Radi se o gradu od 200.000 stanovnika koji nema tramvaje ili trolejbuse. Zato imaju lako dostupne i besplatne buseve koji više ne zahtijevaju nikakve karte ili kartice, a besplatni su za sve, čak i za turiste.

Grad se odlučio na ovaj potez nakon što je estonski Talinn 2013. godine postao prvi grad u Evropi koji je ponudio besplatne vožnje trolejbusima, busevima i tramvajima. No u Talinnu je to omogućeno samo stanovnicima tog grada. Oni plaćaju iznos od dva eura za zelenu karticu koja im omogućava besplatne vožnje. Talinn je tada zabilježio povećanje od 25.000 registrovanih građana.

Kako javlja britanski Guardian, u roku od mjesec dana došlo je do prave male revolucije. Oni su pošli u Dunkirk kako bi razgovarali s korisnicima javnog prevoza. Tamo su se susreli s dvije žene koje se ne poznaju, ali razgovaraju tokom vožnje. Jedna od njih je otkrila da se ponekad vozi busom samo radi zabave. Naišli su i na mladića koji u busu puni mobilni telefon, a u drugom busu su razgovarali s penzionerkom Claude Pointart, koja im je rekla kako zbog besplatnog prevoza ima više novca za sebe.

"Štedim novac zbog njih, a dolaze svakih deset minuta pa ne moram ni dugo da čekam. Ali morate ih izbjegavati za vrijeme gužve ako želite da sjednete jer se njima vozi jako puno ljudi. Bez obzira na sve, mislim da je ovo dobra stvar", poručila je.

Kako javlja Guardian, busevi u Dunkirku dolaze u raznim bojama, od pink do zelene ili žute, a upravo ti u jarkim bojama imaju Wi-Fi. Vlasti planiraju u busevima da održava debate, možda ponekad da dovedu i neku slavnu osobu, a već su pokrenuli i sportski bus u kojem se tokom vožnje mogu igrati interaktivne igrice. Ti busevi imaju i ekrane na kojima možete igrati razne kvizove, a imaju i kamere za selfieje.

Jedan 51-godišnjak s kojim je razgovarala ekipa Guardiana, poručio je da su se njegove navike kad je riječ o vožnji busom promijenile otkako je prijevoz u gradu postao besplatan.

"Ranije se gotovo nikada nisam vozio busom, ali sada, s obzirom na to da su besplatni, ali i da cijena goriva raste, pomislio sam o tome kako se krećem gradom", rekao je.

Putnica Marie im je, pak, rekla da se prije nije htjela da se zamara kupovinom karata za javni prevoz.

"Sada jednostavno ostavim automobil kod kuće i idem busom na posao. Jednostavno je", poručila je.

Najveća mreža besplatnog javnog prijevoza nalazi se u Changningu u Kini, gdje besplatan javni prijevoz postoji od 2008. godine.

Prema dostupnim podacima na koje se Guardian poziva, broj korisnika javnog prijevoza skočio je za 60% onog dana kada je omogućen besplatan javni prevoz. Časopis Metropolitics je proveo istraživanje o javnom prijevozu te je došao do zaključka kako besplatni javni prijevoz povećava mobilnost među starijim i mlađim skupinama ljudi, a pridonosi i njihovom osjećaju slobode.

Mjesec dana nakon projekta u Dunkirku, gradonačelnik tog grada Patrice Vergriete poručio je da je došlo do povećanja od 50 posto više putnika na nekim rutama, a na nekima čak i 85 posto. Rekao je da je projekt koji je bio njegovo predizborno obećanje uspješan. Kaže i kako su u Dunkirku prije uvođenja besplatnog javnog prijevoza stanovnici u 65 posto slučajeva putovali automobilom. Pet posto njih putovalo je busom, a 1 posto biciklom, dok je preostalih 29 posto pješačilo.

"Ovo pitanje puno je predrasuda, a nema mnogo istraživanja. Dogma oko ovog pitanja sugerira da ako je nešto besplatno, nema nikakvu vrijednost. To u Francuskoj stalno slušamo", rekao je.

Poručio je i da je novac očiti problem. Prije nego što je prevoz postao besplatan, prihodom od karata financiralo se 10 posto troškova prijevozne mreže. Ukupni troškovi iznosili su 47 miliona eura godišnje. Daljnjih 60 posto financirano je iz nameta za francuske firme i javna tijela s više od 11 zaposlenih, dok je preostalih 30 posto finansirala lokalna vlast. Vergriete kaže da je porast poreza na promet za firme nadoknadio gubitak na kartama, ali i da dodatnih poreza na lokalna kućanstva nije bilo.



Index.hr