Fokner, Foto: Getty Images

Smatra se da je Fokner 1949. godine, prilikom dodjele Nobelove nagrade za književnost, održao najpoznatiji i najbolji govor ikad izgovoren na toj svečanosti.

Najprepoznatljiviji Foknerov roman je "Buka i bijes", objavljen 1929. Smatra se klasikom svjetske i američke književnosti. Odlikuje se upotrebom literarnog metoda toka svijesti, a opisuje propast južnjačke porodice Kompson iz nekoliko uglova.

Postaje popularan dvije godine kasnije, nakon što je pisac objavio pripovjetku "Svetilište".

Joknapatafa

Za Foknera karakterističan je imaginarni okrug Joknapatafa čiji je on tvorac. Zasnovan je na stvarnom okrugu Lafajet, država Misisipi, gdje je Fokner proveo veći dio svoga života.

Središte Joknapatafe je apokrifni grad Džeferson, u koji je Fokner objedinio gradove Ripli, Nju Albani i Oksford, stvarne gradove u okrugu Lafajet, u kojima je proveo dio svog života (u prvom je živeo do svoje pete godine, u drugom se rodio, a u trećem je proveo ostatak svog života, mada ne i u kontinuitetu).

Sam pisac će Joknapatafu kasnije nazivati svojim apokrifnim okrugom. Okrug je prvi put opisan u romanu "Sartoris" (1929), odnosno u njegovom izvorniku "Zastave u prašini", a Fokner je kasnije sve svoje romane, izuzev njih tri ("Stub", "Divlje palme" i "Bajka"), smjestio u ovaj izmišljeni svet.

Interesantno je da Fokner nije maturirao, a četrdesetih godina prošlog vijeka pisao je scenarije za Holivud.

Posljednjih petnaestak godina života uživao je veliku popularnost i bio svojevrstan ambasador američke kulture u Evropi, Južnoj Americi i Japanu.

Preminuo je 6. jula 1962. godine.