Foto: Pexel

Pomoći drugima da ustanu nije lako. Ponekad se od osobe zahtijeva da shvati da treba pomoć i da zgrabiti ruku pomoći nije sinonim slabosti, već snage. Drugo, pomaganje uključuje ulaganje truda, vremena i emocija. Međutim, to nisu jako velika opterećenja.

Sam život uvijek treba da bude prirodni susret ljubavi i poštovanja, gdje je univerzalna empatija implicitna sila u našem srcu koja nam omogućava da dobrotu učinimo svojim najvišim izrazom.

Ponekad je našoj porodici ili prijateljima ta podrška potrebna da bi ustali. Depresivne osobe trebaju razumijevanje, podršku i bliskost.

Možda neko od naših tinejdžera prolazi kroz teška vremena, maltretiraju ga u školi ili doživljava svoje prvo romantično razočaranje. Situacije koje ne opažamo jer nemamo vremena, jer pogled usmjeravamo u druge horizonte.

Srcu su potrebne oči da vidi i unutrašnja sloboda da čuje. Moramo se lišiti površnosti da pozdravimo ono što je bitno, tako da nam urođena dobrota omogući da pomažemo onima kojima je potrebno.

Naučite da slušate iz srca

Možda vam najbolji prijatelj razgovara s licem oslikanim osmijehom, a njegove riječi vam se u početku čine vesele. Međutim, potrebno je samo da ga pogledate u oči da biste shvatili da će se njegovo lice uskoro ispuniti suzama.

Srce koje umije da sluša je mudro i lišeno sebičnosti, van zatvorenog i entropijskog univerzuma koji hrani samo lične potrebe. Dobrota je intuitivna i zna da čita između redova.

Osjećanje emocija drugih, dar je prisutan u našem društvenom mozgu kroz zrcalne neurone i empatiju. Svi dolazimo na svijet sa sposobnošću da prepoznamo osnovne emocije kao što su tuga, bijes, ljubav ili strah.

Međutim, ponekad zbog socijalnih, obrazovnih ili ličnih uticaja postoje oni koji usredsređuju sve svoje potrebe na sebe: “Pokušavam, trebam i želim.” Kroz ove tri ose osoba počinje da strukturira svoj život.

Da biste živjeli sa srcem, nije neophodno biti naivan kako mnogi vjeruju. Biti osjetljiv ne znači biti slab, a pomagati drugima da ustanu ne znači prepustiti se prevari, apsolutno ne. Oni koji svoj život grade srcem jasni su u sljedećim aspektima.

Pomažem ti jer tako pomažem sebi

Oni koji daju ruku onima kojima je potrebna, u stvarnosti to ne čine u zamjenu za bilo šta. To čine zato što je to dio njegovog bića, jer osjećaju da to moraju učiniti i ne očekuju materijalnu nagradu, niti usluge ili velike pohvale.

Najveća nagrada je osjećati se korisnim i oblikovati taj unutrašnji osjećaj koji ga definiše. Ako bismo okrenuli glavu i pretvarali se da ne vidimo potrebe drugih, to bi nam prouzrokovalo određenu unutrašnju disonancu; to bi značilo protivljenje našim vrijednostima.

Čin pomaganja je oblik mudrosti koji nas obogaćuje

Možete imati mnogo fakultetskih diploma, govoriti pet jezika, posjedovati mnogo automobila i u rukama držati najsofisticiraniji mobilni telefon. Međutim, sve ove neće biti od velike koristi ako vlasnici ovih stvari ne shvate da je njihovoj majci, na primjer, potrebna pomoć jer ima demenciju, da se njihov partner osjeća usamljeno uprkos svemu…

-Nuđenje pomoći nas obogaćuje, jer nam omogućava da prepoznamo svoje bližnje.
-Nuđenje pomoći nas obogaćuje, jer nas uči jeziku najiskusnijih emocija.
-Nuđenje pomoći nas obogaćuje jer nas čini hrabrim ljudima koji daju sreću i nove mogućnosti.

Dobrota koja se rađa u srcu jedina je investicija koja nikada ne pođe po zlu.