“I ovogodišnji Međunarodni dan porodice Crna Gora dočekuje sa velikim brojem nedostataka, propusta, neuređenih oblasti, problema koje se direktno tiču porodice, ali i sa sve izraženijim nezadovoljstvom roditelja koje takvo stanje prouzrokuje”, tvrde iz te NVO.
Kažu da su roditelji u Crnoj Gori svjesni činjenice da su osnovni porodični postulati i principi promijenjeni i prilično „iskrivljeni“ kao i da su roditelji ti koji nose najveću odgovornost za funksionisanje i postojanje porodice.
“Oni su, s druge stane, svjesni i da su nadležni i donosioci odluka upućeni u te promjene, ali da ne rade dovoljno na unaprijeđenju statusa svih članova porodice u društvu. Kada se govori o podršci države porodici, nadležni to tumače uglavnom kao poziv na finansijsku podršku, koje zaista skoro i da nema, ali to nije jedini način na koji se može pomoći porodici da optimalno funksioniše i uspostavi kvalitetne odnose među svim njenim članovima”, navode iz udruženja Roditelji.
Kao primjer navode sistem obrazovanja, koji je, kažu, već godinama takav da je na roditelje prenijeta mnogo veća obaveza u pomoći u učenju njihovoj djeci jer se veliki dio školskih obaveza donosi kući, a udžbenici i predavanja nijesu dovoljni da se znanje savlada samo na taj način.
“Besplatnih i svima dostupnih vannastavnih ativnosti više praktično i nema, što djecu uskraćuje za mnoga znanja i vještine koje veliki broj roditelja, na žalost, nije u mogućnosti da im obezbijedi zbog toga što iziskuju dodatni novac. Promjene u tom segmentu ne podrazumijevaju finansijsku podršku roditeljima, a veoma bi im pomogle, kao i njihovoj djeci”, konstatuju iz udruženja.
Proljeće i upisi u vrtiće su nas još jednom podsjetili i na neusklađeno radno vrijeme javnih predškolskih ustanova sa radnim vremenom roditelja, kažu iz ovog udruženja i naglašavaju da ova, ali i neusklađenost radnog vremena škola sa potrebama roditelja i djece, značajno otežava organizaciju porodice i utiče na količinu zajedničkog vremena njenih članova.
“A upravo je kvalitetno provedeno zajedničko vrijeme ključno za sve ostale faktore koji utiču na porodicu spolja, ali i iznutra. To je upravo ono vrijeme koje nedostaje, a na koje malo ko misli kada optužuje roditelje da ne umiju da vaspitavaju svoju djecu zbog čega se ona ponašaju neprimjereno u pojedinim aituacijama”, zaključuju u udruženju.
Zbog toga javno pozivaju Ministarstvo prosvjete i uprave Javnih predškolskih ustanova da uvedu dvokratno radno vrijeme, a da prethodno u vezi sa tim anketiraju roditelje.
“Možda se tako može uticati i na ublažavanje problema prebukiranosti u pojedinim opštinama i adekvatniju raspodjelu djece u grupama. Ovo bi, ujedno, bio i način hitnog rješavanja problema na koji je udruženje Roditelji prije dvije godine skrenulo pažnju Vladi nakon čega je najavljena gradnja sedam novih vrtića, koja još nije ni počela i ne zna se još precizno kada će. Ovdje poručujemo nadležnima da prolongiranje nije način pronalaženja adekvatnog rješenja”, navodi se u oglašavanju udruženja “Roditelji”.
Veliki je broj nedostataka na koje roditelji svakodnevno nailaze u svom dnevnom funkcionisanju, od nedovoljnog broja ljekara koji su dostupni njihovoj djeci, pedijatara i ljekara specijalista, naročito za djecu sa posebnim potrebama, nedovoljno snažne podrške porodicama u toku kriznih perioda, u borbi protiv nasilja, do nepostojanja porodičnih savjetovališta i sigurnog radnog okruženja za roditelje, majke posebno, kako bi mogli da šire porodice i doprinesu povećanju nataliteta…, samo su neki od nedostataka, a sve bi ih trebalo vrlo detaljno sagledati i pronaći rješenja za svaki ponaosob, sve u cilju stvaranja uslova za što kvalitetnije funkcionisanje porodice i njenih članova.
Onog momenta kada kao društvo obezbijedimo osnovne uslove i sadržaje, moći ćemo da prebacimo krivicu na roditelje i kažemo da „sve dolazi isključivo iz porodice“, sigurni su u ovom udruženju i pozivaju nadležne da bolje poslušaju glas roditelja i njihove djece.
“I počnu da ga shvataju veoma ozbiljno, jer su upravo roditelji najbrojniji poreski obveznici i članovi društva zahvaljujući kojima i postoji država u kojoj živimo”.