Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

U izdanju CKF, sa Cetinja nedavno je obljavljena knjiga Dnevnik izabranih mudrosti Desanke Ivančević, koja je prešla na drugu obalu vječnosti. Desanku Ivančević naučna misao i djelo pamtiće u Crnoj Gori kao vrsnog kulturologa upornu, i posvećenu intelektualku koja ostaje iza velikih događaja i nacionalnih narativa, gdje istorija nije gloria mundi nego istorija svakodnevnog života.

Znanje joj je uvjek bilo putokaz ali i poštovanje istine, ljudskog života i ideali pravednog društva takođe. Imala je hrabrosti da vidi, kaže i uradi ono što ni mnogi drugi kulturolozi njene generacije nisu uspjeli. Desanka pripada onim rijetkim heroinama Crne Gore koje su ostavile duboki trag na kulturu i stvaralaštvo ali i na sveukupni rad i doprinos koji je krasio njenu ličnost tokom čitavog života. Sa svojim suprugom Brankom živeći na relaciji Beograd-Budva duboko je ostala vezana za svoje crnogorske korijene. Svaki povratak zavičaju značio je i povratak korijenima crnogorsko-primorskog krša na kome je i nastala ova dragocjena i po svome sadržaju rijetka knjiga Dnevnik izabranih mudrosti. Sama knjiga podiljelljena je na: Narodne mudrosti; Mudrosti raznih autora; Mudrosti nepoznatih autora. Znajući da je knjiga najljepši trag koji svjedoči o nama samima i posle nas Desanka je prikupila vrijednu građu koja se sastoji od 1.182 narodne mudrosti i izreke. Ova knjiga sadrži bisere narodne mudrosti koji su nastajali vjekovima tu su i biseri mudrosti književnika, pjesnika, filozofa, političara, režisera i svih onih pojedinaca čija su djela obilježila svijet. Ta godinama sticana saznanja pretočena su u najsvjetlije primjere koje su izgrađivali brojne narode, nacije, identitete i države ona su prenošena iz generacije u generaciju. Narodne mudrosti izreke i poslovice koje je priredila Desanka Ivančević predstavljaju svetionike vremenskih epoha. Kao što su Budvanski talasi nosili brojne pomorce širom svijeta vjekovima, tako i knjiga Dnevnik izabranih mudrosti, Desanke Ivančević će putovati kroz vrijeme i prostor i biti putokaz na na mnogobrojnim stazama koje zovemo život.

Zato i beskrajna ljepota brojnih poslovica, koje Ivančevićka navodi, najbolje nam oslikava knjigu kakvu do sada nismo imali. Dnevnik izabranih mudrosti ne samo zbog njenog dijapazona već i zbog ambicioznosti i širine interesa same autorke koja nije samo zapisivala na terenu već je, očigledno, napravila svojevrsnu panoramu najznačajnijih poslovica svoga vremena. Što je samo biser više u ovoj niski koja krasi ovu knjigu. Iako je nauka o poslovicama (paremiologija) kod nas mlada, zapisivanje poslovica traje vjekovima. Kada nakon prvih par strana pročitanih poslovica nesvjesno će vas ova knjiga vratiti u neke davne dane, naših predaka koji su ove narodne mudrosti često govorili i koristili na svojim ognjištima i u svakodnevnom životu. Što zbog tematike, što zbog jezika kojim se autorka služi, autentičnim vremenskim dimenzijama koje su duboko utkane u nit etike i estetike brojnih naroda. U tradicionalnoj folkloristici paremiologija (nauka o poslovicama) predstavlja mogućnost ispitivanja ”pogleda na svijet” ili ” mudrosti naroda. ” Izučavanje poslovica, naravno, ne služi rješavanju svih problema povezanih sa lingvističkim, folklorističkim, književno-teorijskim i drugim ispitivanjima, ali svojim praktičnim i teorijskim zaključcima ono doprinosi njihovom rješavanju čime će ovako značajna publikacija biti od važnosti za sve buduće istraživače. Analizirajući strukturu poslovica, možemo doći do zaključka da su one najčešće konstruisane na osnovu određenih sintaksičkih modela, predstavljenih prostim, proširenim i složenim rečenicama, dvočlanim ili jednočlanim. Osim toga, ove jedinice su karakteristične i po obilju zastarjelih riječi – arhaizama i riječi karakterističnih za određene dijalekte – dijalektizama koje su sa godinama mijenjanje i nadograđivane kako se razvijao jezik tako su se i poslovice i izreke razvijale i mijenjale tu svoju arhaičnost. Poslovice kao jedinice koje se osim usmenog govora mogu naći i u različitim književnim djelima, specifične se i po obilju stilskih figura i prisustvu rime. Narodne mudrosti, izreke i poslovice predstavljaju ukras govora. To je blago za svakog čovjeka, ako je zapamtio, ako mu u pravom trenutku padne na pamet i ako zna u pravo vrijeme i na pravom mjestu da je ubaci u razgovor.

Narodne poslovice, mudrosti i izreke među kojima su u ovoj knjizi zastupljenje i one brojne koje su izrekli vrsni inteleketualci, imaju veoma značajnu ulogu u kulturnom napretku, kao i stasavanju i usmjeravanju brojnih naroda. Ustvari, koristeći ove mudre izreke ljudi rade na samoizgradnji, a kao posljedica te samoizgradnje dolazi do izgradnje cijelog njihovog društva. Koncepte jedne kulture u poređenju s drugim različitim kulturama možemo upoznati putem proučavanja poslovica. Postojanje zajedničkih poslovica koje imaju isto ili približno isto značenje pokazatelj je zajedničkih karakteristika različitih naroda. Ove sličnosti su dokaz međusobne povezanosti, bliskosti i posjedovanja zajedničke istorijske pozadine kod različitih naroda. Dnevnik izabranih mudrosti predstavlja jednu izuzetno vrijednu knjigu koju treba svaki dom u Crnoj Gori da ima ali i da najviši i najuzvišenji način sačuva uspomenu na lik i djelo Desanke Ivančević koja je to sa punim pravom zaslužila.

Tekst izdavača Borislava Cimeše:

Pred Vama je “Dnevnik izabranih mudrosti” autorke Desanke Ivančević (1942-2022) satkan od “narodnih mudrosti”, “Mudrosti raznih autora” i “Mudrosti nepoznatih autora”. Ovim dragocjenim darom darodavac nas oblagorođuje svojom plemenitošću, humanizmom, filantropizmom, ljubavlju u svojoj želji da postanemo bolji ljudi nego sto jesmo. Autorka i priređivačica ove knjige želi i hoće da se uzdignemo na najvišu visinu svoje snage, na najviši mogući vrh zahvalnosti, poštovanja drugih i samopoštovanja, kako bi stvorili bolji i uzornijii svijet od ovog u kojemu tražimo slobodu i sreću. U tom cilju njen suprug Branko i istinski prijatelji, poštovaoci i sljedbenici ugrađuju svoje riječi odanosti tvorcu ovog zdanja kao zavjetni izvršioci njene testamentarne volje da se sva priroda i ljudi u njoj u ulozi sinova svoje majke, oprirode i humanizuju. Da se sve oko nas izvršenjem kanona mudrosti ko jima nas Desanka Ivančević obdaruje, pozlati i posreći. Na taj način one koji vjeruju približava Bogu. I pri tome se nedvosmisleno zalaže za svijet vladavine najviših ljudskih vrlina u kojem bi se ostvarila humanizaciji prirode i naturalizacija (oprirođavanje) čovjeka.

Knjiga je spomenik jednog vremena. Cilj naše darodavateljke bio je da sazda spomenik svih vremena u kojem ne caruje samo um, nego sveum. Željela je da sagradi misaoni dvorac koji će svojim univerzalnim značenjima postati spomenik svih vremena u srcu i mislima svojih čitalaca. Primordijal ni autorski naum je bio i ostao da ovaj dnevnik bude veliki narodni i duhovni učitelj vodič i prijatelj kojim će se odukovati ljudi da budu što ljudski ne samo u providencijalnom odnosu Boga i čovjeka, nego u samooslobađajućoj prirodi kao intenciji čovjeka. Zato je ova knjiga, knjiga za nasladu sa na mjerom, koju je iskazao slavni Đurđe Crnojević u izdanju svoje štamparije prve državne u svijetu, i gnomom: „ ko nju čita, imaće svaku utjehu. Jer knjiga je ova čistoti nastavnik žalosti promjena, đevojaštvu čuvar, Bogu približenje, životu učitelj, svakom dobru pokretač“. I uz sve to, potvrda da je knjiga kako tvrdi nobelovac Hese, najviši i najdragocjeniji plod čovjeka i najveći dar izuzev onih kojim nas je obdarila priroda. Saznajna bezgraničnost koju svojom duhovnošću širi ova knjiga, poput drugih bestseler djela i remeka slavnih klasika, ostaje kao trajni nepotrošni kvalitet. Ona je u tom smislu vrijedni leksikon, mala enciklopedija, sanovnik za sticanje sreće, koji djeluje ne samo u vre mensko-prostornim koordinatama univerzuma. Ona je svojevrsni knjiški univerzum sdjelan umom mudraca iz cijelog svijeta u brojnim vjekovima ljudskog trajanja. Zato je njen potencijal van svakog ovremenjavanja i oprostroravanja. Širenje duha, odnosno duhovnih vrijednosti je neograničeno. Ima nentno je samom duhu. Otuda ovaj dnevnik nosi kvalitet priručnika ne samo za intenziviranja kakvo će našeg života, već i za postizanje vječnosti u trenutku.

Po svemu što nam poklanja ovim darom Desanka Ivančević potvrđuje, da je istinski sljedbenik velikog filozofa Johana Gotliba Fihtea (1762-1814). Na njegovu samoupitnost, zašto postojimo i što je naš smisao postojanja, ona daje Fitheov odgovor „da drugi budu srećni“. Ta se definitivna poruka njenog dnevnika jasno nazire između redova ove knjige. Zato prigrlite ovaj dar i čitajte ga da i sami budete srećni.