Kako u ime OO GP URA ističe Radosav Tomović, takav stav lokalne zajednice obavezuje i građane i lokalnu vlast da učini sve da spriječi namjeravanu "budvanizaciju" najatraktivnijeg prostora Crne Gore, pa i svojevrsne ikone crnogorskog turizma.

"Gradnju koja se namjerava realizovati u Miločerskom parku i zaleđu Svetog Stefana može planirati i izvršiti samo neprijatelj Crne Gore, koji ne brine za posljedice u prostoru i za generacije koje još nisu rođene. Zbog toga zahtijevamo da se uputi dopis MORiT-u sa zahtjevom da se ne izdaje građevinska dozvola, uz poziv na donesenu Deklaraciju o zaštiti Miločerskog parka i zaleđa Svetog Stefana. Takođe, treba razmotriti mogućnost da se Deklaracija preinači u Odluku o zaštiti Miločerskog parka i Svetog Stefana. Smatramao da, u slučaju potrebe, treba organizovati referendum sa pitanjem: Da li ste za to da se zabrani svaki vid gradnje u Miločerskom parku i zaleđu Sv. Stefana, osim onog koji bi bio definisan detaljnim urbanističkim planom donijetim u Skupštini opštine Budva?
Smatramo i da treba donijeti odluku o visini naknade za gradnju na lokaciji Miločer, Sveti Stefan (i na drugima sličnim lokacijama) koja bi bila 30 puta veća od sadašnje", ističe Tomović.

Tomović je apelovao na sve građane Miločera i Svetog Stefana da se, kao i uvijek, mudro i hrabro suprotstave planovima degradacije prostora na kojem su vjekovima bili svoji na svome.

"Sveti Stefan sa Miločerom, kao turistička destinacija i arhitektonski objekat, vrhunac svog ugleda i svjetske slave dobio je u vrijeme kada su upravo Paštrovići bili: direktor, glavni kuvar, šef recepcije, šef tehničke službe, šef garaže, kao i vozači, u to vrijeme luksuznih ševroleta kojima su dovoženi gosti sa aerodroma (Tivat, Titograd ili Ćilipi). Mnogi bogati gosti nijesu ni znali za državu Jugoslaviju, a kamoli za republiku Crnu Goru, ali znali su za hotel Sveti Stefan sa Miločerom kao jednom cjelinom.
U to vrijeme zaposleni radnici radili su profesionalno svoj posao, bili uvažavani od menadžmenta i gostiju, imali sigurne zarade. U zimskom periodu su organizovano išli po svjetskim destinacijama na usavršavanje. Jednostavno rečeno - bili su svoji na svome. A hotel Sveti Stefan sa Miločerom bio je "fabrika deviza", na korist Crne Gore i ponos svih zaposlenih", podsjetio je Tomović.

Prema njegovim riječima, došlo je vrijeme je da se svi zajedno zapitamo gdje je danas Sveti Stefan i kuda ide novac iz te nekadašnje "fabrika deviza".

"Gdje su danas i kakav status imaju zaposleni, ili bolje reći osoblje koje odrađuje poslove? I još važnije, da li se pod izgovorom javnog interesa smiju na ovom prostoru izgraditi stanovi za prodaju od kojih bi ovaj "strateški" investitor vratio sve uloženo do sada i još zaradio. I što je najgore, ostavio za sobom pustoš u vidu "budvanizacije".
Podsjećamo da je svojevremeno Projekat Južni Jadran (formiran i finansiran od strane UN) u svojim planovima za opštinu Budva dao smjernice da se na teritoriji opštine Budva ni u kom slučaju ne grade vikend kuće i vikend stanovi, jer to smeta razvoju visoko-profitabilne turističke privrede. Sjedište Južnog Jadrana je bilo u Budvi, a bio je sastavljen od projektnih biroa iz Pariza i Rima, uz prof. Ciborovskog iz Poljske kao konsultanta za stare gradove grupe C RZUP-a Titograd. U grupi C, između ostalih, radili su Vukota Tupa Vukotić, Mileta Bojović, Pavle Popović i drugi zapaženi crnogorski planeri i arhitekte. Nažalost, nakon četrdeset godina vizionarskih smjernica od strane pomenutih autora projekta Južni Jadran, prostor je značajno potrošen i degradiran. Uvjereni smo da u ovim poslovima "planiranja i razvoja" ima posla i za Specijalnog državnog tužioca da preispita sve angažmane, počev od "gazda Jezde" do Kir Petrosa", zaključuje u ime OO GP URA Radosav Tomović.