Foto: Pixabay

Kako navode iz javne ustanove JU Muzeji i galerije Budve na svom zvaničnom sajtu, budvanski statut je donesen za vrijeme srpskog carstva i to u doba cara Dušana (XIV vijek), i pored Kotorskog se smatra jednim od najznačajnijih pravnoistorijskih srednjovjekovnih spomenika s područja Crne Gore, naročito primorske oblasti.

"Original statuta, koji je najvjerovatnije bio napisan na srednjovjekovnom latinskom jeziku, nije sačuvan, ali postoji sedam primjeraka prepisa ovog statuta. Statut Budve ima 295 poglavlja, od kojih svako ima naslov. Od ovih 295 poglavlja datirano je 12, ali ne hronološkim redom. Prvo datirano poglavlje je 251 i potiče iz 1426. godine, a posljednje je iz 1469. godine. Interesantno je da u ovom Statutu ima najviše odredbi iz oblasti građanskog prava, manje iz administrativnog, a najmanje iz krivičnog prava. Kneza je postavljao vladar koji je „bio poslan od cara“ i redovno je bio stranac, a ne Budvanin", ističe se na sajtu ove javne ustanove.

Ovaj stari papir je postao ključ koji otvara vrata prošlosti, ukazujući na to kako je Budva bila posebna ne samo u lokalnom, već i regionalnom smislu.

Poglavlja, koja datiraju između 1426. i 1469. godine, bave se širokim spektrom pravnih pitanja, s akcentom na građansko pravo, navodi se, između ostalog, u predgovoru prevedenog izdanja Statuta iz 1988.

Nikola Vučković, cijenjeni istraživač pravnih spomenika, u uvodnim analizama ukazuje na rijetkost lokalnih pravnih okvira u srednjovjekovnim gradovima, ističući izuzetan položaj Budve. Sedam sačuvanih primjeraka ovog statuta, iako ne originali, pružaju dragocjeni uvid u pravni kodeks Budve koji se ističe po svojoj sistematizaciji, s čestim referencama između poglavlja, što je dodatno otežavalo tumačenje.

Srednjovjekovni Statut Budve nije samo lokalni dragulj, već i regionalno blago koje baca svjetlost na pravnu prošlost čitave oblasti. Njegova važnost doseže izvan granica vremena i postavlja Budvu kao čuvara pravne tradicije i identiteta Crne Gore.

Status u cjelosti možete pročitati na linku.