Jednom davno, živio je srećan i vrijedan Mrav, koji je svakog dana dolazio prvi na posao. Bio je vrijedan. Veseo. Jednom riječju, bio je srećan dok je radio. Pjevušio je vesele pjesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični.

Slušajući pjesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmjerenje i šefa koji bi ga kontrolisao.

Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem. Prva briga Bubamare bila je da organizuje evidenciju dolazaka i odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, Bubamara je uspostavila sistem prijemnih i odlaznih dokumenata. Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog volumena posla oko papira morali su da zaposle nekog ko bi pripremao papire i izvještaje.

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva. A Mrav? Mrav je i dalje radio kao i prije. Izvještaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor Stršljen je bio oduševljen izvještajima koje je dobio od Bubamare i uskoro je počeo da zahtija: uporedne studije sa grafikonima, analize trendova razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtjev, bilo je nužno da se zaposli Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili novi računar sa printerom. Srećni i vrijedni Mrav je i dalje radio kao i prije. Jedino se požalio da bi mu bilo lakše ako bi imao neki računar. Nisu mu odobrili. Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen je odmah shvatio da je potrebno da najhitrije reaguje.

Kreirao je novo radno mjesto šefa službe koji bi nadzirao srećnog i vrijednog Mrava. Na novo radno mjesto je zaposlio Cvrčka. On je odmah po svom dolasku zamijenio cjelokupni namještaj u svojoj kancelariji i na zahtjev dobio ergonomski oblikovanu stolicu i novi moderni računar. Broj računara je narastao i morao je da se kupi i instalira i mrežni server. Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je usput bio njegov pomoćnik u prethodnoj firmi). I tako je zaposlio Bubu. U isto vrijeme Mrav je postajao sve manje sretan i sve manje produktivan. Opet je tražio računar. Opet mu nisu odobrili.

Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zaključio da mora da naruči studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je sa tim direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio angažovanje agencije za te potrebe. Skupa studija je napravljena i Cvrčak je počeo da primjenjuje predložene motivacione metode. Svuda je okačio motivacione plakate. Vodio je Bubamaru, Pauka, Hrčka i Bubu na motivacione treninge u poznata ljetovališta itd... Mrav je i dalje, ali nevoljno, radio. Čitao je motivacijske poruke na plakatima i nikako nije mogao da nađe nadređene kad su mu trebali. Jednostavno, ili nisu bili tu ili nisu imali vremena za njega. I tako je vrijeme teklo. Direktor Stršljen je i dalje dobijao redovno svoje perfektne izvještaje ali su oni počeli da pokazuju da firma nije više tako rentabilna kao prije. To ga je duboko zabrinulo i morao je da reaguje. Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospođu Sovu.

Sovin zadatak je bio da izvrši potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i da predloži rješenja da bi firma poslovala rentabilno. Nakon tri mjeseca, Gospođa Sova je direktoru predala sljedeći izvještaj: "U firmi je previše zaposlenih!". Direktor Stršljen je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio: MRAVA.

POUKA:

Nikada nemoj biti srećan i vrijedan mrav.
Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa.
Nesposobnima ne trebaju nadzornici.
Ako si usprkos svemu produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada radiš, jer za to nema opravdanja.
Ako, ipak, na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako nećeš morati raditi za Stršljena, Bubamaru, Pauka, Hrčka, Cvrčka, Bubu i Sovu. Ali tada nećeš moći raditi ni kao Mrav. Jer da bi održao firmu moraš se družiti sa stršljenovima, bubamarama, paucima, hrčcima, cvrčcima, stjenicama i sovama.