18-11-2014

Počelo suđenje optuženima u aferi Košljun

Pred sudijom Valentinom Pavličić počelo je suđenje Lazaru Rađenoviću, Aleksandru Tičiću, Vidu Rađenoviću i Jelici Petričević, optuženima u aferi Košljun.

Počelo suđenje optuženima u aferi Košljun | Radio Televizija Budva

Odbrana: Lazar Rađenović

"Ostajem pri svom iskazu od 12.marta 2013, u kojem sam izrekao i objasnio činjenice koje same po sebi govore da nisam učinio nikakvo krivično djelo, a naročito ne ovo koje mi se optužnicom stavlja na teret. Zbog ovakvih tvrdnji optužnice i svega onoga u što sam imao prilike da se lično i preko branioca uvjerim u proteklom periodu, nužno je da dodam i predstavim sledeće.

Prvo, nerazumljivo se optužnicom tvrdi da sam od aprila do 11.12.2007. iskorišćavao službeni položaj i ovlašćenja i to kao potpredsjednik opštine Budva i kao član Komisije koja je sprovodila licitaciju za prodaju zemljišta Košljun, jer ničeg protivpravnog u tome nije bilo i nije se desilo. Iz optužnice i dokaznog materijala ne vidim na osnovu čega tužilaštvo tako nešto zaključuje, sem pretpostavki i konstrukcija. Od početka slučaja svakodnevno uviđam ogromnu zlonamjernost za čije razmjere i količinu nijesam nigdje i nikad čuo da postoje. Položaji potpredsjednika opštine i člana petočlane Komisije za licitaciju nijesu mi ni objektivno ni pretpostavljale ni omogućavale izvršenje radnji koje mi tužilaštvo stavlja na teret. U optužnici ne stoji nijedna konkretizacija nekog tačnog i određenog ovlašćenja koje sam protivpravno iskoristio i koje konkretne funkcije službenog položaja sam protivpravno iskoristio. Sva službena ovlašćenja koristio sam zakonito i za dobrobit opštine i nijedna radnja vršena iz tih ovlašćenja nije bila ni najmanje nezakonita. A, sve ostale radnje upravo po dokaznim materijalima koje je tužilaštvo dostavilo uz optužnicu oko prodaje opštinske zemlje na Košljunu su preduzimane zakonito u okvirima službenih položaja drugih instanci opštine Budva i sa drugih zakonitih i statutarnih pozicija. Iz službenog položaja i ovlašćenja koja sam imao kao potpredsjednik opštine Budva i član petorne Komisije za licitaciju nikako nijesu realno mogle proisteći radnje zbog kojih mi se ovo krivično djelo stavlja na teret.

1.Nisam ja, nego je Skupština opštine Budva 23.aprila 2007. donijela Odluku o prenosu prava na nepokretnosti br. 0101-136/1.

2.Nisam ja, već je Skupština opštine Budva upravo prednje navedenom Odlukom utvrdila najniži iznos (cijenu ) naknade za jedan kvadratni metar zemljišta od Eur 50.

3.Nisam ja sproveo postupak obrazovanja Komisije i samostalno sprovodio proceduru javnog nadmetanja, nego sam bio samo JEDAN njen član i samo tako učestvovao u radu i odlučivanju te PETORNE Komisije ( kao i mnogih drugih ranije ), JER je postupak javnog nadmetanja provela PETOČLANA Komisija i odluku je naravno mogla donijeti samo većina članova Komisije ( 3 ), a ovdje su odluku o proglašenju pobjednika na aukciji nepodijeljeno donijeli kompletno svi članovi Komisije iz jedinog razloga što je bila, i zakonita, i krajnje logična, i apsolutno nesporna.

4.Nijesam ja donio Odluku o prenosu prava na nepokretnosti na Košljunu, nego Predsjednik opštine br. 001/1559/6 dana 24.7.2007. i Predsjednik opštine Budva, a ne ja kao Potpredsjednik je donio Odluku o prihvatanju Izvještaja Komisije, a onda je to učinila i Skupština opštine Budva i to Zaključkom o prihvatanju Izvještaja o načinu i uslovima pod kojima je opština Budva izvršila postupak prenosa prava na nepokretnostima u KO Maine ( Košljun ) na SP Lunu.

5.Nijesam ja donio odluku o kolateralu radi dobijanja kredita SP Luni, pa zato naravno nijesam mogao i nijesam zaključio Ugovor o namjenskom depozitu, ni uplatio Prvoj banci Eur 1.419.500. radi obezbjeđenja kredita već su to ( u dokaznom materijalu koje je tužilaštvo dalo uz optužnicu ) jasna materijalna akta Predsjednika opštine Budva, pa je zato i realizacija i povraćaj kolaterala uobičajeno sproveden od drugih nadležnih organa i službi opštine u najredovnijim procedurama. ja sam se sa Ugovorom o namjenskom depozitu upoznao krajem prošle godine prilikom toga kad je tužilaštvo tražilo izuzimanje dokumentacije i kad je dokumentacija izuzeta, mislim 3.12.2013.

6.Nijesam ja imao nikakvu službenu, niti u okviru službenih ovlašćenja komunikaciju s Jelicom Petričević, nego sam samo obavio prijateljsku komunikaciju i to u vidu svakodnevne preporuke raznim bankarima i instancama ( koje sam uvijek na molbe sugrađana u dozvoljenim granicama činio ), onda na Vidovu molbu da ga negdje preporučim za kredit, na šta je Jelica bila isključiva da bez čvrstih kolaterala, hipoteka, depozita i sl. garancija, nikakav kredit banka ne može dati.

7.Nisam ja koristio nikakva diskreciona ovlašćenja službenog položaja u pogledu zaključenja Ugovora o prenosu prava na nepokretnosti Opštine Budva br. 001/2662/1 od 9.10.2007. pošto je u pitanju isključivo pravno-tehnička radnja u kojoj nema ni najminimalnijeg smisla zaključak o karakteristikama zloupotrebe službenog položaja i diskrecionih ovlašćenja, jer je to nonsens.

Prema navedenome, nerazumljivost tvrdnji optužnice da sam iskorišćavao službeni položaj i ovlašćenja potpredsjednika opštine Budva i člana Komisije za licitaciju su bespredmetne i lišene svakog smisla, jer u NIJEDNOJ RADNJI pretpostavljenog krivičnog djela koje mi se stavlja na teret - ja jednostavno nijesam učestvovao.

Sve ključne radnje u predmetnom događaju koje su sprovedene u okviru pretpostavljenih službenih položaja i ovlašćenja ne proizilaze ni iz mog službenog položaja, ni iz mojih ovlašćenja, pa samim tim nisam ni mogao izvršiti radnju protivpravnog iskorišćavanja svog službenog položaja ili ovlašćenja, što ovu optužnicu čini u potpunosti apsurdnom.

U cjelokupnom događaju u kontekstu navedenih i prednje objašnjenih radnji izvršenja pretpostavljenog krivičnog djela, moja povezanost se ogleda u dvije radnje. Ali, ni u te dvije radnje ( proces javnog nadmetanja i potpis ugovora o prenosu prava na nepokretnosti ) nijesam imao nikakvo diskreciono pravo. Kod prve sam bio član Petočlane komisije i konačnu odluku je donio Predsjednik Opštine, te Skupština opštine docnije Zaključak o prihvatanju načina i uslova prenosa prava na nepokretnostima na SP Lunu, a kod druge, ja samo sproveo tehničku radnju, na osnovu odluke Predsjednika Opštine. Obije radnje nijesu imale nijednu moju diskrecionu odluku.

Drugo, nije mi razumljivo da me na osnovu tih iznijetih i za tužilaštvo nepobitnih činjenica tužilaštvo tako teško optuži da sam “pribavio sebi ili drugome imovinsku korist”, a da za to jedini dokaz bude iskaz Vida Rađenovića koji je sav kontradiktoran, čudno dat toliko svježe čak SEDAM godina nakon predmetne prodaje i uz sve još tako samooptužujući da on sam sebe tjera u zatvor. Ja u to prosto ne vjerujem i ni u jednu kriminalnu optužbu koju mi tužilaštvo izvlači iz takvog Vidovog iskaza, ja ne prihvatam, jer su u pitanju neistine i najniža podmetanja. Čudan mi je ugovor o kupoprodaji te iste zemlje za čak Eur 11.5 mil, čudno mi je zašto je tužilaštvo stalo na 2 mil. a nije izvidjelo šta se desilo sa preostalih milion i po ili ko zna još koliko novca, čudno mi je da kupac toliko plati i ostavi sve, čudno je kako je ta zemlja ostala Vidova svojina, čudno je da se tužilaštvo nije ni zainteresovalo da stupi u kontakt s kupcem, a ovdje je samo sudbina baš njegovog novca u pitanju i njom se tužilaštvo bavi. Zašto Vido po logici optužnice nije donio i ostatak novca od Eur 115.000. meni ili Tičiću, nego ga je odnio Boru Lazoviću, to tužilaštvo uopšte ne objašnjava. Zašto to ni Vido u svom iskazu to ne objašnjava? Kako je prošla osnovnu „tužilačku logičku provjeru“ Vidova tvrdnja da on nije podnosio zahtjev za odobrenje kredita Prvoj banci, da na zahtjevu nema pečata, da potpis na zahtjevu nije njegov i da takav zahtjev ne postoji u dokumentaciji Lune, a da je upravo on i to lično potpisao Ugovor o kratkoročnom kreditu s Prvom bankom? Da li je natjeran i ko ga je natjerao da potpiše taj ugovor za koji nije htjeo čak ni zahtjev da napiše? Zbunjuje Vidovo navodno uvjerenje koje je stekao iz navodnog razgovora sa mnom da je licitacija namještena, jer to nije istina i ne postoje nikakvi dokazi osim Vidovog shvatanja, što je nedovoljno i opovrgnuto prostom logikom, ali i dokazima. Da li je Komisija obrazovana na nezakonit način – nije. Da li je prije ili tokom postupka licitacije bilo prigovora učesnika - nije. Da li je nakon završene licitacije i proglašenja pobjednika bilo prigovora i žalbi na regularnost postupka - nije. Na osnovu čega onda tužilaštvo izvodi zaključak u optužnici da je bilo namještanja a da se u istoj toj optužnici uopšte ne objašnjava i ne bavi time u čemu se konkretno ogleda to namještanje? Ko je izigran takvim licitacionim postupkom i ko je oštećen? Tužilaštvo je tek tako odlučilo da je bila namještana, bez ijednog dokaza proizvoljno i maliciozno proglašavajući i same licitante za kriminalce. U optužnici se kaže:„U prilog prednjim činjenicama su i iskazi svjedoka Vasiljević Mihaila i Đukić Stevana čijom analizom se zaključuje da su isti samo formalno učestvovali u postupku javne prodaje zemljišta“. Smatram da je tužilaštvu ovakvo krajnje tendenciozno zaključivanje trebalo da bi opravdalo optuženje, ali je ono sem toga dezavuisano time da je to bila javna aukcija, višestruko medijski publikovana i da je mogao doći bilo ko i ponuditi bilo koju cijenu. Kakvu su ulogu imali članovi Komisije za licitaciju sem prisustva i da svojim potpisima formalizuju i potvrde da je postupak tekao u skladu sa predviđenom procedurom. Iz svjedočenja članova komisije se ne može zaključiti da je Vido kao učesnik licitacije imao mogućnosti da se bilo kako drugačije ponaša od onaga kako se to i odigralo, jer je po iskazu svjedoka, on došao u poziciju da kao poslednji licitira, ali ne zbog toga što je postupkom licitiranja rukovodio Tičić kao predsjednik, već zbog ponašanja ostala dva učesnika postupka licitacije. Tu ne treba zaboraviti da su ostali učesnici imali mogućnost da povećaju svoju ponudu, ali to nijesu učinili, a ni kasnije nepodnošenjem žalbe na postupak javne prodaje izrazili svoj stav o zakonitosti samog postupka, za naknadno stavljanje na teret Vidu i Tičiću bilo kakvih nezakonitih radnji u postupku javne prodaje zemljišta što po meni predstavlja, rekao bih čitak a neuspio pokušaj, pronalaženja bilo kakvih dokaza samo da bi optužnica opstala.

Nejasna mi je nekritička metoda i pristup „preuzimanja“ Vidovog iskaza u optužnici. Zbog čega se Vido i njegov knjigovođa čude uplatama na račun po osnovu ugovora o kupoprodaji zemlje Rašidu koji je sam Vido lično potpisao, a koji je prethodno pripremio i donio na Cetinje advokat Rajko Bojović iz kancelarije Kolarević koja je inače normalno i profesionalno zastupala i Rašidove firme što se sve kristalno jasno i vidi iz spisa? Zašto Vido toliko nepovezano i u takvoj mjeri konfuzno govori da ga uplatama na račun njegove SP Lune telefonom izvještava Boro Lazović i da ga onda vodi po Podgorici? Kakve veze ima sad Jelica sa uplatama na račun Vidove Lune? Zašto sam ja prilikom uzimanja iskaza audio-vizuelno sniman, kao i Tičić i Jelica, a Vido ne? Istinski se kao razuman čovjek pitam: Čiji je u stvari ovaj Vidov iskaz?! Zbog svih ovih nevjerovatnih konfuznosti i svih krajnjih besmislica - Vidov iskaz je potpuno neprihvatljiv.

Treće. Potpuno mi je nerazumljivo, zašto je i kako tužilaštvo optužnicu nasuprot očiglednim i činjenicama ključno ukorjenilo u nekakvom apsolutno neprirodnom „prethodnom dogovoru“?
Optužnica nas svo četvoro optuženih povezuje da smo se negdje „prethodno dogovorili“ ( prije aprila 2007 ), da kriminalno i organizovano protivpravno djelujemo i to od aprila do 11.12.2007. kako bi pribavili protivpravnu korist? Nikakav prethodni dogovor nije postojao ni tužilaštvo u vezi tog prethodnog dogovora nema niti jedan dokaz, čak naprotiv, svi dokazi govore da u ovom nikakvog prethodnog dogovora nije bilo. Iz dokaznog materijala se vidi da Vido Rađenović nije imao „u vrijeme prethodnog dogovora“ čak ni otvoren račun kod Prve banke, nego kod CKB. A to još da je Jelica Petričević bila dio „prethodnog dogovora“ za zajednički protivpravni poduhvat koji je trajao od aprila do 11.12.2007. govori podatak da nju tužilaštvo, ali i osnovna fakta same logike događanja dotiču tek oktobra 2007? U okviru tog predaprilskog prethodnog dogovora nije jasno niti je iko igdje makar spomenuo koliko se Jelica okoristila ili se prethodno izdogovarala da sve što ima, stavi na kocku i rizikuje, a da ne ostvari nikakvu imovinsku korist? I optuženi Aleksandar Tičić se stavlja u položaj jednog od tvoraca „prethodnog dogovora“ i da je koristio svoje službene pozicije i javne državne resurse, u cilju zadovoljenja ličnih, a ne javnih interesa a da pri tome ne ostvari nikakvu imovinsku korist? Interesantno je da se ni samo ime Aleksandra Tičića više ne pominje nakon licitacije u julu 2007. te da mu kao i Jelici tužilaštvo dodjeljuje optužnicom takve uloge, da potpuno neživotno i nesvojstveno stvarnom životu rizikuju teško krivično gonjenje, kažnjavanje i sve što su tada imali, a da ne ostvare imovinsku korist. Ja ovdje svima postavljam krajnje racionalno pitanje: Ko to iskorišćava svoj službeni položaj i postupa protivu pravila i omogućava drugima nezakonito sticanje imovinske koristi, a da on sam nema nikakvu imovinsku korist? Uvjeren sam kao razuman čovjek da ovo pitanje sadrži svima jasan i ubjedljiv odgovor. Da apsurd bude veći, ispada da su dvoje optuženih, Jelica i Aleksandar preduzimali sve opisane radnje da bi drugih dvoje optuženih ja i Vido ostvarili imovinsku korist? To je prosto nemoguće, jer su uloge određene optužnicom u neskladu sa nastalom posledicom i tu je još netrezvenija uloga i tretman koje optužnica i tužilaštvo daju Boru Lazoviću, pa po tom ispada da su Jelica i Aleksandar sve navedeno činili da bi omogućili sticanje imovinske kortisti i svjedoku?! U optužnici za Jelicu i Aleksandra čak stoji da su postupali sa direktnim umišljajem i imali potpunu svijest o protivpravnosti preduzetih radnji i tako svjesni da drugima i svjedocima omoguće imovinsku korist, a za sebe ništa. Ne mogu a da se ne zapitam, ako je tačno da su Jelica i Aleksandar po ovoj optužnici sve radili da bi drugima pribavili korist, a sebe doveli u situaciju da budu krivčno gonjeni, kako se može izbjeći postavljanje pitanja njihovog mentalnog zdravlja?

Četvrto, tek obiluje nesvakidašnjoj nerazumljivošću, a ono kaže, ponovno kao i kod prethodnog dogovora „ključno“ - da su sada meni i Tičiću, zapravo Jelica i Vido pomogli da nas dvojica steknemo imovinsku korist „stvaranjem uslova za izvršenje krivičnog djela“, Dakle, iako mi je Jelica skoro obrusila da nema ni mogućnosti dobijanja kredita bez čvrstih garancija, hipoteka, depozita i slično i iako je Prva banka odobrila SP Luni školski primjer bezrizičnog bankarskog posla, tj. kredita bez ikakvog rizika, ne razumijem šta je u tome protivpravno? Nije mi jasno kao i kompletnom javnom mnjenju i ljudima najrazličitijih profila i najviših profesija sa kojima sam se zadnjih mjeseci viđao, kako je to Jelica „stvorila uslove za izvršenje krivičnog djela“ i kako je to ona znala oktobra 2007. da je prije aprila 2007. skovan prethodni dogovor? Nijesam naišao ni na jedan dokaz u dokaznom materijalu uz optužnicu u tom pravcu. Tužilaštvu ni to nije bilo dovoljno, pa je Jelicu „naknadno“ smjestilo u prethodni dogovor od prije aprila 2007, što je zaista kompromitujuće, i za tužilaštvo i za ovu optužnicu. Otkud je Jelica znala za nazvaću ga ironično „moj, Tičićev i Vidov kriminalan plan od prije aprila 2007“, kada niko nikada, kako se to vidi i iz dokaza uz optužnicu, nije ni ukazao, ni dao bilo kakvu indiciju nečega što bi moglo čak ni osumnjičiti da je Jelica mogla imati predstavu o istoriji, uzrocima i sudbini kredita, ali i ni o kojem elementu prethodnih i kasnijih dešavanja. Sva komunikacija oko tog kredita i garancija opštine Budva i Prve banke je tekla koliko ja znam po ustaljenoj proceduri na nivoima službi, budvanske filijale banke, referenata i ovlašćenih lica u kojima ja nijesam imao nikakvog učešća, a koliko znam ni Jelica, niti sam ja u donosio bilo kakvu odluku niti sam učestvovao u njenoj realizaciji. Zato mi je krajnje neprijatno da Jelica ovdje bude optužena i odgovara na osnovu moje usmene intervencije i slobode koju sam sebi dao da je prijateljski zovnem i dam preporuku.

Peto, potpuno mi je nerazumljiva, ali i smisleno protivrječna logika iz navoda optužnice koji se bave razložnošću tržišnog postupanja opštine Budva 2007. ( kao godine nezapamćene svjetske histerije dodjele kredita, nenormalnih cijena i prodaja nekretnina ), ali to tužilaštvo posmatra iz ugla danas, što je nekorektno i nespojiv. 2007. kao potpredsjednik opštine, imao sam statutarno pravo i dužnost da predsjednika opštine u skladu s propisima mijenjam u poslovima iz njegove nadležnosti, a budući da ne postoji formalni opis svih poslova, faktički sam obavljao aktivnosti iz više oblasti funkcionisanja opštine. Bio sam imenovan i da obavljam poslove izvršnog direktora preduzeća Budva holding kome je na upravljanje povjerena imovina u vruijdenosti od nekoliko stotina miliona eura. Svo to vrijeme mi je pretpostavljeni bio predsjednik opštine i o svim tim aktivnostima sam ga redovno izvještavao. U 2007. je opština Budva saglasno već pomenutim okolnostima koje su poprimala endemske razmjere donosila veliki broj odluka o prodaji zemljišta radi što većeg ubiranja velikih budžetskih prihoda za kapitalne i infrastrukurne projekte u opštini Budva koji su za tu 2007. planirani Planom budžeta za prihod od prodaja zemljišta 11.mil. Tako je i došlo do i danas sporne odluke o prodaji predmetnog zemljišta na brdu Košljun, KO Maine. O konkretnom poslu u vezi prodaje datog zemljišta razgovaralo se upravo kod predsjednika opštine, kada je dogovoreno da se pripremi predlog odluke o prodaji tog zemljišta. Tada, sastanku kod predsjednika opštine i u njegovom kabinetu, gdje sam prisustvovao i učestvovao skupa s Tičićem menadžerom opštine, Mihailom Kapisodom šefom službe zaštite imovine i geometrom Miladinom Čepićem. Nakon upoznavanja sa dokumentacijom, listovima nepokretnosti i mapama područja, ustanovili smo da se radi o imovini opštine Budva od 200.000. m2, pa je izvršeno parcelisanje kompleksa od nekih 20 do 30.000. m2 i otpočet postupak prodaje. Tu odluku sproveo je upravo geometar, a pripremu Odluke, prateća akta, kao i obično su sproveli službenici Sekretarijata zaštite imovine. To sve dokazuje da je neistinit i pravno bezobziran navod optužnice da je postignut nekakav prethodan maltene tajan dogovor kod mene sa optuženima i u mom kabinetu. Dosnije kada su sazrele prilike i završene sve pripreme, ja sam u odsustnosti predsjednika opštine, u statutarnoj funkciji potpredsjednika kao predlagača podnio Skupštini opštine Predlog odluke za razmatranje prenosa prava na nepokretnosti. Tad sam istovremeno ili prethodno bio izvješten da je Sekretarijat zaštite imovine opštine dostavio Skupštini afirmativno pravno mišljenje. U svojstvu Predlagaca za 13. sjednicu Skupstine 2007. podnio sam predloge za povlacenje iz procedure 4 predloga odluka koje su već bile u skupstinskoj proceduri, medju kojima i povlačenje predloga zaključka o prihvatanju izvještaja o radu predsjednika opstine, jer je bio odsutan u vrijeme sjednice. Tad sam sam podnio i predloge za dopunu dnevnog reda za deset predloga odluka medju kojima i predlog odluke o prenosu prava na nepokretnosti putem javnog nadmetanja za KO Maine. Sjednici je od prisustvovalo 29 odbornika (ukupno 32 ) i niko nije glasao protiv. Odluka Skupštine je sprovedena besprekorno i ostvarena prodajna cijena naplaćena u cijelosti. U optužnici piše i ja to ne dovodim u pitanje, da sam ja podnio zahtjev za uknjižbu prodate zemlje nakon što je kompletna kupoprodajna cijena uplaćena na račun opštine, jer su mi tako savjetovali i zamolio me Vido, umjesto da podnesem tzv. klauzulu intabulandi, tj. potvrdu da se SP Luna može uknjižiti. Jer, i pravni i svaki drugi efekti su identični, sem što je uknjižba bila znatno brža. Zbog svega navedenog i u svakom momentu provjerljivog, apsolutno je neodrživo i neuvjerljivo građenje optužnice na aktivnostima koje sam ja inače redovno obavljao te neponovljive 2007. i u kojima nije bilo ničega što bi moglo ni da liči na nezakonito postupanje pa da se ma kako veže kao iskorišćavanje službenog položaja i ovlašćenja koja sam onda imao, a radi pribavljanja sebi ili drugima imovinske koristi!

Šesto, iz optužnice sam saznao da su protiv mene i drugih lica još 3.12.2013. bile određene mjere tajnog nadzora, te da su produžavane i širene negdje do juna što mi je bilo šokantno, budući da sam tužilaštvu uvijek i u najkraćim rokovima sve dostavljao što su tražili. Indikativno mi je da mi je tužilaštvo 2.12.2013 što se vidi iz akta u dokazima optužnice, tražilo dokumentaciju ( pored ostalog ) i za Košljun i da sam im sutradan dostavio, a oni istog dana brže-bolje ishodovali kod sudije za istragu naredbu za mjere4 tajnog nadzora. To smatram da je nisko i ispod svakog nivoa, jer je prirodno da se svaki čovjek koji obavlja bilo kakvu funkciju ( čak i koji ne obavlja nikakvu funkciju ), kada dobije zahtjev Specijalnog tužilaštva o interesovanju za neki slučaj ( ovdje za slučaj od prije šest, sedam godina ), prirodno, prvo sam sebe preispituje, a zatim naravno i krene da kontaktira ljude iz tog događaja iz prošlosti, da bi izvideo o čemu se radi, kakvi su propusti mogli biti, ko ih je mogao učiniti, da nije neka ujdurma, nesporazum ili možda podmetanje, te da se zbog toga uznemiri. Ja i uprkos ovakvom ciljanom postupku tužilaštva, pregledom transkipta uviđam da je tužilaštvo tim činom samo zadrlo u privatnu i intimnu sferu, pri čemu sam sadržaj svih tih prisluškivanih kontakata govori da nikakvog krivičnog djela nije bilo. Sem u optužnici", kazao je Radjenovic.