Federiko Garsija Lorka jedan je od najpoznatijih španskih pjesnika i dramatičara. Rođen je u Španiji, kod Granade, 1898. godine u porodici imućnog andaluzijskog veleposjednika. Počeo je da se školuje u rodnom mjestu, a onda je školovanje nastavio u Granadi, gdje se preselio s porodicom. Iako u školi nije bio baš dobar đak, budući da je bio bogat, mogao je da ode u Madrid i tamo se školuje na fakultetu. 1919. godine krenuo je na studij književnosti i prava.

Za vrijeme studija Lorka je počeo da se kreće među kulturnom i umjetničkom elitom Madrida. Družio se s velikim intelektualcima i umjetnicima svoga vremena, te je bio jako dobar drug sa Salvadorom Dalijem i Luisom Bunjuelom.

Lorka je u to vrijeme savladavo i muzičke vještine, kod učitelja koji je u njemu probudio ljubav prema narodnim pjesmama i narodnom kulturnom baštinom.

Ovo je, baš kao i druženje sa španskim intelektualcima, imalo veliki uticaj na Lorkino stvaralaštvo, posebno na poeziju. Lorka je počeo da piše još kada je imao 15 godina, a prvu zbirku pjesama "Dojmovi i krajolici" izdao je 1918. godine, dok je još studirao. Drugu zbirku "Knjiga pjesama", objavio je 1921. godine.

Od 1925. pa sve do 1929. godine Dali i Lorka usko su saarađivali. Postoje nagađanja da su bili i u strastvenoj ljubavnoj vezi, s obzirom na to su oboje bili homoseksualci i vrlo prisni prijatelji. Lorka je u to vrijeme napisao svoju najpoznatiju zbirku pesama "Ciganski romansero". Nakon što je izašla ta hvaljena zbirka, razišli su se i Lorka i Dali.

Nakon što su Bunjel i Dali surađivali na filmu "Andaluzijski pas", što je Lorka protumačio kao izravan napad na njega i pošto je često nailazio na neprihvaćanje kod prijatelja i okoline zbog svoje seksualne orijentacije, Lorka je odlučio napustiti Madrid.

Otišao najprije na Kubu, a onda i u SAD, gdje je boravio godinu dana. Boraveći tamo napisao je pjesme za svoju zbirku "Pjesnik u Njujorku", gdje je govorio o negativnom utisku koji je stekao o Americi.

1930. godine Lorka se vratio u tada tek proglašenu Republiku Španiju. Počeo je da radi kao direktor putujućeg pozorišta "La Barraca". Počinje da intenzivnije piše drame. Iako je svoju prvu dramu, "Urok leptirice", napisao još 1920. godine, zapaženije su ostale one koje je napisao u 30-im godinama 20. vijeka, kao što su drame "Krvava svadba" iz 1933. godine, "Jerma" iz 1934. i "Dom Bernarde Albe" iz 1936. godine.

S putujućim pozorištem Lorka je obišao cijelu Španiju. Kada je izbio građanski rat, Lorka je bio u Viznaru. 1936. godine uhvatili su ga fašisti i ubili. Lorkino tijelo bačeno je u neobilježen grob.

Ali za tadašnju vladu Lorkina smrt nije bila dovoljna, pa su vlasti pokušale da unište i sva njegova djela. U državi je tada bilo zabranjeno čak i pomenuti njegovo ime. Ali ne samo da nisu uspjeli da unište njegova djela ili zatru Lorkino ime, već je Lorka upravo zbog svega toga postao simbol fašističke represije i najslavnija žrtva građanskog rata u Španiji.