Kako je saopšteno iz Asocijacije za demokratski prosperitet – Zid, da bi u tome uspjeli, pokrenuli su peticiju, koja će od septembra moći da se potpiše i uživo, na štandovima koji će biti postavljeni širom Crne Gore.

Zašto vodu treba zaštititi Ustavom?

Kako su istakli u obrazloženju inicijative, Crnu Goru je priroda darovala sa velikom količinom čiste i pitke vode koju nije potrebno mnogo biohemijski obrađivati da bi bila upotrebljiva za ljudsku upotrebu.

“Stoga, uvidjeli smo potrebu da voda mora ostati zaštićena od strane države i da se njome upravlja radi javnog interesa i interesa društva, jer bi svaki drugi vid upravljanja bio poguban i ne bi doprinosio razvoju. Iako u Ustavu jasno piše da je Crna Gora ekološka država i da se prirodna baština mora zaštititi, pojam voda nigdje nije sadržan i njena zaštita, kao i garancija prava na vodu za piće se nigdje ne navodi, te stoga se ne podrazumijeva”, navode u ADP-Zid.

Poučeni lošim iskustvima širom svijeta i iz sopstvenih grešaka, protive se privatizaciji vode i vodnih resursa, posebno onih koje se koriste za vodosnabdjevanje domaćinstava (vodovodi).

“Interes privatnih kompanija nije dugoročna i održivo planirana proizvodnja vode, već sticanje što većeg profita. To neminovno dovodi do rasta cijene vode, nepovoljnih ugovora i manjka transparentnosti u vođenju ovih kompanija. Zbog toga, voda mora biti javno dobro u vlasništvu države”, dodaju.

Vodosnabdjevanje je, ukazuju, jedna od najsloženijih, najodgovornijih i najzahtijevnijih djelatnosti za upravljanje i održavanje, i bez kontrole države i veće uloge građana bi normalno funkcionisanje društva bilo dovedeno u pitanje.

“Smatramo od izuzetne važnosti da jedino država može i mora imati kontrolu nad ključnim aspektima usluga vodosnabdjevanja, ali isto tražimo čvrsto uvjerenje od nadležnih institucija da će odgovorno i savjesno upravljati vodnim resursima i izdvajati neophodna sredstva iz budžeta za neometano funkcionisanje usluga vodosnabdjevanja”, poručuju iz ADP-Zid.

U obrazloženju naglašavaju da negativne prakse upravljanja vodnim resursima, kao što su gradnja minihidroelektrana, prodaje vodoizvorišta privatnim preduzećima, prekomjerna i neodrživa eksploatacija šljunka i drugih riječnih sedimenata, krivolov, ispuštanje industrijskog otpada u rijeke i jezera i druge vrste zagađenja vodnih resursa, moraju biti zaustavljene, stoga, pojam voda mora biti dio Ustava.

“Voda je osnovno ljudsko pravo po Ujedinjenim nacijama od 2010. godine, a do sada je više od 10 država širom svijeta unijelo jasnu definiciju prava na vodu za piće u Ustav. Od evropskih država, to je do sada uradila Slovenija, u kojoj su građanski pokreti pokrenuli peticiju za izmjenu Ustava, koja je prikupila preko 32.000 potpisa za kratko vrijeme. Ako su mogli Slovenci, zašto ne bismo to uradili i mi”, upitali su.

Zašto stanovanje mora biti pravo?

Stanovanje je, navode oni, jedan od najvažnijih aspekata osiguranja opstanka jedne zajednice i ključan dio socijalne mreže koju još, između ostalog, čine obrazovanje i zapošljavanje.

“Tokom postojanja SFR Jugoslavije, politika stanovanja je bila sveobuhvatna i bila je jedna od prioritetnih politika, koja je omogućila gotovo svim stanovnicima da dobiju krov nad glavom pod izuzetno povoljnim i povlašćenim uslovima. Nagla liberalizacija tržišta dovela je do astronomskog rasta cijena nekretnina, koja je onemogućila da veliki broj ljudi riješi svoje stambeno pitanje na tržištu. Stoga, neophodno je da država ima veću ulogu kako bi se omogućila priuštivost, adekvatnost i dostupnost stanova svima”, ocjenjuju u ADP-Zid.

Pojašnjavaju da pravo na adekvatno stanovanje podrazumijeva olakšani pristup svim onim porodicama ili pojedincima tržištu stanova koji nisu u mogućnosti da u sopstvenoj režiji riješe pitanje stanovanja.

“Ljudsko pravo na adekvatno stanovanje kao što je definisano međunarodnim pravom ima preciznu definiciju. Adekvatnost se definiše tako da uključuje sljedećih sedam elemenata – pravna sigurnost posjeda, dostupnost usluga, materijala, objekata i infrastrukture, priuštivost, prikladnost za stanovanje, dostupnost, lokacija i kulturna adekvatnost koja treba da je u skladu sa osnovnim elementima prava na adekvatno stanovanje”, dodaju u toj organizaciji.

Iako u Crnoj Gori pravo na stan nije definisano Ustavom, naša zemlja se kao potpisnik određenih međunarodnih sporazuma i konvencija obavezala da tom pitanju pristupi u skladu sa preuzetim obavezama, uz uvažavanje svih specifičnosti prouzrokovanih istorijskim nasljeđem u ovoj oblasti i ograničenim mogućnostima koje su posljedica veličine društvenog sistema.

“Uvođenjem prava na stanovanje u Ustav Crne Gore bi se priznalo ovo osnovno ljudsko pravo i omogućilo lakše definisanje i sprovođenje nacionalne stambene strategije, koja će imati za cilj da omogući priuštive i adekvatne stanove svima koji nisu u mogućnosti ovo pitanje da riješe na tržištu, i da spriječi mogućnost nasilnih i ilegalnih iseljavanja (deložacija). Podržite inicijativu da pravo na vodu i pravo na stan budu uvedeni u Ustav”, zaključuju u ADP-Zid.