Saopštenje prenosimo u cjelosti

Branimir Šćepanović (1937-2020), rođen u Podgorici, gdje je završio osnovno i gimnazijsko obrazovanje, a studije književnosti u Novom Sadu i Beogradu, autor je neponovljive poetske proze, kako su to opisali fransuski kritičari. Bio je urednik izdavačke kuće Progres, urednik časopisa Savremenik i umjetnički direktor Avala filma. Autor je romana, novela, kratkih priča i brojnih scenarija. Dobitnik prestižnih priznanja na svjetskoj književnoj sceni, a prema njegovim tekstovima snimljeno je više od deset filmova.

Na filmskom festivalu u Puli u dva navrata je dobio Zlatnu arenu za svoja scenarija. Njegovo djelo Smrt gospodina Goluže je bilo inspirativno za češkog kompozitora Zdeneka Lukača prema kome je komponovao istoimenu operu. Kao svjetski priznati stvaralac, bio je redovni član Društva francuskih pisaca, a njegova djela su prevedena na 32 jezika. Antologija svjestske književnosti među 700 svjetskih knjiga svih vremena ubraja i njegov roman Usta puna zemlje. Najpoznatija djela su mu romani Sramno leto i Iskupljenje, roman novela Usta puna zemlje, novele Smrt gospodina Goluže, Pre istine, Stid i Ono drugo vreme.

U vrijeme dominacije socijalističke kulture i socijalističkog modela mišljenja, kao i komunističke ideologije, pravi zaokret u tadašnjoj književnosti, suprotan očekivanjima vladajućih struktura. Ima modernistički izraz za to vrijeme i modernizam kao stil u prozi, koji se ogleda kroz nekoliko tema od kojih je najznačajniji fenomen hajke. Hajka je glavna tema romana novele Usta puna zemlje, model ponašanja koji je istkan u svakoj kulturi.

Mehanizam hajke je raskrinkan do tančina u ovom djelu. Sukob čovjeka sa svijetom oko sebe i vrlo je ozbiljna kritika totalitarnog društva. Ovakva društva su prisutna i danas, čemu je dokaz i njegov zavičaj, koji se proteže kao motiv u svim njegovim djelima i koji razara sve njegove junake. Agresivnost društva prema pojednicu u totalitarnom sistemu je nešto što je prisutno u Crnoj Gori decenijama unazad. Svjedoci smo progonjenih pojedinaca i njihovih goniča kroz crnogorsku svakodnevnicu, gdje hajka doživljava svoj vrhunac baš u godini koja je na izmaku.

Da pripadamo jednom društvu koje kolektivno kratko pamti i brzo zaboravlja pokazuje i to što smo jednog takvog velikana svjetske književnosti praktično zanemarili i nepravedno ga prepustili zaboravu. Ovaj primjer neodgovornosti države treba da nam bude opomena i vodilja nastupajućeg kulturnog i duhovnog ozdravljenja i oporavka nacije. Bez kulture i jakog strateškog pravca od nižih stepena obrazovanja do uskostručnih obrazovnih ustanova ne možemo računati na potpuni oporavak Crne Gore.

Bivša vlast, koju šund i kič prate od prvog dana vladavine, je primjer kako se biće jedne države i naroda uništava i obezvrijeđuje, možemo reći iz sopstvenog neznanja i neobrazovanja. Zbog te svoje nemoći da se odupru komercijalizaciji i degradaciji umjetnosti danas imamo za opšte prihvaćene vrijednosti masovnu kulturu neukusa. Ova naša „nova klasa“ se pokazala nemoćnom da se zadovolji izvornim formama kulture i servirala je novu kulturu širokim narodnim masama. Kulturu u kojoj nema previše razmišljanja, naročito onog progresivnog, koje je i najznačajnije za razvoj društva, ali i najopasnije za totalitarne sisteme.

Prava Crna Gora – Prava Budva će svojim radom i djelovanjem učiniti sve da se ove boljke našeg društva što prije neutralizuju kako bi se krenulo u njegov oporavak. Omladina se mora zaštiiti od ovih višedecenijskih udara neukusa i nemorala, zbog čega nam je potrebna nacionalna strategija razvoja obrazovanja i kulture. Izgubljene izvorne vrijednosti i poremećeni sistem vrijednosti uzimaju danak u našem društvu, što se danas ispoljava u svakoj oblasti u vidu nedostatka znanja i stučnosti - Aleksandar Franeta predsjednik IO Prave Budve .