Foto: Pexel

Ilustracija (Foto: Pixabay)
Američki portal Politiko pokrenuo je buru jer je došao do nacrta odluke Vrhovnog suda kojom se predviđa poništavanje pravnog dejstva presude u slučaju Rou protiv Vejda iz 1973. godine, prema kojoj je pravo na abortus bilo zaštićeno na nivou čitave države. Ta presuda dala je ženama u SAD apsolutno pravo na abortus u prva tri mjeseca trudnoće i ograničena prava u drugom tromjesečju.

Kako trenutno stvari stoje, Vrhovni sud više ne vjeruje da pravo na abortus postoji kao ustavom zaštićeno, savezno pravo, već zauzima stav da je zakonitost abortusa stvar o kojoj odlučuju zakonodavna tijela država. U praksi, to znači da bi abortus mogao biti legalan u nekim američkim državama, kao što je Kalifornija, ali ozbiljno krivično djelo u drugim, kao što je Teksas. U Teksasu je, inače, prošlog septembra na snagu stupio tzv. Zakon o otkucajima srca kojim su zabranjeni abortusi od otprilike šeste nedjelje trudnoće. Brana za prmjenu takvog zakona bio je upravo Ustavni sud.

Konačna odluka Vrhovnog suda očekuje se u naredna dva mjeseca i, ako bi stupila na snagu, abortus bi bio protivzakonit u 22 države, koje već imaju zakone koji znatno otežavaju abortus. Zabranu abortusa, kako pišu američki mediji, propisala bi ukupno 31 država sa republikanskom vlašću.

Petnestak minuta nakon što je Politico objavio vijest, ispred Vrhovnog suda u Vašingtonu počelo je okupljanje nezadovoljnih građana i aktivista iz organizacija za zaštitu ljudskih prava.

Pravnici su uočili da je Vrhovni sud, kritikujući presudu Roe protiv Vejda „smatrao da je pravo na abortus, koje se ne pominje u Ustavu, dio prava na privatnost, koje se takođe ne pominje”. Stav da da prava koja nijesu eksplicitno pomenuta u Ustavu SAD mogu lako biti ukinuta, zapravo je zastrašujući. Na primjer, Ustav SAD izričito ne pominje pravo na brak sa osobom druge rase. Može li pravo nestati?

Amerčki vrhovni sud promijenjen je za vrijme mandata predsjednika Donalda Trampa imenovanjem trojice sudija i nazvan je najkonzervativnijim u modernoj istoriji SAD.

Bilo bi naivno misliti da je ovo čisto američka stvar. Već godinama se pokazuje da prava za koja se smatralo da su konačno osvojena, najezdom desnih snaga nestaju širom svijeta. Od 2020. u Poljskoj je dozvoljeno prekinuti trudnoću samo zbog silovanja, incesta ili prijetnje po život i zdravlje majke.

U susjednoj Hrvatskoj ovih dana je u centru pažnje javnosti slučaj Zagrepčanke Mirele Čavajde kojoj u 27. nedelji trudnoće ljekari ne žele da urade abortus, iako je utvrđeno da dijete ima veliki tumor na mozgu. Prognoze su da će dijete ili umrijeti u utrobi ili će se roditi sa teškim oboljenjima i „biti kao biljka“.

Iako zakon nedvosmisleno omogućava prekid trudnoće i poslije desete nedjelje, ljekari u Hrvatskoj se često pozivaju na 'prigovor savjesti' i odbijaju da izvrše abortus. Prema zvaničnim podacima pravo na 'prigovor savjesti' kada je o abortusu riječ u Hrvatskoj je 2018. koristilo 59 odsto ljekara. To praktično znači da pravo žene da odlučuje o svome tijelu, u praksi postoji, ali ga je veoma teško ostvariti.

Zanimljivo je da u Hrvatskoj pravo na abortus reguliše zakon iz 1978., odnosno iz vremena SFRJ. Konzervativna udruženja su pokušala da ga ospore, ali je Ustavni sud odbacio njihove predloge. Ljekari su sebi prisvojili pravo na 'prigovor savjesti' preko etičkih kodeksa u Zakonu o liječništvu. Djelovanje grupa "za život", uz nesporni uticaj Katoličke crkve čini očuvanje prava na abotrus pravom za koje će žene u Hrvatskoj morati uporno da se bore.

A kod nas? Kod nas je sve u redu. Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće iz 2008. propisuje da se do 10 sedmice trudnoće pravo na prekid trudnoće može ostvariti na zahtjev trudnice, do 20 sedmice uz odobrenje komisije, u posebnim slučajevima i kasnije. Jedan od razloga za odobrenje abortusa do 20 sedmice može biti i "ako bi žena u toku trudnoće ili poslije porođaja mogla doći u teške lične ili porodične prilike". Civilizovano.

U javnosti tu i tamo prohuji poneka priča o 'čedomorstvu", ali se ne može reći da je pravo na abortus ograničeno ili ozbiljno dovedeno u pitanje. Mi radimo ono u čemu smo najbolji - zloupotrebljavamo. Pravo na abortus uporno se koristi kao pravo na obezbjeđivanje muškog potomstva. A da bi se to postiglo 'eliminišu'' se buduće djevojčice.

Tehnologija u medicini napreduje, medicinske klinike uveliko obavještavaju zainteresovane "Kako saznati pol djeteta bez ultrazvuka?"

"Najsigurniji način da utvrdite pol djeteta je preko prenatalnih testova. Danas postoje nove, pouzdane metode kao opcija za određivanje pola mnogo prije ultrazvučnog pregleda. To su genetski testovi iz krvi koji sa veoma velikom sigurnošću određuju potencijalno prisustvo Daunovog sindroma i drugih poremećaja na hromozomima. Ovi testovi, pored toga, određuju i pol bebe na osnovu fragmenata DNK porijeklom iz placente koji slobodno plivaju u krvi majke. Testovi se nazivaju neinvazivni prenetalni testovi (NIPT) i rade se već od 10. nedelje trudnoće", može se saznati uz nekoliko klikova na internetu.

Rezultati se pokazuju več godinama. Prema Monstatovim podacima iz 2020. u Crnoj Gori je među djecom do pet godina bilo 48 odsto djevojčica. U grupi od 6 do 15 godina 47,9.

U grupi koja ima 10 do 14 godina na sto djevojčica ima 110 dječaka. Priroda je udesila da se na sto djevojčica rađaju 102 ili 103 dječaka.

Za pravo na abortus žene su se borile jer su željele pravo da odlučuju o svom tijelu, pravo da sa partnerom ili bez njega, planiraju porodicu, pravo da ne rađaju… pravo da odlučuju o svojim životima. Strašna crna rupa se otvara između dvije žene koje je lako zamisliti: jedna koja se borila i izborila za ta prava i druga koja koristi ili je prinuđena da koristi pravo na abortus zato da bi svom čoeku, bratstvu i plemenu podarila muškog potomka.

Tokom prva dva mjeseca ove godine U Crnoj Gori je rođeno 556 dječaka i 508 djevojčica. Razlika je 47 u korist budućih kućnih domaćina. Nema tu ni evroske ni čojske Crne Gore.

(RTCG)