadba, Jerma i Dom Bernarde Albe.

Višestruko obdaren, bio je omiljen za života, a posijle tragične smrti (streljali su ga frankisti 1936. u Visnaru kod Granade) postao je najčitaniji svjetski pjesnik.

Njegov grob ni danas nije pronađen.