Predavanje je održala Milica Stanić Radonjić, dipl. socijalna radnica i master komunikološkinja.

Na početku sinoćnjeg događaja, prisutne je s autorkom i njenim radom upoznala Katarina Vukadinović, zaposlena u Sekretarijatu za društvene djelatnosti Opštine Budva (u okviru kojeg posluje Omladinski klub), koja je i bila u ulozi moderatorke programa.

Publika se tokom predavanja i radinoce više puta aktivno uključivala u dijalog iznoseći svoja sjećanja, opažanja i zaključke u odnosu na Diznijeve crtane filmove.

Milica Stanić Radonjić kazala je da je predavanje zapravo tematika kojom se već duži period bavi, kao i da je riječ o nekim od rezultata njenog master rada posvećenog upravo reprezentaciji rodnih uloga u Diznijevim crtanim filmovima.

Između ostalog, bliže je predstavila detalje iz privatne i poslovne istorije samog Volta Diznija, potom se osvrnula na razvoj njegove kompanije, kao i prve animirane filmove, nastale prije Drugog svjetskog rata.

Osim o pitanjima koji se odnose na reprezentaciju rodnih uloga, govorila je i o likovima iz animiranih filmova na primjeru kojih se mogu „iščitati“ i određeni stereotipi i uočiti diskriminacije – rodne (npr. "pasivne" princeze koje čekaju poljubac princa) ili klasne (odnosi bogatih i siromašnih).

Potom se osvrnula i na problematiku multikulturalizma i rasnih podjela (Aladin, Mogli, Afroamerikanka Tijana iz "Princeze i žabe", osoba sa invaliditetom (npr. Dambo, Kvazimodo) i marginalizovanim društvenim grupama/pojedincima (npr. Romkinja Esmeralda iz "Zvonara Bogorodičine crkve"), odnosno načinom na koji su isti prikazani u animiranim filmovima, a koji u određenim slučajevima učvršćuje postojeće stereotipe, dok ih u nekim novijim primjerima u potpunosti ruši.



Na predavanju je bilo riječi i o još jednom problematičnom stereotipu koji je karakterističan za Diznijeve filmove, a koji se odnosi na tipičan motiv „srećnog kraja“ u kojem princ i princeza žive „srećno do kraja života“.

Takođe, Stanić Radonjić se osvrnula i na novije filmove u kojima se princeze prikazuju kao buntovnice (npr. Mala sirena, Mulan, Pokahonas), kao i na najnovija ostvarenja, poput lika Tijene ("Princeza i žaba"), Meride, Zlatokose ili Elze i Ane iz "Zaleđenog kraljevstva", koje zapravo u potpunosti preuzimaju sudbinu u svoje ruke, pritom često spašavajući "pasivnog" princa, za razliku od uobičanih obrnutih primjera, koji su odranije bili poznati i dominantni.

Moglo bi se zaključiti da, i pored svih užitaka koje već generacijama i milijardama gledalaca širom svijeta decenijama već nudi gledanje Diznijevih crtanih filmova, povremeno se treba izmaći iz uobičajene uloge klasičnog "konzumenta" i kritički pristupiti dubljoj analizi sadržaja animiranih filmova, ne da bi se umanjile ili opovrgle vrjednosti animirane bajke, već prevashodno da bi se još bolje razumjele, kao i sam kontekst njihovog nastanka.

O autorki

Milica Stanić Radonjić (1986), diplomirala je socijalni rad na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu s temom „Liberalni feminizam u 19. vijeku – Borba za žensko pravo glasa“, a potom je završila master studije na Fakultetu za medije i komunikaciju u Beogradu, smjer Rod i mediji sa temom „Ideologija Diznijevih animiranih filmova: Reprezentacija rodnih uloga“. Tokom studija bila je urednica društvene rubrike u časopisu „Student“ i radila na SIGMUS projektu Evropske komisije koji se prvenstveno bavio uključivanjem studentskih predstavnika u rad Univerziteta i procese donošenja odluka koji se tiču direktno studenata.

Po povratku u Crnu Goru zaposlila se u JU "Muzeji i galerije Budve", gdje je prvo radila na poslovima komunikacije s javnošću i marketinga, a trenutno u Direkciji ove firme radi kao poslovna sekretarka.

Objavila je nekoliko kraćih članaka u popularnim i stručnim časopisima (štampana i online izdanja), a jedna je od tri urednice reprezentativne monografije o Slikaru Savu Pavloviću, koja je nedavno objavljena (JU Muzeji i galerije Budve, 2019).

Posjeduje sertifikat Kembridž univerziteta – Proficiency in English Language, a do sada je prevela više desetina popularnih, stručnih i naučnih tekstova, kao i monografija, s našeg na engleski jezik.

Aktivna je članica Društva za kulturni razvoj „Bauo“, koje se bavi kultuno-umjetničkim stvaralaštvom, kulturnom baštinom, pitanjima mladih i ljudskih prava. Živi u Petrovcu.