Ranije, proslava Božića počinjala je odlaskom u crkvu na jutrenje i Božićnu liturgiju. Posle službe u crkvi se prima nafora i prvo se ona uzima na Božić. Ljudi se pozdravljaju riječima: "Hristos se rodi!" i otpozdravljaju: "Vaistinu se rodi!"

Kada domaćin dođe kući iz crkve, pozdravi sve ukućane ovim radosnim božićnim pozdravom, i oni mu otpozdrave ljubeći se međusobno i čestitajući jedni drugima praznik.

Položajnik

Prema običaju, rano ujutro, u kuću dolazi specijalni gost, koji se obično dogovori sa domaćinom, a može biti i neki slučajni prolaznik. Posebno se dočekuje i zove se položajnik.

Položajnik pozdravi dom Božićnim pozdravom, ljubi se sa ukućanima i odlazi kod šporeta. Otvara vrata na šporetu ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori zdravicu: "Koliko varnica, toliko srećica, koliko varnica, toliko parica (novca), koliko varnica toliko u toru ovaca, koliko varnica toliko prasadi i jaganjaca, koliko varnica, toliko gusaka i piladi, A najviše zdravlja i veselja, Amin, Bože daj".

Položajnik simboliše Mudrace koji su pratili zvijezdu sa Istoka i došli novorođenom Hristu na poklonjenje. Domaćica posle toga posluži položajnika, i daruje ga nekim prikladnim poklonom. On je čovjek, koji na Božić i, po vjerovanju, za cijelu narednu godinu, donosi sreću u kuću.

Česnica

Ujutru na Božić, domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču, koja se zove česnica. U nju se stavlja zlatni, srebrni ili obični novčić, odozgo se bode grančicom badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača. Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gdje je već postavljen Božićni ručak. Domaćin od pečenice za Božić siječe najprije lijevu plećku, glavu i dio od rebara. Tada domaćin zapali svijeću, očita se molitva, a česnica se okreće kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi. Ona se lomi na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Onaj ko dobije dio u kojoj je novčić, po vjerovanju, biće srećan tokom godine. Kada se završi lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sijedaju za trpezu.

Božićna pečenica

Prema narodnom vjerovanju, to je jedna vrsta žrtve koja se prinosi Bogu i vuče korijene iz vremena vjerovanja prije hrišćanstva, a pominje se i u starozavjetnim knjigama. Porijeklo je sigurno iz vremena mnogoboštva, a Crkva je ovaj običaj prihvatila i blagoslovila, sa obrazloženjem da nakon Božićnog posta, koji traje šest nedjelja, jaka i mrsna hrana dobro dođe.

Zakolje se prase ili jagnje, a uz to neko još kolje i priprema pečenu ćurku, gusku ili kokoš.

Slavljenje Božića danas

Danas se Božić slavi znatno drugačije u odnosu na to kako su to činili naši preci. Ranije se po badnjak išlo u šumu, gdje se biralo drvo ili grane hrasta ili cera (kao simbol snage, zaštite, hrabrosti i postojanosti) i na Badnje veče se on unosio u kuću. Danas badnjak kupujemo na pijacama i na ulici.